Svjetski dan učitelja, koji se svake godine obilježava 5. listopada, prigoda je da odamo počast ovim predanim stručnjacima i prepoznamo njihov neizmjerni doprinos društvu. Mi se danas prisjećamo i naše tete Renate iz biogradskog dječjeg vrtića. Odgojiteljica Renata Šarić radila je u Dječjem vrtiću Biograd više od dva desetljeća, preminula je 15. rujna 2003. godine, no uspomena na nju i danas ne blijedi…
Biogradski dječji vrtić, čiji je osnivač bila nekadašnja Skupština Općine Biograd na Moru, otvoren je 1975. godine pod punim nazivom: Predškolska radna organizacija „Miro i Rudolf Jelenković“ . U sastavu ove radne organizacije, s ukupno dvije odgojno-obrazovne skupine, tada je ušao dječji vrtić u Svetom Filip i Jakovu, koji je do tada djelovao u sklopu škole. Deset godina po otvaranju, 1985. godine, s jednom odgojno-obrazovnom skupinom u sastav predškolske radne organizacije priključio se i dječji vrtić u Pakoštanima. Prva ravnateljica ove predškolske radne organizacije bila je Nila Belamarić.
Preustrojem općina i gradova iz sastava dječjeg vrtića u Biogradu na Moru 1994. godine izdvajaju se područni vrtići u Pakoštanima i Svetom Filip i Jakovu, a ustanova 1996. godine mijenja naziv u Dječji vrtić Biograd. Iste godine osnivač mu postaje Grad Biograd na Moru, a dotadašnju ravnateljicu Nilu Belamarić smjenjuje nova ravnateljica Esma Brzić.
Renata Šarić, rođena 20. veljače 1949. godine u Zagrebu, nije u ovaj vrtić došla kao neiskusna odgojiteljica. U rodnom Zagrebu završila je potpunu srednju Školu za odgajatelje i stekla tada najbolje kompetencije za rad u predškolskim ustanovama i svoj radni vijek započela je upravo ondje. Zatim je neko vrijeme radila u dječjim vrtićima na Visu i u Zadru.
U biogradski dječji vrtić stigle je Renata Šarić s 32 godine, zaposlila se 12. listopada 1981. godine, šest godina po otvorenju ove predškolske ustanove. U ovome vrtiću nije dočekala mirovinu, već nas je sa svoje 54 godine iznenada, 15. rujna 2003. godine, napustila. Pokopana je na Gradskom groblju u Biogradu na Moru.
U više od dva desetljeća svoga rada u biogradskom vrtiću ostavila je odgojiteljica Renata Šarić snažan pečat i neizbrisiv trag. Svojim vrijednim radom i zalaganjem podigla je standard odgojno-obrazovnog rada na visoku ljestvicu, osobito u izvanvrtićkim aktivnostima, te je njegovala poseban partnerski odnos s roditeljima djece koja su joj bila povjerena.
Tu djecu, koja su danas već odrasli ljudi, odgajala je da budu samopouzdane osobe, da uspješno odgovaraju na nove životne izazove, da prestanu čekati da im se sve samo „servira“, da se i sami aktiviraju, da poštuju druge, da imaju povjerenja u druge koji im žele pomoći da se izgrade u samostalne i odgovorne osobe.
Svojim primjerom vječito je dokazivala da se uvijek može više i bolje. Bila je mentorica prvoj odgojiteljici u Biogradu na Moru koja je izvan Zagreba prema novom pravilniku polagala i položila stručni ispit i zbog toga je bila javno pohvaljena na znanstveno-stručnom skupu „Mirisi djetinjstva“ u Splitu 1999. godine. Od 1. ožujka 1997. godine na određeno vrijeme bila je vršiteljica dužnosti ravnateljice dječjeg vrtića.
Za života pobijedila je karcinom endometrija i unatoč borbi poslije toga vječito nasmijana, jurila je u svom narančastom, malom automobilu, marke Daewoo Tico, te pronalazila sebi brojne male aktivnosti i životne radosti koje su je ispunjavale.
Svojim elanom, poletom i entuzijazmom pomagala je pri osnutku KUD-a Kralj Tomislav 2 002. godine i bila jedna od njegovih prvih članica. Surađivala je s dugi niz godina s Karnevalskom udrugom Tome krnjeval koja službeno postoji od 2 000. godine. Pomagala je u radu biogradskog Društva Naša djeca…
Njene vrijedne ruke nisu samo u vrtiću šivale, već su u nemogućim uvjetima pronalazile atraktivne materijale kojima je osmišljavala kostime za male scenske improvizacije, karnevalske dane, završne svečanosti, tzv. cvjetna korza i mnoge druge svečane prigode u ili izvan prostorija vrtića.
Raspolagala je s neograničenim brojem ideja i sezonskim dekoracijama u vrtiću stvarala je ugodan i udoban interijer svjesna da sve ondje, osim funkcionalne, ima i estetsku funkciju.
Njeno lijepo ukrasno cvijeće, leptirići, bubamare, pomponići, pahuljice, šarene loptice, papirni mobili, jelkice, suknjice za djevojčice od tila, plod su isključivo njenih mašte i truda, te znaju i danas znaju ponegdje izroniti i podsjetiti na nju, na njen lik, dobrotu i djelo. Uspomena na nju ne blijedi ni danas.
