Svakih nekoliko mjeseci po jedanput mučila su nas navlaš ista pitanja: Jel’ mičemo naprid ili nazad? Oćel’ bit dva ili tri? Oćemol’ spavat sat kraće ili sat duže?
U doba korone sva ova pitanja čine se besmislenima. No vrijeme i dalje neumitno teče.
Promjena računanja vremena iz zimskog u ljetno uslijedit će u noći na nedjelju, 29. ožujka 2020. godine u dva sata iza ponoći tako što se kazaljke na satu ili brojke sata pomiču jedan sat unaprijed i vrijeme u 2 sata od tog trenutka računamo kao tri sata.
U nedjelju ćemo se, dakle, probuditi sa saznanjem da još uvijek vlada pandemija, ali da se u neko doma noći ura promijenila s dva na tri.
Sudeći prema novom računanju vremena, svanut će nam jutro ranije.
Prošle godine govorilo se o ukidanju mijenjanja vremena dvaput godišnje. I dalje stoji odluka da sve članice EU moraju donijeti odluku žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena.
Naime, u odboru EU parlamenta početkom ožujka prošle godine s 23 glasa „za“ i 11 „protiv“ donesena je rezolucija kojom se od 2021. u Europskoj Uniji, pa tako i Hrvatskoj, ukida praksa mijenjanja vremena.
Sve države članice EU pozvane su pritom da iskoordiniraju na kojem vremenu ostaje pojedina država i konačan izbor morat će donijeti do travnja 2020. godine. One koje žele trajno „ljetno vrijeme“ posljednji put bi ga trebale izračunati i sat micati krajem ožujka 2021. godine, a one koje žele ostati na zimskom to će posljednji put učiniti u listopadu iste godine.
Hoće li Hrvatska uvesti trajno „ljetno“ ili trajno „zimsko“ vrijeme tek ostaje za vidjeti.
Zbog čega se uopće i uvodila praksa promjene računanja vremena?
Promjena računanja vremena sa zimskog na ljetno (pa tako i obratno) uvela se tobož zbog uštede i bolje usklađenosti svjetla dana, školske nastave i radnog vremena. Umjesto ranojutarnjeg dnevnog svjetla, za kojeg većina ljudi još spava, ljetnim računanjem vremena dobili smo za večernje aktivnosti sat vremena više prirodnog svjetla.
Na našim prostorima ljetno računanje vremena prvi put se koristilo za Austro-ugarske vladavine, potom za Kraljevine Jugoslavije i NDH, u SFRJ uvedeno je 1983. godine i ta praksa nastavila se i nakon osamostaljivanja RH.
U međuvremenu javili su se i brojni protivnici promjene računanja vremena.
Uvedena praksa promjene računanja vremena u posljednjih nekoliko godina stekla je i brojne protivnike, prvenstveno iz razloga što dokazano djeluje stresno na ljudski organizam. Evo na primjer, statistički podaci Auto Cluba Europe, u travnju, netom nakon promjene računanja vremena iz zimskog u ljetno, pretprošle godine, bilježe povećan broj automobilskih nesreća. U tom kontekstu spominju se i ozljede na radu uzrokovane pospanošću i druge tegobe zdravstvene naravi poput porasta broja infarkta i dr. posljedica uzrokovanih stresom.
Novi obračun električne energije
Praksa prelaska na ljetno vrijeme mijenjala je i obračun električne energije, pa se struja utrošena od 8 ujutro do 22 sata navečer obračunavala prema višoj tarifi, a od 22 sata navečer prema 8 sati ujutro prema nižoj tarifi.
Svjetla na autima ipak ne gasimo s početkom ljetnog računanja vremena.
Novi zakon o sigurnosti prometa na cestama odredio je da dnevna svjetla gasimo tek nakon 31. ožujka, a ne s početkom ljetnog računanja vremena.
Uz drastične kazne određene povodom aktualne pandemije, posebno prekršiteljima mjera uvedenih za sprječavanje širenja koronavirusa, kazna za nepridržavanje toga može biti tek pišljivih 300 kuna. Svjetla moramo imati u uvjetima slabije vidljivosti, a vozači mopeda i motocikala ih moraju imati stalno upaljena tijekom cijele godine.