Jeste li ih već opazili? Prozirni su, glasaju se noću piskavim zvukom, mogu se kretati po staklu ili plafonu, nemaju očne kapke i tako buljooki straše ljude

Kad mi je kćer bila mala, usred noći došla mi je u postelju s vriskom da je u svojoj sobi opazila nešto strašno, neko čudovište koje ju tada jako prestrašilo. Prenula sam iz sna, otišla do njene sobe i na zidu opazila jednu posve bezazlenu beštiju, kućnog macaklina. Od tada do danas, a prošlo je od tada već nekoliko godina, često ga viđam. Sinoć mi je čak, poput pravog profesionalnog manekena ili top modela, pozirao za naslovnicu.

Tarantule, macaklini, ponekad i gekoni (Gekkonidae) najbrojnija  je životinja iz porodice guštera. Najveći neprijatelj im je čovjek, jer mnogi ubijaju ova stvorenja iz pukog praznovjerja: da su ova bića otrovna. A nisu. Naprotiv, vrlo je korisna ova životinjica, jer se hrani dosadnim komarcima, paucima i drugim insektima.

Riječ je o noćnoj životinjici koja mijenja boju u skladu s okolinom, pa može biti ružičaste boje ili posve prozirna. Mijenjajući boju može se bolje sakriti. Kad dođu toplija vremena tj. ljeti, u primorju obično boravi po kućama. Kad već uđe u kuću postaje posve prozirna, pa joj možemo vidjeti gotovo svaki organ. Jako su plašljive životinjice, a zimi kad je hladno sporije se kreću. Njihov nepomičan pogled u ljudi izaziva strah, koji je posve bezrazložan.

Tarantula ili macaklin zaštićena je životinjska vrsta u Republici Hrvatskoj. Njihovo uništavanje je protuzakonito i kažnjivo.  Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine stavila ih je na popis zaštićenih i ugroženih vrsta. Prema tome, svaka nezakonita radnja na njima, ozlijeđivanje, proganjanje, hvatanje i držanje podliježe novčanoj kazni, koja je propisana pravilnikom o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, na temelju članka 44. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94 i 72/94).

Macaklini žive na Zemlji već oko 50 milijuna godina  i zahvaljujući iznimnoj prilagodljivosti  žive u vrlo različitim područjima i staništima, od umjerenog područja do tropa, pa čak i pustinja. Do danas je poznato 97 rodova sa 1081 vrstom koje su, ovisno o obliku i porijeklu razvrstane u pet porodica.

Većina vrsta su noćne, odnosno životinje sumraka (oko 75%) i neupadljivo su obojeni. Mekana koža pokrivena im je kvržicama i malim bodljama. Na širokoj glavi dominiraju velike oči okomito izduženih zjenica prilagođene tom načinu života, a u ustima imaju malene zube.

Ovo su izrazito spretne životinjice, penju se naglavačke, preskaču velike udaljenosti, penju se po sasvim okomitim površinama, pomoću “ljepilica” , koje se nalazi na svih 5 prstiju. Ove plahe i obično vrlo brze i okretne životinje izlaze u rani sumrak ili tijekom dana na sunčanje, kao što to inače rado rade dnevni gekoni, koji su za razliku od svojih “noćnih” rođaka upadljivo obojeni i imaju okrugle zjenice.

Tarantule ili macaklini se dijele i na temelju oblika prstiju. Može ih se podijeliti na gekone s prianjalkama, i s kandžicama. Prsti prve grupe obrasli su bilijunima najfinijih dlačica koji, koristeći Van der Waalsove sile stvaraju savršenu adheziju s podlogom, pa se mogu kretati čak i po staklu ili plafonu.

Postoji čak 6 klasifikacija prema prstima.

Obično se kreću oko uličnih svjetiljki gdje ima puno mušica i leptira. Tijelo im je gotovo prozirno. Brzi su dok love plijen te ga hvataju malim i čvrstim ugrizom.  Nakon hranjenja oblizuju se preko cijelog lica i očiju, nemaju očne kapke. Hladnoća ih usporava. Za razliku od ostalih guštera, većina pripadnika ove skupine se može glasati.

Noću se glasa oštrim piskavom zvukom, najčešće kad doziva ženke ili kada se bori s mužjacima. U proljeće ženka polaže desetak jaja u pijesak ili slično, iz kojih se izvale mladunci sposobni za samostalan život. Kod nas je rasprostranjen po cijelom jadranskom primorju i razlikujemo ove dvije vrste: kućni macaklin i zidni macaklin.

Zidni macaklin (Tarentola mauritanica)

Odozgo je svjetlosiv, smeđ ili crn; ima više redova ljusaka; odozdo je boje vrhnja; tijelo je zdepasto i spljošteno; zjenica je okomita; 10 – 19 cm. Živi na suhim, sunčanim i kamenitim područjima, rado se zadržava u vrtovima i na kućama, rado se sunča, dobro se penje (još bolje od kućnog macaklina) i brzo se kreće. Hrani se raznim kukcima i paucima. Razmnožava se polažući ljepljiva jaja mekane ljuske, iz kojih se mladi izlegu tek nakon 120 dana (zato je i donekle ugrožen). Kad su aktivni danju, njihova je boja tamnija nego noću.

https://www.youtube.com/watch?v=1wTu9EYOu1k

Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus).

Odozgo je boje mesa, sa smeđim mrljama i mnogo bradavica; oči su velike, a zjenice okomite; 8 – 10 cm. Živi na suhim područjima sa šljunkom i zidićima. Rado se zadržava u zgradama. Aktivan je noću; može se spretno penjati po okomitim površinama i vrlo brzo kretati. Hrani se svim malim kukcima i paucima mekane kože. Piskutavo se glasa kad doziva ženke ili kad se bori sa ostalim mužjacima.

Na Siciliji se kaže da je boravak macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek. Naime, postoji vjerovanje da gekoni dolaze samo tamo gdje je dobra, vedra i ugodna atmosfera.