U sezoni nakon rušenja glavnog hotela, Biograd se suočava s masovnim dolaskom turista, ali bez potrebne pripreme i infrastrukture.
Ljetna sezona 1969. godine u Biogradu na Moru nije protjecala glatko. Naprotiv — unatoč turističkim rekordima, zabilježen je niz ozbiljnih organizacijskih problema, koji su otvorili pitanje: tko je zakazao?
Godinu dana ranije, u listopadu 1968., srušen je hotel “Ilirija”, dotadašnji ključni smještajni objekt u Biogradu. Rušenje hotela dogodilo se neposredno prije početka priprema za nadolazeću sezonu, što je Biograd ostavilo bez važnog kapaciteta baš u trenutku kada turizam počinje ozbiljno rasti.
U kolovozu 1969., u samoj špici sezone, Biograd je bio pod opsadom gostiju. U nastavku donosimo prijepis originalnog članka iz Narodnog lista objavljenog iste godine, koji ne samo da svjedoči o brojkama, već i o apsurdima koji su obilježili to ljeto.
Originalni članak (Narodni list, kolovoz 1969.)
„U utorak 12. kolovoza, prema podacima biogradskog „Turist-biroa“, u samom mjestu Biogradu bilo je na boravku i noćenju oko 15.000 turista.
Da se ne radi o olako izbačenom podatku uvjerili smo se uskoro obilazeći ovaj turistički centar. Na ulicama i drugim javnim površinama, te ugostiteljskim objektima, koji su Biogradu po veličini kvadrature jako skromni, nije više bilo, tako reći, ni jednog slobodnog milimetra.
REKORDI
Kako se danas o turizmu vrlo rado govori sa platforme natjecanja u postizanju nekih rekorda koji se brojčano mogu vješto eksploatirati, neki biogradski turistički radnici u toj poplavi turista, bez obzira kako se koji pojedinac u toj masi posjetilaca osjeća, vide izvanredno vrijedno dostignuće. I oni kažu:
– Sam Biograd ima nešto oko tri tisuće stanovnika. Ako u njemu boravi 15.000 turista, to praktično znači da na svakog Biograđanina dolazi po pet turista, čime se malo tko, ne samo na Jadranu, može pohvaliti. A kada bi se nešto slično na primjer dogodilo sa Zadrom, naš susjedni grad morao bi u jednom danu primiti ni manje ni više nego 150.000 turista. A možete li uopće nešto tako i zamisliti.
APSURDI
Drugi govore: – Nismo se spremili na ovako masovan posjet turista. Nedostaje mnogo toga što bi takovu posjetu turista u Biogradu pretvorio u ugodan doživljaj ispunjen koliko toliko adekvatnom komercijalnom ponudom usluga i roba.
Nema zabave, nema gdje izići uveče
Za tu armiju od 15.000 turista za večernju plesnu zabavu stoji na raspolaganju samo mala terasa restorana „Marina“. Na ljetnoj pozornici smjenjuje se dnevno repertoarski dosta jeftin program filmova, s povremenim i dosta rijetkim priredbama druge vrste. No, ljetna pozornica prima svega 800 gledalaca.
Od restorana „Evropa“, koji je pretvoren u nekakav lokal za tinejdžere nema nikakve naročite koristi.
Upravo radi toga kao na jedan od vodećih apsurda ove sezone neki biogradski turistički poslenici ukazuju na nesmisao rušenja hotela „Ilirija“, započetog prije početka ovogodišnje turističke sezone. Mogla se sačekati jesen.
Na Pašman rado i masovno; do Pašmana teško; na Pašmanu – ništa
Za ogromnu masu turista postale su tijesne i velike biogradske plaže, pa oni rado obraćaju svoje poglede na otok Pašman i njegove divne uvale. Gosti stoga opsjedaju biogradsku rivu tražeći prijevoz do Pašmana. Međutim, na Pašman se iz Biograda stiže vrlo teško. Redovne linije su vrlo rijetke. Do nedavna su u prometu bila i dva broda biogradske Tvornice mreža, koji su na žalost u sred ljeta otišli na remont. I tako sad turisti čekaju na slučaj da ih poveze neki privatnik do Tkona, ili do Kraja na Pašmanu.
A kada im se i takav slučaj dogodi onda ih tek velika razočarenja čekaju na samom otoku koji je turističko-ugostiteljski totalno nespreman za prihvat i davanje potrebnih usluga turistima naviknutim i na najskromniji osnovni komfor.
Žaleći se na te prilike jedan nam je turistički radnik u Biogradu sa tugom čak pokazao i na obalu pristaništa gdje se jedan prispjeli brodar sa otoka preznojavao tražeći bar jednu slobodnu „viticu“ za koju bi privezao svoj brod.“
(N.K., Narodni list, 1969.)
Zaključak: Turistički rekord, ali bez temelja
Sezona 1969. u Biogradu bila je povijesna — ali ne samo po broju gostiju, već i po razotkrivanju nedostatka strategije i loše pripreme.
Rušenje „Ilirije“ u listopadu 1968. samo je pojačalo krizu: bez ključnog hotela, bez dovoljno smještaja, sadržaja i logistike, Biograd se suočio s turističkim valom koji nije znao (ili mogao) adekvatno dočekati.
Pitanje koje se tada moralo postaviti bilo je: je li broj turista mjerilo uspjeha – ako za njih ne postoji sadržaj, red, ni plan?
📚 Izvori:
- Narodni list, kolovoz 1969., članak: Biogradski turistički rekordi i apsurdi: Pet Biograda u jednom
- Biograjski portal, članak: Zbogom stara Ilirijo – 25. listopada 1968. (biograjski.com)