Čovjeka ne čine samo utakmice koje je odigrao, nego i trag koji ostavi među ljudima
Danas, 6. rujna, svoj 36. rođendan slavi Stefan Lazarevski – Lazo, čovjek čije je ime već godinama toliko čvrsto povezano s Biogradom na Moru i HNK Primorcem da je gotovo nemoguće govoriti o novijoj povijesti biogradskog nogometa, a da se pritom ne spomene i njegov put, njegov doprinos i sve ono što je kroz godine dao klubu koji je za njega odavno postao puno više od nogometa.
Lazo je jedan od onih ljudi čiju priču nije dovoljno ispričati kroz broj utakmica, golova ili osvojenih trofeja, jer iza svega toga postoji jedna puno osobnija priča. To je priča o dječaku koji je početkom novog tisućljeća stigao u Biograd, ovdje pronašao svoje mjesto, prijatelje, nogometno društvo i klub, a onda kroz godine izrastao u igrača, kapetana, čovjeka od povjerenja i jedno od prepoznatljivih lica Primorca.
Od dječaka koji je stigao u Biograd do kapetana Primorca
Stefan je rođen 6. rujna 1990. godine u Zadru, a 2001. godine njegova se obitelj doselila u Biograd na Moru, gdje će vrlo brzo početi nastajati priča koja će ga trajno vezati uz ovaj grad.
Nogomet je počeo trenirati još sa šest godina, a prve je nogometne korake napravio kroz Vojvodinu i Novi Sad, dok se nakon dolaska obitelji u Biograd priključio Primorcu; dvije je juniorske sezone proveo i u NK Zadru, gdje je igrao prvu ligu juniora, no nakon toga vratio se u Biograd i klub koji će mu kroz godine postati jedna od najvažnijih stvari u životu.
Od tada je prošlo mnogo godina, promijenili su se treneri, generacije igrača, lige, suigrači i nogometne okolnosti, ali jedna stvar ostala je ista: Lazo je ostao uz Primorac.
I nije ostao samo kao igrač.
Kroz godine je postao kapetan, lider svlačionice i jedan od simbola kluba, čovjek kojega su suigrači prepoznavali po borbenosti i spremnosti da preuzme odgovornost, a navijači po tome što je na terenu uvijek davao ono što se od igrača Primorca i očekuje, borbu za svaki metar terena i svaki plavo-bijeli dres.
Mogao je igrati gotovo sve, ali jednu ulogu nikada nije mijenjao
Lazo je tijekom karijere igrao praktički sve pozicije koje jedan nogometaš može igrati, od napadača, krila i veznog igrača pa sve do stopera i lijevog ili desnog beka, a u nekoliko je navrata završio čak i na vratima, gdje mu je, kako je sam jednom pričao, dobro došlo sedam godina treniranja vaterpola.
Takav igrač treneru je uvijek dragocjen jer ga možeš staviti gotovo bilo gdje, znajući da neće pitati zašto baš on, nego će jednostavno odraditi ono što momčadi u tom trenutku treba.
I upravo je možda u tome jedan od razloga zbog kojih je kroz godine postao toliko važan Primorcu. On nije bio čovjek koji je tražio najlakšu ili najatraktivniju ulogu, nego onaj koji je bio spreman preuzeti odgovornost onda kada je bilo potrebno.
Trofeji koji ostaju zapisani, ali i utakmice koje ostaju u sjećanju
Kada se govori o Lazi, naravno, ne možemo zaobići ni trofeje, a posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima Kup Zadarske županije.
Do 2023. godine sudjelovao je u čak devet osvajanja županijskog Kupa, a od devet finala koja je Primorac igrao od 2014. godine, nastupio je u svakome, što dovoljno govori o njegovoj dugovječnosti, kontinuitetu i važnosti koju je imao u momčadi.
U tim utakmicama nije bio samo netko tko će odraditi svojih 90 minuta, nego je zabijao važne golove, preuzimao odgovornost i u ključnim trenucima znao stati iza lopte kada nije bilo jednostavno, pa ne čudi da je zbog svega što je napravio za klub dobio i epitet „žive legende Primorca“.
A koliko mu Primorac znači možda najbolje govori rečenica koju je jednom prilikom izgovorio, a koja danas, nakon svih ovih godina, zvuči još snažnije:
„Primorac kao klub je klub s velikom tradicijom i stalno će kod mene biti broj jedan.“
To nije samo rečenica nogometaša o klubu za koji igra, nego rečenica čovjeka koji je najveći dio svoje sportske priče izgradio upravo ovdje, pred svojom publikom i u gradu koji je tijekom godina postao njegov dom.
Jer iza nogometa postoji i ona druga, možda još važnija priča
Ipak, kada se danas prisjećamo svega što je Lazo napravio, bilo bi nepravedno njegovu priču svesti samo na nogomet, jer čovjeka najbolje upoznamo onda kada se ugase reflektori, kada nema rezultata koji treba braniti i trofeja koje treba osvojiti, odnosno onda kada pred njim stoji nešto puno jednostavnije i važnije, a to je prilika da nekome pomogne.
U prosincu prošle godine Lazo je sudjelovao u humanitarnoj akciji kojom se u Biogradu prikupljalo darove za nezbrinutu djecu i djecu s poteškoćama, a zajedno s prijateljima uključio se u priču čiji je cilj bio djeci uljepšati blagdane i ispuniti njihove božićne želje.
Prikupljali su se darovi za Centar za rehabilitaciju u Svetom Filipu i Jakovu te Dom za nezbrinutu djecu u Zadru, a ono što je uslijedilo možda je najbolje pokazalo kakav duh postoji u ovom gradu, svi su darovi prikupljeni su u samo jednom danu.
U takvim se trenucima vidi koliko jedan čovjek može pokrenuti druge ljude, ali i koliko je važno imati osobe koje će prve napraviti korak i reći: „Idemo pomoći.“
Lazo je taj korak napravio.
I upravo je zato lijepo kada se uz njegovo ime, osim riječi nogometaš i kapetan Primorca, mogu dodati i riječi prijatelj, humanitarac i čovjek velikog srca.
Jer trofej će s vremenom prekriti prašina, rezultat neke utakmice izblijedit će iz sjećanja, ali trenutak u kojem nekome pomogneš, osobito djetetu kojemu je ta pomoć značila nešto posebno, ostaje puno duže od bilo kojeg rezultata.
Novo poglavlje – od kapetana do čovjeka koji stvara nove Primorčeve igrače
Danas Lazo ulazi i u jedno novo poglavlje svoje nogometne priče, a možda je upravo ono najljepše jer će znanje i iskustvo koje je godinama skupljao na terenu sada imati priliku prenijeti na one koji tek počinju sanjati svoje nogometne snove.
Ove je godine završio edukaciju za nogometnog taktičkog analitičara na Barceloninom Nogometnom sveučilištu, čime je stekao svoju drugu diplomu Barcelonina Nogometnog sveučilišta, nastavljajući tako ulagati u svoje znanje i pripremati se za ono što dolazi nakon igračke karijere.
A onda je stigla i vijest koja se nekako savršeno uklopila u cijelu njegovu priču – u srpnju je objavljeno da Stefan Lazarevski – Lazo preuzima Školu nogometa HNK Primorac Biograd.
Nakon svih tih godina provedenih u Primorcu, nakon svih utakmica, treninga, pobjeda, poraza, trofeja i svega što nogomet sa sobom nosi, sada će upravo on imati priliku raditi s djecom koja će tek napraviti svoje prve nogometne korake.
I možda nema ljepšeg nastavka jedne sportske priče.
Dječak koji je kao mlad stigao u Biograd, obukao Primorčev dres i počeo graditi svoj put, sada će biti čovjek koji će drugoj djeci pomoći da naprave svoje prve korake, da nauče kako se pobjeđuje, ali i kako se gubi, kako se poštuje protivnik, kako se čuva momčad i, možda najvažnije od svega, kako se postaje dobar čovjek prije nego što se postane dobar nogometaš.
Jer nogometna škola nije samo mjesto na kojem se uči dodavanje, udarac ili taktika.
To je mjesto na kojem djeca uče što znači biti dio ekipe, pomoći prijatelju kada pogriješi, pružiti ruku protivniku nakon utakmice, prihvatiti poraz i ostati skroman nakon pobjede.
A upravo je to dio nogometa koji Lazo kroz svoje iskustvo može prenijeti novim generacijama.
I zato danas ne slavimo samo nogometaša
Kada bismo danas Lazi poželjeli samo još puno golova, pobjeda i trofeja, poželjeli bismo mu zapravo premalo, jer njegov nogometni put već je ostavio dovoljno tragova da se može govoriti o jednoj lijepoj i dugoj karijeri, a ono što tek dolazi možda će biti još važnije, to su djeca koju će trenirati, igrači koje će usmjeravati i generacije Primorca koje će jednoga dana možda reći da su upravo uz Lazu napravili svoje prve ozbiljne nogometne korake.
Zato danas, na njegov 36. rođendan, želimo prije svega poželjeti zdravlje, sreću, ljubav i mir, a onda i još mnogo lijepih trenutaka uz obitelj, prijatelje, Primorac i njegov Biograd.
Želimo mu još puno nogometnih utakmica, novih pobjeda i trofeja, ali i što više onih malih pobjeda koje se ne upisuju u tablice i statistike, puno dječjih osmijeha nakon treninga, zagrljaja nakon pobjede, zadovoljstva kada vidiš da je netko napredovao i onog osjećaja da si svoje znanje prenio nekome tko će ga jednoga dana možda prenijeti dalje.
Jer na kraju krajeva, nogomet pamti rezultate, navijači pamte golove, povijest pamti trofeje, ali ljudi najduže pamte kakav si bio prema njima.
A Lazo je kroz sve ove godine pokazao i jedno i drugo. Znao je biti kapetan kada je trebalo voditi momčad, znao je biti igrač kada je trebalo stati na teren, znao je biti čovjek kada je trebalo pomoći, a sada ima priliku biti mentor generacijama koje tek dolaze.
I zato danas slavimo Stefana Lazarevskog – Lazu, čovjeka koji je svoj nogometni život ugradio u Biograd i Primorac, ali i čovjeka koji je pokazao da se najveće pobjede ponekad ne osvajaju na nogometnom terenu.
Lazo, sretan Ti 36. rođendan!
Neka Te i dalje prate zdravlje, sreća, ljubav i ljudi koji te vole, neka ti Primorac i Biograd uvijek budu ono mjesto kojem se s ponosom vraćaš, a neka ti godine koje dolaze donesu još puno razloga za osmijeh, i na terenu i izvan njega.
Jer neke se nogometne priče pišu rezultatima.
A neke se pišu srcem.
Tvoja se, Lazo, već godinama piše u Biogradu, uz Primorac i među ljudima.
Sretan rođendan, kapetane!
Izvori
- Narodni list – Stefan Lazarevski: Biograđanin koji je svoj nogometni put izgradio u Primorcu
- Slobodna Dalmacija – Stefan Lazarevski je živa legenda Primorca, on je zasigurno najviše puta osvojio Nogometni kup Zadarske županije
- Zadarski list – Primorac preko NOŠK-a do nove titule
- Zadarski list – Stefan Lazarevski, Biograjac diplomirao nogometnu analitiku
- Biograjski.com – Stefan Lazarevski – Lazo preuzima Školu nogometa HNK Primorac Biograd
- Biograjski.com – Humanitarna akcija u rekordnom roku: svi darovi u Biogradu na Moru prikupljeni u jednom danu!
