Priču o kulturi grada Biograda najbolje priča Zavičajni muzej Biograd, smješten u samom centru na rivi, uz obalu grada. Osim što je u njemu pohranjena bogata spomenička baština burne prošlosti Biograda, zgrada u kojoj je smješten i sama je spomenik kulture: u njoj je nekoć djelovao Kotarski sud kojeg je uspostavio car Franjo Josip I 1876. godine.
U Biogradu se 5. veljače 1876. godine otvara Kotarski (Sreski) sud. Grupa zastupnika u Carevinskom vijeću još 1873. godine predala je promemoriju austrijskoj vladi, koja je sadržavala 13 zahtjeva. Pod točkom drugom ovih zahtjeva traženo je da se u Biogradu otvori sud. I zaista, početkom 1876. godine održana je svečanost u vezi s tim osnivanjem, kojoj su nazočili tadašnji općinski načelnik Tomo Pelicarić, Srećko BiIbija, pakoštanski i biogradski župnici i dr., uz prvog suca Ivančića. Svečana misa održana je u župnoj crkvi, a ručak za uzvanike u kući veletrgovca Srećka Bilbije na obali. Tom je prigodom istaknuto da će sud biti od velike koristi „svom plemenitom narodu“ („A al suo gentle popolo“)
Prilikom otvorenje Kotarskog suda u Biogradu na Moru, 1. veljače 1876. godine, don Stjepan Buzolić, tadašnji direktor zadarske učiteljske škole, napisao je i posvetio pjesmu Biogradu, tzv. prigodnicu, a pjesma je objavljena u Narodnom listu 5. veljače 1876. godine.
Oj, ti Biograde,
Stara naša slavo!
Hrvatskih kraljeva
Ponosna tvrđavo
Kamo, vaj ostanci
Bitlih tvojih dvora
S kojih si blieštao
Ko labud vrh mora?
Kamo šanci tvrdi
Njegdašnjih ti mira?
Kamo l’ samostani
Tvojih Krešimira?
Kamo ti ostrovlje,
Tvoja jednoč dika,
I hrvatski ponos
Tvojorih vladika?
Kamo, vajnic! Kruna
Iz zlata suvoga
Kojom ti ovjenča
Kolomana tvoga?
Odovle on razpne
Krila sokolova:
Poklon si pribavi
Svih naših gradova.
Neg ti posve malo
Uztrajala slava.
E’ te skonča zavist
Mletačkoga lava!
Dominik Micheli
Dužde od Mletaka
Razori zi kule
Ulice oplaka.
Dobra kob ti odtad
Obunula pleća:
Dični Biograde
Posta Zaraveća!…
I baštinom tvojom
Zadar obogati;
Šibenik uz Skradin
S’ pljena tvog procvati
Nad glavom ti prošlo
Do sedam stolieća;
Uj, ti ubog vaviek,
Vaviek…Zaraveća!
No, tek zasja zora
Našeg preporoda
Ti opet pokaza
Da krv nije voda.
Ter, samolet drugi
Uz klik roda svoga,
Živ, zdrav, čil ustade
Iz pepela tvoga!
Sjetio se, brojne,
Stare svoje slave,
Udario tragom
Trobojne zastave.
U slogu okupljaš,
Moj zlatni prstene,
Jednokrvne majke
Sinke razciepljene.
Tako te pratila
Stara tvoja sreća,
Kad još bje Biograd
A ne Zaraveća!…
I svedj ti u prilog
Išla milost Cara,
Kom’ da budeš vieran
Dok te nosi para,
A ja uz to kličem:
Biograde zdravo!
Mladi naš ponose,
Stara naša slavo!
O pjesmama posvećenim Biogradu pisali smo povodom Svjetskog dana poezije, no kako se čini, pjesma don Stjepana Buzolića je ipak najstarija pjesma o Biogradu ikad objavljena.
(Izvor: Biogradski zbornik 1, str. 553, Zavičajni muzej Biograd)