Glazbena kultura j javna gradska glazba u Biogradu na Moru ima tradiciju dugu više od jednog stoljeća. K tome u prilog, prva fotografija koju gledamo ispred sebe ima osobitu vrijednost za opću i glazbenu povijest grada Biograda na Moru, jer datira iz druge polovice 19. stoljeća, ili preciznije od 1884. (ili 1889.) godine, a prikazuje gradski tamburaški zbor. Fotografija je nastala najvjerojatnije 1984. godine tj. u godini kada je u Biogradu osnovan Tamburaški zbor, pa u prigodi osnivanja.
Važni su na fotografiji i glazbenici. Prvi s lijeve strane u prvom redu je Ante Rudić, a prvi zdesna u zadnjem redu je Josip Barani , tzv. zborovođa. Imena ostalih članova nažalost nisu ostala zapisana.
Druga fotografija koju ćete vidjeti nastala je nama bliže 1929. godine kada su se ispred crkve svete Stošije u Biogradu na Moru okupili općinski glazbenici pod zajedničkim nazivom: Općinska (Hrvatska) glazba. Njihova imena ostala su zapisana, te ćemo ih ovom prigodom navesti:
Prvi red (sjede na podu): Vinko Jeličić, Ante Jadrešin, Ratko Radoš (Zvonkov brat), NO, Ante Vulelija (Kece), NO, Vojko Radoš (Zvonkov brat), Slavko Vulelija, Šime Labar, Pjero Zorica.
Drugi red (sjede): Pjero Miočević, Pere Matijević, Fabo Buča, Ivan Kušec (kapelnik), Tome Dominis, Josip Pinjatela (Bepo), Šime Lukačić (Šarin), Anđelko Dominis, Zvonko Tolić.
Treći red (stoje): Bure Eškinja, Marko Strpić, Trinaestić (Brico), Ante Matijević (Kalača), Guste Zorić, Bepo Jeličić (Arturov), Srećko Dominis, Paško Štampalija (Jelin muž), Paško Zorica, Venko Pribilović.
Prema sjećanju Pjera Zorice i drugih starijih glazbara, dvadesetih godina prošlog stoljeća u Biogradu je djelovala glazbena škola čije su se prostorije nalazile u zgradi današnjeg Župnog ureda. Škola je nosila naziv Hrvatska školska glazba. Svaki glazbenik je čuvao svoj instrument i donosio ga na probe.
Politička previranja u novonastaloj državi odražavaju se na ovom području. Stranački izbori, atentat na hrvatske zastupnike u beogradskoj Skupštini 20. lipnja 1928. godine, doveo je do rascjepa u političkom životu na području Biograda, ali i unutar same glazbe.
Uvođenjem diktature 6. siječnja 1929. godine i stvaranjem unitarne jugoslavenske države, gase se, po nalogu režima, sva nacionalna obilježja. Povodom tih događaja, u Biogradu uglavnom su prevladale dvije političke struje: ona hrvatska (radićevska) i projugoslavenska (režimska). Takva politička opredjeljenja dovode do rascjepa u glazbi i tada se osnivaju dvije glazbe i to: Općinska glazba u kojoj su uglavnom pristalice političkog bloka hrvatske i pod utjecajem su Radićevaca, i Sokolska glazba jugoslavenski orijentirana. I društvo Hrvatski sokol nakon represivnih režimskih mjera mijenja naziv u Jugoslavenski sokol.
Općinska glazba ili kako su je zvali Hrvatska glazba, imala je prema sjećanju glazbenika, 36 članova-glazbara, a te iste godine kada je osnovana bili su nabavljeni i novi instrumenti, dok su stariji instrumenti pripali Sokolskoj glazbi koja je djelovala u okviru Jugoslavenskog sokola. Kapelnikom Općinske ili Hrvatske glazbe imenovan je Ivan pl. Kušec.
Izvor: Božulić, G. (2008.) „Stogodišnjica Gradske glazbe Biograd na Moru. Zavičajni muzej Biograd na Moru, Gradska glazba Biograd na Moru, Grad Biograd na Moru.