Kažeš li sudbina, razumjet će svatko o čemu se radi.
Hrvatska enciklopedija ovako objašnjava taj pojam:
sudbina (kob, usud), ukupnost svih zbivanja koja snalaze čovjeka, a događaju se bez njegove volje i mogućnosti promjene te određuju njegov cjelokupni život.
Iako u zagrade stavlja još dva pojma kao istoznačnice, u enciklopediji imaju i natuknicu o usudu koja kaže:
Usud, lik iz narodne priče, starac koji dosuđuje sudbinu; personifikacija sudbine.
Kraće, sudbina bi bila skup događaja, a usud čovjekov život pod teretom sudbine.
Usud bi mogao biti i onaj koji nosi sudbinu po enciklopediji.
Čini se da su enciklopedisti površni. Kao da ne žele uzeti pruženu im narodnu mudrost utkanu u same pojmove. U sudbini je SUD. PreSUDa koja je promjenljiva u svijetu zakona zbog olakotnih okolnosti, zbog žalbi, prigovora, novih činjenica. Mijenjala se ili ne, izvan zadanih gabarita neće ići i u svakom slučaju je konačna (može biti i uvjetna ili bezuvjetna). Sudbina je tako činjenica izvan nas koja se odnosi isključivo na nas. Sami postajemo tek pasivni čekači suda, presude, sudbine.
Lako bismo za presudu zbog učinjenih ili neučinjenih djela. Ipak – nešto smo učinili pa nam po nekoj poznatoj ili nepoznatoj logici stiže kazna ili nagrada.
Sudbina ne dolazi takva, već unaprijed zadana. Nit’ je pravedna, nit ‘ nepravedna, ne možemo joj ništa, ne možemo je promijeniti, samo patnički ili ratnički nositi kao križ ili kao mač.
Naš život pod teretom sudbine ne postaje kreativna igraonica, radionica, već pokretanje ropskog kotača od prvog do zadnjeg dana. Život je unaprijed snimljen film koji nam se odmotava u sadašnjosti, svakog dana po jedna slika, scena.
Očito takva sudbina ne može postojati. Čak da smo i nepomična stabla, imali bismo veću slobodu izbora. Kad sudbina ne bi postojala, onda ne bi postojao ni pojam za nju što znači da nekakva sudbina postoji.
No, tko ono nosi sudbinu? Usud.
Usud je skraćenica od ‘usuditi se’. Svakog puta kad se usudimo učiniti nešto (po svojoj savjesti, po impulsu iz nutrine, po inspiraciji, po odluci), mi ponesemo sudbinu po našem izboru. Izbor je uvijek slobodan, posljedice izbora nisu. One su zadane. Sam izbor ne odlučuje o posljedicama, on je čin. O posljedicama odlučuju motivi koji stoje u pozadini izbora.
Stvaramo na stotine svojih sudbina, ploveći morem koje se zove život. Jedna sudbina izvire iz prethodne i uvire u slijedeću.
Sve to – samo ako se usudimo!
Biti onaj koji jesi.
Čovjek.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Naslovna fotografija: Ilustracija/Pixabay