Masakr nad obitelji Marinović
Četveročlana obitelj Marinović: Luka (73), Vuka (65), Stipan (43) i Gordana (37), mučki je ubijena na današnji dan, 2. prosinca 1992. godine u Šopotu, u sklopu velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Nakon tog tragičnog dana, maloljetni članovi ove obitelji: Nediljko (tada 13 godina), sestra Ljiljana (17) i brat Željko (4), ostali su ožalošćeni i bez roditelja, i bez bake i djeda.
Tijekom Domovinskog rata ukupno je u Šopotu ubijeno 11 civila, nevinih mještana, čija su imena danas uklesana na spomen-kapelici usred kružnog toka, na raskrižju puteva u Šopotu s kojeg se putuje dalje prema Benkovcu ili Stankovcima i Šibeniku ili prema Biogradu na Moru.
Spomen-kapelica Svete Nediljice
Kapelica Svete Nediljice, koja je bila srušena 1992., ponovno je izgrađena 2003. godine zahvaljujući zalaganju mještana Šopota i Grada Benkovca, kao trajni spomen na nevine žrtve.
Na njoj su uklesana sva imena stradalih, svih 11 civila iz Šopota.
Civilne žrtave Domovinskog rata iz Šopota
- Ivica Lujo Knez
- Božo Marinović
- Stipan Stipe Marinović
- Gordana Marinović
- Luka Marinović
- Vukosava (Vuka) Marinović
- Tadija Mikulić
- Milka Savković
- Ante Vuksan
- Ana Vuksan
- Zorka Zrilić
Ova imena, uklesana na kamenu i usađena u sjećanje, svjedoče o patnji i žrtvi Šopota tijekom Domovinskog rata.
Spomen-kapelica stoji na raskrižju državnih cesta Benkovac–Šibenik–Biograd, ovo mjesto je prepoznatljivo svima koji prolaze tim krajem.
Svake godine, osobito 2. prosinca, lokalne vlasti, udruge civilnih stradalnika i rodbina žrtava okupljaju se, polažu vijence i pale svijeće u znak sjećanja i odavanja počasti.
Sjećanje i pravda – neriješena rana
Unatoč godinama koje su protekle, za zločin u Šopotu, za ubojstvo članova obitelji Marinović i ostalih civila iz tog naselja, još uvijek nitko nije odgovarao.
Kako se često navodi u godinama nakon zločina: „zločinci su nedostižni pravdi“.
Ovaj gorki podatak dodatno naglašava koliko je važno da sjećanje na nevine žrtve ostane živo, ne samo kao sjećanje, već i kao opomena da se ovakvi zločini nikada više ne ponove.
Zašto je važno pisati o Šopotu i njegovim žrtvama
- Jer memorija je jedini vjetar protiv zaborava, uklesana imena na kapelici i redovno paljenje svijeća podsjećaju na život i dostojanstvo civila stradalih bez krivnje.
- Jer pravda još nije zadovoljena, neprocesuirani zločini ostavljaju moralnu i povijesnu ranjenost.
- Jer nova generacija mora ovo znati, priča o Šopotu dio je kolektivnog sjećanja i hrvatske povijesti.
Zaključak
Današnji datum, 2. prosinca, nosi u sebi bolnu povijest Šopota.
Imena Marinovića i svih žrtava iz tog sela nisu tek natpisi na kamenu. Ona su svjedočanstvo o nevinoj patnji, o ljudskoj tragediji, o zločinu, o odgovornosti za ovaj zločin, o pronalaženju počinitelja, o kazni za počinjeni zločin…
Dok god je živ onaj tko pamti – zločin ostaje zločin, a žrtve će zauvijek živjeti u našem sjećanju.
Neka bude sjećanja, neka bude pravde, makar i sa zakašnjenjem.
Izvori (datum pristupa 2. prosinca 2025.):
- „Kod kapelice sv. Nediljice odana počast žrtvama Šopota“ — Zadarski tjednik (zadarskitjednik.hr), pristupljeno 02.12.2025. Zadarski tjednik
- „Šopotskim žrtvama još uvijek nedostižna pravda“ — Zadarski list (zadarskilist.novilist.hr), pristupljeno 02.12.2025. Zadarski list
- „Žive sjećanja na žrtve Šopota, zločinci nedostižni pravdi“ — Zadarski list, pristupljeno 02.12.2025. Zadarski list
- „Prisjećanje na nevine žrtve Šopota i Podgrađa“ — eZadar (ezadar.net.hr), pristupljeno 02.12.2025. hr
- „Civilnim žrtvama u Šopotu odana počast, 2. prosinca 2021.“ — Biograjski.com (biograjski.com), pristupljeno 02.12.2025. Biograjski.com
- „Odana počast žrtvama u Šopotu“ — Biograjski.com (biograjski.com), pristupljeno 02.12.2025. Biograjski.com
