Zamislite da vam netko pošalje poruku u jeku turističke sezone: „Trebala bih vašu pomoć… Naime, dolaze mi prijatelji, žele obići Biograd, vole dobru glazbu, dobru hranu, prirodu i kulturu…“. Slažete mu itinerer, pomno izabirete dobre restorane ili konobe i klubove….I sad dolazi jedno retoričko pitanje: gdje bi ih poslali? Na koncert Mile Kitića ili benda Abbazia? Jedino znam za ta dva događanja koji su se dogodili istu večer, protekli petak, u Biogradu, a da vam pravo kažem, rijetko gdje kad ljeti navečer i izlazim.
U zadnje vrijeme rijetko kada što pametno i napišem. Muž mi stalno govori: piši, al’ ne diraj se ljudima u džep i ne piši o politici. A što ostaje a da nije vezano uz politiku i novac? Gotovo ništa. Povijest? Moram malo misliti na sebe, na svog muža i obitelj, pa mi je zato blog skroz naskroz nezanimljiv. Gotovo žalim sve svoje vjerne čitatelje koji me prate i podupiru, a ima vas mnogo. I tu sam zbog vas.
Dakle, ja sam se tu večer odlučila za jednu retro večer prije povratka s godišnjeg te odabrala slušati Abbaciju u Fun parku Biograd, a tamo sam poslala i neke svoje prijatelje.
Bend je iz Rijeke, sačinjen od istaknutih glazbenika koji s pravom nose epitet i priznanje autentične izvedbe nekad vrlo popularne Abbe. Zahtjevne vokalne dionice spojile su majka i kći Jozefina i Eni Jurišić. Jozefina je bila poznata kao vodeći vokal nekad popularne riječke grupe 777, a njena kći Eni nastupila je kao polufinalistica hrvatskog Voice-a, koja se nedavno predstavila i na Zagrebačkom festivalu. Muški dio benda čine Branko Fućak – pjevač i skladatelj iz Rijeke, koji je skladao i sudjelovao na svim velikim hrvatskim festivalima zabavne glazbe, a uz njega i Aleksandar Valenčić, skladatelj, aranžer i glazbeni producent koji je aranžirao 6 pjesama za „Eurosong“, i to za predstavnicu Hrvatske (2003.), Bosne i Hercegovine (2005.), dvaput za Sloveniju (2007. i 2009.) i dvaput za Portugal (2008. i 2012.).
Tako, nije u Fun park Biogradu bila neka naročita gužva, ulaz je bio besplatan, razglas nešto lošiji. Idealna bi to bila večer za jedno, recimo, obiteljsko druženje. Starijima prigoda za upoznati mlađe s hitovima jednog od najoriginalnijih i najpopularnijih bandova ikada. Jer ABBA je sa svojih devet studijskih i jednim live albumom, koji su objavljeni u periodu od 1972. do 1982. godine, zauvijek promijenila tijek popularne glazbe u svijetu. Što već spada u opću kulturu.
Snimila sam dvije pjesme Abbine pjesme u izvedbi Abbazie, koje sam potom, po povratku objavila na Facebooku, da moji prijatelji vide kako taj bend zvuči uživo (mogu se pogledati OVDJE i OVDJE). I dok sam čekala da se video učita, ono što je u tim trenucima dopiralo do mojih ušiju je, blago rečeno, strava i užas. U gluho doba noći raspalio Mile Kitić iz noćnog kluba sve u šesnaest i cijeli Biograd ne spava. U sitni noćni sat užas je moja furka, što bi reko’ Štulić u svojoj pjesmi (jeftina mjuza, teška cuga, tako nekako idu stihovi). Ako sam ovaj događaj izignorirala, ne znači da je događaj izignorirao mene. Ta nesnosna buka koju je pravio Mile Kitić čula se tu večer čak i na Pašmanu. Pogodila sam da se zove Mile Kitić jer sam naknadno provjerila u najavama koji je.
Za Milu Kitića Wikipedia kaže da je do 1991. bio bosanski pop-folk pjevač koji je pjevao u ijekavskom dijalektu, ali se početkom rata u BiH ‘resetirao’, pa je nastavio pjevati na ekavici “zbog svojih srpskih korena”. Izvođač je brojnih hitova koje je niz godina izvodio s grupom ‘Južni vetar’, a među kojima su npr. „Mala iz Novog Pazara“, „Ti mi beše sve što sam imao“ i brojni drugi iz porodice turbofolka.
Cijeli Biograd je tu fantastičnu zvjezdanu noć imao prigodu čuti gotovo svaki stih slavnog srpskog pjevača u svoj onoj svojoj razornoj punini turbofolka. U nebeskom eteru su time pobrisane sve one specifične razlike između npr. jednog Biograda i jednog Šapca. Samo što je u Šapcu Mile Kitić manje popularan, jer tamo je mnogo manje zastupljen budući je danas sveprisutan po cijeloj jadranskoj obali.
