Svatko od nas je jednom bio dijete, iako je u to teško povjerovati. Dijete, možda onakvo kakvo se pojavljuje u pjesmi Grigora Viteza u kojoj molimo oca:
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.
Otac ga nije mogao dohvatiti. Ne možemo ni mi dohvatiti Mjesec svojoj djeci. Što ostaje djeci, osim da misle kako su im roditelji nesposobni? Roditelji neke druge djece mogu dohvatiti Sunce!
Ostajte ovdje, Sunce tuđeg neba neće vas grijati k’o što ovo grije…
I neće, pogotovu onih ljetnih mjeseci u kojima se asfalt topi.
Nitko nam nije rekao da postoji naše Sunce i neko drugo Sunce. Nisu nam rekli ni da postoji Sunce koje se može pretvoriti u roba koji će raditi za odabrane robovlasnike i njihovu djecu. Nas će samo peći, pogađati sunčanicom ako se dugo izlažemo Suncu, natjerat će nas da kupimo klima uređaj i trošimo više struje koju ćemo svake godine više plaćati. A njima, tim ljudima koji su u stanju zarobiti Sunce – će donositi novac. Svakog dana, svakog sata. Kako to?
Može li Sunce raditi i za nas? Ne može.
Da bi Sunce moglo raditi za nas, a mi ležati u hladu, treba zadovoljiti neke preduvjete pa ću ih sad ovdje navesti, možda netko od vas uspije. Ne morate imati ni jednu jedinu kunu, ne morate imati fakultet, doktorat, ne morate biti lijepi, zgodni i mladi. Ne morate biti Hrvat, ne morate znati ni tablicu množenja. Evo što morate:
- Pronaći Općinu u kojoj možete kupiti barem 70 000 metara kvadratnih zemljišta po cijeni od 2,5 eura.
Kad pronađete Općinu i zemljište, onda idete registrirati poduzeće s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna koje možete posuditi, staviti na račun, sutradan podignuti novac i vratiti onom koji vam je posudio. - Nakon toga ćete otići u HEP i reći kako imate zemljište i namjeravate izgraditi fotonaponsku elektranu te da želite potpisati predugovor o prodaji struje HEP-u po povlaštenoj cijeni. Ne ide li pošteno, dogovorite da jedan dio lipa od svakog kilovata proizvedene struje ide njemu koji odobrava ugovor. Pristat će. I dalje je trošak NULA kuna.
- Kad imate predugovor, odlazite u banku i tražite kredit za kupnju fotonaponskih panela. Banka odobrava jer vidi da je povrat novca siguran. Iz kredita plaćate zemljište, plaćate panele, radove, postavljate fotonaponsku elektranu i slijedećih 30 godina berete novce, šišate hrvatske ovce i živite od rada Sunca.
- Nakon isteka tih 30 godina, zemljište je vaše, možete ga prodati po 12 eura po kvadratu, recimo.
Na početku poslovnog projekta ne morate imati ni kune, ne morate zaposliti ni jednog radnika, a onda kad jednom to krene, slijedećih trideset godina će vam svakog mjeseca na račun stizati milijuni kuna.
Zemljište košta manje od milijun kuna, dogovorite s općinom odgodu plaćanja zemljišta i nakon dva-tri mjeseca od novca kojeg vam plati HEP za isporučenu struju platite zemljište u cijelosti. Projekt se zove: OD NULA KUNA DO MILIJUNA! Ali…
Kad bi to bilo tako lako, onda bi…
Najteži posao u cijeloj priči je pronaći općinu koja prodaje zemljište po 2,5 eura po kvadratu. U Hrvatskoj ima 428 općina i 127 gradova. Samo u jednoj se zemljište prodaje po 2,5 eura za kvadrat – Općina Stankovci. Probajte tamo.
Ovaj tekst je moj lokalpatriotski čin u namjeri pomoći općinskim vlastima koji traže investitore za fotonaponske elektrane.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Ilustracija: Zalazak sunca na otoku Žižnju (privatni album)