Kao i mnoga mjesta u široj i bližoj okolici, tako je i biogradska prošlost 19. stoljeća prilično štura i oskudijeva podacima. Ipak iz škrtih povijesnih i arhivskih podataka, daju se otkriti i protumačiti neki događaji koji su obilježili ovo vrijeme. Zanimljiv je podatak o tome kada je u Biogradu otvorena prva trgovina mješovite robe, prva tržnica i ribarnica.
Trgovačka obitelj Špire Bilbije izgradila je 1866. godine na morskom nasipu na današnjoj rivi u Biogradu nekoliko zgrada nazvanih kao „Bilbijina kuća“, gdje su otvorili prvu trgovinu mješovite robe, u kojoj su se čak mogli kupiti i lijekovi. U Bilbijinoj kući nalazila se i stanica za otkup duhana, pa je stoga prozvana Magaza, da bi pri kraju austrijske uprave postala i vojarnom. Tu je ujedno bila i prva tržnica i ribarnica.
O izgradnji Bilbijinih kuća svjedoči i Grgur Urlić Ivanović, biogradski učitelj, kada piše tekst pod naslovom „Albamaris – Biograd“ u kojem navodi: „U opsegu Biograda vide se i nikoje druge znatnije razvaline, a kojih predava nariče hrvatsku starinu. Pri podnevnoj strani varošice i kuća vlasnika Bilbije god. 1886., te god. 1873. gradeć novu i razmičuć stariju kuću….“.
Paralelno s izgradnjom Bilbijine kuće u Biogradu se gradi i zgrada Kotarskog suda, zgrada koja je danas spomenik kulture. U zgradi je danas smješten Zavičajni muzej Biograd na Moru.
Kotarski sud u Biogradu osnovan je 5. veljače 1876. godine te je pritom održana svečanost kojoj su nazočili tadašnji općinski načelnik Tomo Pelicarić, Srećko BiIbija, pakoštanski i biogradski župnici i dr., uz prvog suca Ivančića. Svečana misa održana je u župnoj crkvi, a ručak za uzvanike u kući veletrgovca Srećka Bilbije na obali, navode izvori.
U neposrednoj blizini lokacije Ante Lukačić, veleposjednik, gradi dvokatnicu koju narod naziva Tomažova ili Treglianova kuća. U njegovoj kući kasnije je sjedište općinske uprave te škole, prve čitaonice, brijačnice, tgovine i drugi društveno-gospodarski sadržaji.
(Izvor: Grgur Urlić Ivanović, Bulletino di archeologia e storia dalmata, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split 6/1880., str. 92)