U Knjizi Otkrivenja se kaže: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (3,20)
I upravo ovaj citat tiskan je dijelom (nedostaje dio „večerati s njim i on sa mnom“) na letku u kojem stoji i najava da će u župi svete Stošije u Biogradu na Moru župnik mons. Ivan Mustać i katehisti organizirati novi ciklus župnih kateheza Neokatekumenskog puta za mlade i odrasle.
(A na letka je otisnuta i slika Isusa Krista koju je u originalu naslikao osnivač Neokatekumenskog puta Kiko Arguello, ali više o tome u nastavku.)
Po svemu sudeći kateheze Neokatekumenskog puta namijenjene su onima koji su se izgubili na putu vjere ili osjećaju poteškoće i ne znaju kako nastaviti, jer…
„Kateheza je crkveno naviještanje kršćanske poruke koja smjera odgoju vjere. Riječ kateheza dolazi od grčkog glagola katehein, što u prijevodu znači učiniti da odzvanja, u našem slučaju da Riječ Božja odjekne u srcu slušatelja, čemu doprinosi i metoda, primjerena dob i situacija. Kateheza poučava, propovijeda. To je dublje uvođenje u kršćansku vjeru i život po vjeri.“, piše na web stranici Pastorala mladih Zagrebačke nadbiskupije.
Neokatekumenski put jedan je od odgovora na životna pitanja kršćana, kao što su interes za Riječ Božju, sakramentalni život, kršćanski život i višečlana obitelj, duhovna zvanja i sl., a neokatekumeni svoji članovima otkrivaju ljepotu kršćanskog života u spomenutom traženju i obnovi Crkve.
Neokatekumenski put konkretan je plod II. vatikanskog koncila koji svoj početak nalazi u 1964. godini u predgrađu Madrida. Započeo je među najsiromašnijim ljudima toga kraja preko Francisca Kika Arguella i Carmen Hernandez koji su vidjeli da Božja riječ može postati tijelom i konkretna u jednoj zajednici. Arguello naglašava da je imao poticaj slušajući govor pape Ivana XXIII. koji je govorio da će spasenje svijeta doći upravo po siromasima.
Među ljudima koji zaziru od novoga relativno nova zajednica kao što je Neokatekumenski put, koja se poziva na najstarije tradicije, mogla je izazvati neprihvaćanje među vjernicima, među svećenstvom izvan crkve, ali podržavao ju je još Pavao VI, a statut im je najzad odobrio Ivan Pavao II., 2008. godine. Njihov put je najbolje sažeo papa Ivan Pavao II.: „…priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena. Stoga žarko želim, da braća u episkopatu vrednuju i pomažu…”
Početkom ožujka 2014. godine osnivača Neokatekumenskog puta, Španjolca Kika Arguella, primio je i papa Franjo. U svom stilu papa Franjo tada se našalio: „Zatražili ste od Petrova nasljednika da podrži vaše poslanje, i ja to činim, podržavam vaše poslanje. To činim ne zato što mi je Kiko platio, nego zato što želim.“ Govorio je to predstavnicima zajednice u Vatikanu na čelu s tada 76-godišnjim Kikom Arguellom.
Primio ga je ponovno i u srpnju 2017. godine, a ove, 2018. godine u Rimu je svečano obilježena i jubilarna 50. obljetnica od osnivanja prvih zajednica Neokatekumenskog puta, kada su članovi ponovno imali prijem kod pape Franje.
I sam Arguello kao mladić, premda vrlo uspješan, imao je problema, bio je nezadovoljan i na rubu samoubojstva. Talentirani slikar, studirao umjetnost u Madridu, osvojio prestižnu državnu nagradu za slikarstvo… „Već sam imao novca, već sam bio poznat i nisam bio sretan, unutar sebe bio sam kao mrtvac. Odmah sam razumio: ako tako nastavim, ubit ću se.“, napisao je Arguello u svojoj knjizi „Kerigma“ (navještaj spasenja). Odrastao je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji, nije oskudijevao, studirao je među ljevičarima, ali ništa od toga nije mu bilo dovoljno. Na akademiji su izvodili predstave, između ostalih i Sartrea. „Na dnu sam kod Sartrea našao odgovor: sve je apsurdno. Pitao sam se postoji li Bog. Upoznao sam i druge egzistencijaliste i u apsurdu našao odgovor. Nastojao sam tako živjeti, kao da Bog ne postoji. I zatvorilo mi se nebo, kao da se nada mnom stvorila golema betonska ploča i život mi je postao težak. Živio sam u mraku u kojem se sve pretvaralo u pepeo, pa i umjetnost i seks, ništa me nije motiviralo. Tada se Bog počeo ukazivati na obzorju. Vikao sam mu: Ako postojiš, dođi, jer preda mnom je smrt“, piše Arguello, koji je tada u jednom trenutku osjetio da Bog postoji. Bilo je to, piše, poput dodira bitka. Postao je vjeroučitelj. I dalje je slikao, putovao, proučavao sakralnu umjetnost. Jednom je na Božić otišao k roditeljima. „Kućna pomoćnica mi je tamo kroz plač ispričala da joj je muž alkoholičar, da tuče i nju i djecu, prijeti im nožem, a da se najstariji sin sukobljava s ocem. Bila je prestravljena mišlju da bi se mogli poubijati.“ Pomažući toj obitelji, Arguello je na kraju otišao s njima živjeti, u užasnoj četvrti prepunoj siromaha u barakama. Upoznao je pakao na zemlji, žene koje su očevi silovali u djetinjstvu, bolesne žene koje sinovi tuku. Bila je to, kaže, neka vrst Auschwitza, ali u toj patnji, posebno u patnji nevinih, osjetio je Kristovu prisutnost. Napustio je cijeli svoj dotadašnji život i otišao živjeti sa siromasima, među skitnicama, prosjacima, ostarjelim prostitutkama. Govorio im je o Isusu, a oni su tražili od njega da im kaže zašto vjeruje u Boga i je li se itko vratio iz mrtvih. Tada su mu pomogli slušatelji: sami su pričali priče iz svojih života za koje su vjerovali da su se dogodile nadnaravnom intervencijom. Tako je 1964. godine započeo praksu koja se potom proširila po cijelom svijetu: osnovano je na tisuće zajednica u više od 120 zemalja, stvaraju se male zajednice po 20 – 30 ljudi po župama. Primjerice, u Zagrebačkoj nadbiskupiji je oko 60 zajednica Neokatekumenskog puta, dok ih je u Zadarskoj nadbiskupiji 25, od kojih su prve iz 1983. – 1984. godine.
Kateheze Neokatekumenskog puta za mlade i odrasle održavat će se u crkvi svete Stošije u Biogradu na Moru od idućeg tjedna tj. od srijede, 17. listopada, svake srijede i nedjelje s početkom u 19:30 sati.
Navještaj kateheze Neokatekumenskog puta bio je u subotu u Biogradu na Moru ispred zgrade gradske uprave, gdje su okupljenima obratili katehisti i biogradski župnik mons. Ivan Mustać. Okupljeni su se po završetku navještaja zapjevali duhovnu šansonu posvećenu uskrslom Kristu „Uskrsnuo je“ i u kolu zaplesali po gotovo ljetnom, sunčanom danu usred listopada. Video zapis tog nesvakidašnjeg prizora pogledajte OVDJE.
Izvor: Večernji list, Radio Vatikan, Župa svete Stošije Biograd, Zadarska nadbiskupija, Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije