Grad Biograd na Moru bio je 1980. godine domaćin „Jadranskim susretima“, zabavnoj emisiji TV Zagreb

Bila je godina 1971. Mišo Kovač predstavio je na Prokurativama svoju legendarnu „Proplakat će zora“ i postigao festivalski hat-trick osvojivši glasove publike i stručnog žirija. Iste godine Hajduk je igrao najljepši nogomet te osvojio naslov prvaka i to nakon dugih 16 sezona čekanja. Na televiziji je tada postojao samo jedan TV program, program tadašnjeg TV Zagreba, gdje su se počeli emitirati legendarni „Jadranski susreti“.

U udarnom terminu subotom, u tzv. „prime time-u“ , odmah poslije Dnevnika,  diljem bivše države gledala se ova popularna emisija zabavnog karaktera. Ideja je tada bila ponuditi gledateljima sat i pol zabavnog sadržaja i pri tome reklamirati turizam na Jadranu, a realizirana je na poticaj urednika Zabavno-glazbenog programa TV Zagreb S. Bjelousova kao niz programski i tehnički zahtjevnih prijenosa uživo iz jadranskih gradova i mjesta  tijekom ljetnih mjeseci u periodu od 1971. do 1980. godine.

Posljednji Jadranski susreti održali su se u Biogradu na Moru 1980. godine, a pobjedni su bili iz Pirovca. O čemu se tu zapravo radilo, najbolje je pogledati u video zapisu prvog dijela finalne emisije.

Današnjoj generaciji „Jadranski susreti“ predstavljaju morsku razglednicu majki, očeva ili još bolje – baka i djedova s natpisom „Pozdrav iz djetinjstva“ i predstavljaju sve ono od čega su sačinjena nostalgijska sjećanja na Jadran kakav je nekad bio.

U svakoj pojedinoj emisiji natjecale bi se po dvije ekipe u igrama spretnosti, po čemu su „jadranski susreti“  nalikovali na francuske „Igre bez granica“ (franc. Jeux Sans Frontieres).

Emisija je bila natjecateljskog karaktera. Uz limenu glazbu natjecateljski timovi  naših malih mista natjecali su se u disciplinama kao što je potezanje konopa (Jure potegni, Mate popusti), plivanje svezanih ruku ili penjanje na jarbol kako bi se dohvatili pršuti s vrha. Riječ je zapravo bila o pučkim sportskim igrama temeljenima na pomorskoj i težačkoj tradiciji.

Voditelji u „Jadranskim susretima“ bili su Ljubo Jelčić te šarmantni i sposobni Helga Vlahović i Oliver Mlakar, uvelike zaslužni za uspjeh emisije.

Helga Vlahović i Oliver Mlakar

Urednici su bili M. Mahečić i sveprisutni L. Goluža, koji je bio scenarist i autor igara. Režiju su potpisivali B. Hvala iz Slovenije, M. Kalebota i najdulje I. Hetrich. Sudili su Hrvoje Macanović, Mladen Delić i Vlado Štefančić.

U Slobodnoj Dalmaciji u broju od 30. kolovoza 2012. godine piše: „Jadranski susreti“ su prenosili autentično oduševljenje primorskog puka tim natjecanjem i Oliver Mlakar trebao ih je „samo“ elegantno voditi, onako kako samo on to zna – talijanski ležerno, ali japanski precizno – a nije se morao kostimirati niti kreveljiti, što od njega nitko ne bi tražio…“, vjerojatno aludirajući na današnje smiješne „povijesne“ kostime i nemušte kratke filmove koji se snimaju kada se želi turistički na sličan način predstaviti neko mjesto.

Blijeda kopija originala, nadodali bismo, je redizajn emisije iz 2011. godine „Jadranske igre“ predstavljen gledateljstvu kao glavni adut ljetne sheme HRT-a. No Jadranske igre kao format od tada egzistiraju i samostalno te se u uvodnim dijelovima natjecanja odvijaju i mimo izravnih prijenosa HTV-a. Četiri polufinalne emisije i velike završnice te 2011. godine ugostili su, uz Biograd na Moru, Pag, Fažana, Crikvenica, Kaštel Stari. Potom su, nakon nekoliko godina održavanja, Jadranske igre prerasle Jadran i postale međunarodne igre pod nazivom City Games, a u projekt su se uključile mnoge zemlje iz regije i okruženja.