Slavnom košarkašu u biogradskoj bolnici 1962. godine kazali da nije za igru

Nedjelja, 29. ožujka 2020. godine.  Dan za dana ostajemo doma, što i vama želimo. Ne, po svemu sudeći nismo zaraženi koronavirusom, niti smo u samoizolaciji, nego po nekoj inerciji stvari koja je došla iz samog državnog vrha, spadamo u poslušnike. Redovito peremo ruke, dezinficiramo sve što vidimo oko sebe itd. Od nas se traži stroga disciplina i društvena odgovornost. Usporavamo širenje bolesti kako znamo i umijemo, ležeći ili sjedeći doma.

Samo jedan iz kuće odlazi u dućan po osnovne potrepštine. A taj jedan zaboravio je jutros donijeti Večernji list. A zašto baš Večernji list? E, jer s njime dolazi, samo danas, i knjiga na dar. A riječ je o autobiografiji Krešimira Ćosića: Igraj, vjeruj, živi; životnoj priči jednog od najvećih europskih košarkaša svih vremena!

Imali smo tako jedan ustupak, pa smo tog jednog iz kuće poslali po novine i knjigu i prekršili  neko naše nepisano pravilu kuće i dvaput ga išetali iz vlastita četiri zida.

Naravno, trebali bismo svi imati mrvu obzira prema tim prodavačicama koje rade i svecem i petkom. Ljudski smatramo da je krajnji čas bar nedjeljom zatvoriti sve plodine, lidle, konzume i ostale centre, pa da se i blagajnice osjećaju kao ljudi. Poput svih nas ostalih.

Kako smo je tek počeli čitati, o  knjizi koje smo se najzad dokopali ne možemo puno govoriti. Znamo svi da je riječ o jednom vrhunskom sportašu i košarkaškom geniju. Knjiga je opis njegova vlastitog životnog puta, kompilacija njegovih zapisa koje je krenuo pisati 1982. godine. Prateći je stječemo uvid u neka nostalgična sportska vremena uspona i vrhunca košarke na ovim prostorima, a koje se s novim generacijama zaboravljaju.

Naslovna fotografija koju smo objavili uz ovu priču prikazuje košarkaša, čiji su roditelji iz Dobropoljane na otoku Pašmanu, u seniorskoj momčadi Zadra. Mi smo je preuzeli s Facebooka, no ista je bjavljena i na 31. stranici knjige.

I taman kad želiš bar na tren pobjeći od fokusa priča o broju zaraženih, biogradske bolnice u kojoj se uzgred upravo danas provodi protuepidemijska dezinfekcija kako bi ista bila spremna za prihvat zaraženih osoba s lakšim simptomima, spomene se ta ista bolnica i u knjizi, na 20. stranici.

U odlomku koji se bavi košarkaševom osjetljivom dobi od 14 godina i boravkom u biogradskoj bolnici, tada Bolnici za liječenje koštano-uglobne tuberkuloze, piše:

„Kao četrnaestogodišnjak dospio sam u bolnicu u Biogradu na Moru. Dok su svi odlazili na zimske praznike, ja sam morao provesti 15 dana u bolnici. Doktori su pokušavali utvrditi može li se što napraviti za moja kokošja prsa jer su mislili da ću dobiti tuberkulozu i da se neću više moći baviti sportom. Tamo sam upoznao bolesnike koji su imali veće tegobe od mene. Bili su u gipsu i strpljivo čekali da prođe vrijeme i bol, čak su u svemu tome nalazili humor i šalu. Za nekoga vani takva je opuštena atmosfera bila čudna, a ja sam tada bio dio toga. Pitao sam doktora hoću li moći igrati, a on me pogledao kao da sam pao s Marsa. Utvrdio je da nisam za igru. Od tada sam igrao na svoju odgovornost.“

Kako je Ćosić prema ovom zapisu tada imao 14 godina, a rodio se 26. studenog 1948. godine, nije teško izračunati da je u biogradskoj bolnici boravio 1962. godine.

Prema Biogradskom zborniku, deset godina ranije izgrađeno je današnje južno krilo bolnice. Josip Labar u svom „Osvrtu na povijest bolnice u Biogradu na Moru u povodu 55. obljetnice postojanja“ piše kako su tada, u koncepciji dogradnje bolnice, nažalost računali s dugotrajnim boravcima u bolnici u vezi s najčešćom bolešću – koštanom tuberkulozom.

„Građene su uglavnom veće sobe, goleme terase za sunčanje, a sanitarni prostor i prostor za konfor pacijenata i osoblja bio je vrlo skroman. Postojala je zbog ovakve osteoartikularne patologije organizirana školska nastava, okupaciona terapija, radna terapija te određen vrlo skroman opseg fizikalnog liječenja i rehabilitacije“, navodi Labar.

Proleksis enciklopedija termin „kokošja prsa“ opisuje kao deformaciju kod koje je prsni koš grebenasto ili klinasto ispupčen prema van u području prsne kosti i pripadnih rebrenih hrskavica i rebara. Može biti prirođena ili stečena, a najčešći uzrok je rahitis. Liječi se konzervativno (bandaže, steznik) ili operativno.

Igrajući na vlastitu odgovornost Krešimir Ćosić je prebrodio svoje tegobe od kojih je patio od najranije dobi. U šesnaestoj godini sve je dublje ulazio u čaroban svijet košarke. Bogatu košarkašku karijeru započeo je 1964. godine u Zadru, gdje je s KK Zadrom pet puta osvajao državno prvenstvo.

Tijekom karijere osvajao brojne medalje, nagrade, međunarodna i svjetska priznanja. Najzad je 1996. godine primljen i u košarkašku Kuću slavnih u Spriengfieldu, što je san svakog košarkaša, konačno dostignuće i kompliment njegovoj impresivnoj karijeri.

Krešimir Ćosić – čovjek ispred vremena, dokumentarni film: