Škola folklora u organizaciji Saveza folklornih skupina Lijepa Naša održana je 15. i 16. studenoga 2025. godine u hotelu „Ilirija“ u Biogradu na Moru, pretvorivši naš grad u pravo malo središte hrvatske tradicije, nacionalne baštine i kulture. Dva dana pjesme, plesova, nošnji, rukotvorina, običaja, znanja i prijateljstva ostavila su dubok trag na svim sudionicima, kako na onima koji su došli učiti, tako i na onima koji su, dijeleći svoje bogato iskustvo, ponovno osjetili zašto su se uopće posvetili čuvanju kulturne baštine. Škola folklora u organizaciji Saveza folklornih skupina Lijepa Naša nije bila samo seminar ili susret, bila je slavlje života, pjesme, plesa, rukotvorina i običaja koji čuvaju našu kolektivnu memoriju.
Već samo otvorenje, uz pozdravne riječi Danijela Šote, osnivača i predsjednika Saveza folklornih skupina Republike Hrvatske i dijaspore, i Ivane Stamičar, potpredsjednice Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru, donijelo je onu posebnu atmosferu koju mogu stvoriti samo ljudi okupljeni oko iste ljubavi, ljubavi prema kulturi svoga naroda. Okupljenima na ovom skupu obratio se s nekoliko prigodnih rečenica i Draženko Samardžić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, i podsjetio na bogatstvo tradicije koju njegujemo. Prvo predavanje profesora Jordanka Miloša, koji je govorio o običajima Hrvata i njihovom značenju, dalo je čvrst temelj svemu onome što je slijedilo, podsjećajući nas koliko su duboko naši običaji utkali sebe u život svakog kraja, svakog doma i svakog čovjeka.
Nedugo zatim, Ksenija Čirjak oživjela je Benkovac i Ravne Kotare pred okupljenima, ne samo riječima, već i detaljima šarenih nošnji, pažljivo izrađenih rukotvorina i davnih običaja koji odjekuju kroz stoljeća. Dok je pričala o običajima, prošnjama i starinskim jelima, dvorana je postala mjesto gdje se prošlost susrela s sadašnjošću. Mirisi i vizualni detalji činili su dvoranu gotovo muzejem uživo. Stoljetna nošnja, preslice i vretena, mirisi tradicijske hrane i rukotvorine pričali su priče o životu i ljubavi generacija koje su čuvale ovu baštinu, a posjetitelji su mogli gotovo osjetiti ritam vremena, tihe korake i šapat starih priča koje se prenose s koljena na koljeno.
Livanjski kraj predstavio je Josip Perković, vodeći nas kroz godišnje običaje toga područja, dok je običaj Nevijske kolede dojmljivo prikazala Jadranka Kučina, unijevši u prostor onu posebnu toplinu adventskog vremena u Neviđanima na Pašmanu i otočnog zajedništva.
Svatovski običaji Pirovca prikazani su kroz izlaganje Anke Meić, koja je dočarala slojevitost tradicijskih svadbenih običaja jadranskog kraja. Posebne emocije izazvao je prikaz običaja pranja robe na vrulji iz Dobropoljane, koji su predstavile Nevena Dujmović i Lorena Markić. Njihov prikaz podsjetio je mnoge sudionike na slike svojih baka i prabaka, slike koje su duboko urezane u naše kolektivno pamćenje, slike ritualnih pokreta, zvuka vode i domaćeg sapuna, miris svježe opranog platna… Božićne običaje ŠIBAČA predstavila je Dragica Rogić, oživjevši sve one starinske blagdanske prakse koje još uvijek žive u srcima brojnih obitelji: proces izrade tradicionalnih dekoracija, pripreme svečanih jela i običaja paljenja svijeća.
Poslijepodne je bilo posvećeno Panonskoj zoni. Danijel Šota je uveo sudionike u specifičnosti ove široke folklorne regije, nakon čega je Ivan Dulić iz Tavankuta (Subotica) prikazao plesove i običaje Bunjevačkih Hrvata, donoseći jedinstvenu energiju i tradiciju sjeverne Bačke. Sudionici su pratili koreografiju kola, glazbu tamburica, a nošnje s bogatim vezenim motivima i šarenim pojasima dodatno su vizualno oplemenile atmosferu. U nastavku je Šota predstavio plesove i pjesme Istočne Slavonije, a Josip Miloš upoznao sudionike s bogatstvom slavonskih pjesama i tradicionalnog višeglasnog pjevanja, gdje harmonije glasova stvaraju duboku emocionalnu rezonancu, a plesni pokreti odišu energijom i radošću. Dan je završio nastupom seminaraca, koji su na pozornicu donijeli ono što su tijekom dana naučili, uz mnogo radosti, ponosa i zajedništva.
Drugi dan bio je posvećen bogatoj tradiciji Srednje Bosne. Običaje bosanskih Hrvata prikazao je Pavo Strukar, pruživši dubok uvid u život, vjerovanja i blagdanske navike ovoga kraja. Božićno jutro iz Srednje Bosne predstavili su J. Bralo, Klara, Anto, Manda i Dule iz Jajca, unoseći u prostor onu toplinu doma i miris blagdana koji je svima dobro poznat. Rukotvorine Srednje Bosne dojmljivo je prikazao J. Bralo, a tradicijski instrument jedinka predstavio je S. Tuka, otkrivši okupljenima bogatu glazbenu priču ovoga kraja. Uslijedila je radionica bojenja pisanica u organizaciji Eko srca Gromiljak, donoseći u dvoranu kreativnost, boje i radost tradicijskog stvaralaštva.
U otvorenoj raspravi sudionici su razmijenili misli, ideje i iskustva, a u zaključcima seminara osjetilo se veliko zadovoljstvo zbog zajedničkog rada, kao i želja da se sve naučeno prenese u vlastite folklorne skupine, udruge i kulturno-umjetnička društva. Podjela zahvalnica bila je emotivan trenutak, jer je svaka zahvalnica nosila zahvalnost za trud, ljubav i posvećenost.
Završni ručak bio je više od zajedničkog obroka, bio je to oproštaj ispunjen pjesmom, smijehom i novim prijateljstvima. Bio je to dokaz da tradicijska kultura nije samo predmet proučavanja. Ona je živa, diše, povezuje ljude i vraća ih njihovim korijenima.
Savez folklornih skupina Lijepa Naša i ovoga je puta ostvario ono što je najvažnije: okupio je ljude koji čuvaju, vole i žive hrvatsku tradiciju. Ponovno je dokazao da tradicija nije samo predmet proučavanja – ona je živa, ona povezuje i vraća nas korijenima. Škola folklora u Biogradu na Moru 2025. ostat će zapamćena kao susret pun srčanosti, znanja, pjesme i zahvalnosti prema onome što jesmo.
Unatoč ljepoti, bogatstvu i snazi svega što je prikazano tijekom Škole folklora, teško je ne primijetiti stvarnost u kojoj živimo: svakim je danom sve manje mladih koji imaju priliku susresti se s vlastitom tradicijom. U vremenu brzih promjena i digitalnih navika, gdje se vrijednosti mjere brzinom, a ne dubinom, čini se da običaji polako blijede u pozadini. Sve je manje djece koja znaju razlikovati narodne nošnje svojih krajeva, sve manje onih koji znaju zapjevati staru pjesmu ili prepoznati miris kruha pečenog “na ognjištu”, a mnogi nikada nisu čuli priče koje su nekoć bile temelj svakog doma.
Upravo zato događaji poput ove Škole folklora imaju još veću vrijednost: oni podsjećaju da baština ne nestaje sama od sebe, ona nestaje kada je prestanemo živjeti. A isto tako, ostaje živa onda kada je netko ponovno izgovori, zapjeva, zaigra, ispriča, pokaže. Upravo zato odgovornost da sačuvamo običaje ne leži samo na udrugama i institucijama, nego i na svakome od nas. Na roditeljima, odgajateljima, učiteljima, bakama i djedovima, ali i na nama koji volimo, pratimo i živimo kulturu svoga naroda.
Ako želimo da naša baština preživi još stotine godina, da i naša djeca osjete ponos kada odjenu narodnu nošnju ili zapjevaju staru pjesmu, onda moramo stvarati prilike, događaje i okruženja u kojima će tradicija ponovno biti dio života, a ne samo uspomena. Škola folklora u Biogradu na Moru upravo je pokazala da je to moguće. Da tradicija može biti moderna, privlačna, inspirativna i duboko dirljiva. I da, unatoč svemu, još uvijek kuca, onako snažno kako je kucala ta dva dana u studenome.