Bila je godina 1971. kada je Mišo Kovač predstavio na Prokurativama svoju legendarnu „Proplakat će zora“ i postigao festivalski hat-trick osvojivši glasove publike i stručnog žirija. Iste godine Hajduk je igrao najljepši nogomet te osvojio naslov prvaka i to nakon dugih 16 sezona čekanja. Na televiziji je tada postojao samo jedan TV program, program tadašnje Televizije Zagreb, gdje su se u istome periodu započeli emitirati legendarni „Jadranski susreti“.
U udarnom terminu subotom, u tzv. „prime time-u“ , odmah poslije Dnevnika, diljem bivše države gledala se ova popularna emisija zabavnog karaktera. Ideja je tada bila ponuditi gledateljima sat i pol zabavnog sadržaja i pri tome reklamirati turizam na Jadranu, realizirana je na poticaj Aleksandra Bjelousova, urednika Zabavno-glazbenog programa Televizije Zagreb, kao niz programski i tehnički zahtjevnih prijenosa uživo iz jadranskih gradova i mjesta tijekom ljetnih mjeseci u periodu dugom dva desetljeća – od 1971. do 1980. godine.
Posljednji Jadranski susreti održavali su se u Biogradu na Moru u razdoblju od 4. srpnja do 15. kolovoza 1980., a pobjedni su bili iz Pirovca. Među najpopularnijim disciplinama natjecateljskog karaktera bilo je potezanje konopa („Jure potegni, Mate popusti“) i skidanje pršuta s vrha jarbola. O čemu se tu zapravo radilo, najbolje je pogledati u video zapisu prvog dijela finalne emisije.
Priredbe, odnosno natjecanja momčadi jadranskih turističkih mjesta, održavale su se petkom te ih je sve direktno i u boji od Televizije Zagreb preuzimala jugoslavenska televizijska mreža. Biograd je izabran za domaćina i suorganizatora iz dva razloga: imao je uspješnu povijest organizacije „Jadranskih susreta“ iz 1972. te je pružao najpogodnije mogućnosti za organizaciju spektakla ovakve vrste. „Jadranski susreti 1980.“ imali su ovdje veliko značenje jer su se velika financijska sredstva uložila u grad kako bi se pripremio za manifestaciju. Također, osim spomenute dugoročne koristi, manifestacija je u grad privukla veliki broj domaćih i inozemnih gostiju te ih je potaknula da produže svoj boravak. Značajno je porastao promet u ugostiteljstvu i trgovini, te je sve to imalo veliki značaj za uspjeh ljetne sezone na koju su se već počele odražavati sve negativne posljedice europske ekonomske krize i domaće usporene potrošnje.
Manifestacija „Jadranskih susreta“ bila je popraćena raznovrsnim kulturno-zabavnim programom, a za samu zabavu pobrinule najvećih zvijezde. Kao gost na večeri otvorenja susreta nastupila je pjevačica zabavne glazbe Tereza Kesovija. Nekoliko večeri kasnije nastupio je sastav „Novi fosili“, zajedno s gostujućom grupom baleta „Mačkice“ iz Beograda. U sklopu manifestacije nastupao je i Mišo Kovač s ansamblom iz Zagreba, zatim Meri Cetinić, Ibrica Jusić i razna kulturna-umjetnička društva s prostora čitave Jugoslavije koji su svoje koncerte i programe izvodili na ljetnoj pozornici. Niz emisija „Jadranski susreti“ time je nastavio svoju tradiciju zbližavanja ljudi iz malih mjesta s jadranske obale, no treba uzeti u obzir kako je emisija bila zanimljiva zabava i televizijskim gledateljima.
Današnjoj generaciji „Jadranski susreti“ predstavljaju morsku razglednicu majki, očeva ili još bolje – baka i djedova s natpisom „Pozdrav iz djetinjstva“ i predstavljaju sve ono od čega su sačinjena nostalgijska sjećanja na Jadran kakav je nekad bio.
U svakoj pojedinoj emisiji natjecale bi se po dvije ekipe u igrama spretnosti, po čemu su „jadranski susreti“ nalikovali na francuske „Igre bez granica“ (franc. Jeux Sans Frontieres).
Emisija je bila natjecateljskog karaktera. Uz limenu glazbu natjecateljski timovi naših malih mista natjecali su se u disciplinama, kao što smo već rekli, potezanje konopa (“Jure potegni, Mate popusti”), plivanje svezanih ruku ili penjanje na jarbol kako bi se dohvatili pršuti s vrha. Riječ je zapravo bila o pučkim sportskim igrama temeljenima na pomorskoj i težačkoj tradiciji.
Voditelji u „Jadranskim susretima“ bili su Ljubo Jelčić te šarmantni i sposobni Helga Vlahović i Oliver Mlakar, uvelike zaslužni za uspjeh emisije. Urednici su bili M. Mahečić i sveprisutni L. Goluža, koji je bio scenarist i autor igara. Režiju su potpisivali B. Hvala iz Slovenije, M. Kalebota i najdulje I. Hetrich. Sudili su Hrvoje Macanović, Mladen Delić i Vlado Štefančić.
U Slobodnoj Dalmaciji u broju od 30. kolovoza 2012. godine piše: „Jadranski susreti“ su prenosili autentično oduševljenje primorskog puka tim natjecanjem i Oliver Mlakar trebao ih je „samo“ elegantno voditi, onako kako samo on to zna – talijanski ležerno, ali japanski precizno – a nije se morao kostimirati niti kreveljiti, što od njega nitko ne bi tražio…“, vjerojatno aludirajući na današnje smiješne „povijesne“ kostime i nemušte kratke filmove koji se snimaju kada se želi turistički na sličan način predstaviti neko mjesto.
Blijeda kopija originala, nadodali bismo, je redizajn emisije iz 2011. godine „Jadranske igre“ predstavljen gledateljstvu kao glavni adut ljetne sheme HRT-a. No Jadranske igre kao format od tada egzistiraju i samostalno te se u uvodnim dijelovima natjecanja odvijaju i mimo izravnih prijenosa HTV-a. Četiri polufinalne emisije i velike završnice te 2011. godine ugostili su, uz Biograd na Moru, Pag, Fažana, Crikvenica, Kaštel Stari. Potom su, nakon nekoliko godina održavanja, Jadranske igre prerasle Jadran i postale međunarodne igre pod nazivom City Games, a u projekt su se uključile mnoge zemlje iz regije i okruženja.
Ove godine nema ih u najavi ili su to Biograjske litnje igre 29. srpnja kao spomen na tradiciju minulih desetljeća?
