Kakvu hranu jedemo? Znamo li zapravo što kupujemo? Pitanja su ovo koja bi mogli svakog dana ponavljati i sigurno nećemo naći pravi odgovor. Možemo biti, ne znam koliko sigurni, da smo zaista kupili najkvalitetniji proizvod, ali samo u dobroj vjeri.
Jer ponekad niti sami proizvođači ne znaju što prodaju. Ne vjerujete? Morat ćete, jer se eto na policama jednog dućana pronašla i pastrva. I to ne bilo kakva nego iz Jadranskog mora. Pastrva iz Jadrana. Genetika čini čuda, GMO je ništa prema ovome. Što nas čeka u budućnosti?
Pastrva je, jel’te, slatkovodna vrsta koja zahtijeva čistu i brzu vodu. Istina je da imamo kristalno čisto more, najljepše na svijetu, barem ga tako promoviramo, ali je li to prirodno stanište jedne, recimo, potočne pastrve koja je kod nas uobičajena? Možda ih stvarno i ima u Jadranu.
Sad da nije to baš nemoguće sjetit ćemo se primjera iz 2010. godine kada je tvrtka iz Karlobaga imala projekt uzgoja pastrve u moru. Priča je bila potpuna avangarda, pojavili su se i investitori čak iz Egipta. Govorilo se da će u kavezima narasti pastrve i do tri kilograma. Čak je i počeo uzgoj u pet kaveza. U ovo godišnje doba, u travnju 2012. godine ribari su se u podvelebitskom kanalu hvalili ulovom ogromnih pastrvi. Navodno je dvadesetak tona i prodano po trgovačkim centrima i restoranima.
Uzgajalište u Lukovom Šugarju bilo je tada tek treće u svijetu koje je pokrenulo projekt uzgoja kalifornijske pastrve u moru. Naime, nakon Čilea te Norveške, pogodovala je čistoća mora, ali i ličke rijeke koje su smanjile salinitet. No tvrtka je prema podacima s Fine, ugašena 2016. godine.
Dakle moguće je da je riječ o pastrvi iz mora, ali teško je vjerovati iz Jadranskog jer nakon ovog projekta nema podataka da je netko krenuo u novi pothvat. Možda je ovo tek uvoz iz Čilea, Norveške, Švedske ili tko zna odakle. A možda je unutar kesice, recimo losos, riba srodna pastrvi koje ima svugdje. Ali kako onda vjerovati deklaraciji ispisanoj na kesici?
Stvarno, znamo li što jedemo?
Izvor: Slobodna Dalmacija