Danas, 25. studenoga slavi se sveta Katarina Aleksandrijska (ili Katarina Sinajska) djevica i mučenica. Zaštitnica je i zagovornica propovjednika i teologa, učitelja, odgojitelja, knjižničara, arhivista, filozofa, teologa, znanstvenika, studenata, pravnika… Časte ju i svi oni čija su zanimanja na nekakav način povezana s noževima i kotačima, kao npr. mesari, brusači, strojari, tokari, mlinari, lončari, kolari itd., a također se štuje i kao zaštitnica djevojaka, neudanih žena, dadilja, bolničarki i umirućih. Zatvorenici je zazivaju jer je i sama bila zatočena. Kao jedna od četrnaest svetih zaštitnika u prvom redu je zaštitnica za bolesti jezika. Zaštitnicom je bolesnika i bolnica od nesretnih slučajeva, osobito od pobačaja ili komplikacija tijekom poroda.
Simbolom je odlučnosti i hrabrosti, čistoće i vjere. Zaštitnica je mnogih biskupija, gradova, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva, od kojih izdvajamo nama najbliže: Novalja na Pagu, Vukšić kod Benkovca, Zemunik Donji, Novigrad zadarski…
Kult svete Katarine podjednako se štuje u istočnoj i zapadnoj Crkvi. U Katoličkoj crkvi spomendan joj se slavi danas, 25. studenoga, a u pravoslavlju dan ranije, 24. studenoga. Njen je život ovijen legendom, no prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je zbog kršćanske vjere odbila sudjelovati u poganskim ritualima tadašnjeg upravitelja Aleksandrije Maksimina Daje, zbog čega je najprije mučena, a zatim i pogubljena odsijecanjem glave 307. godine.
U Hrvatskoj imamo mnogo narodnih izreka povezanih uz današnji dan, od kojih je najpoznatija: „Sveta Kata, snijeg na vrata.“
Prigoda je ovo da čestitamo imendan svima koji ga danas slave. Sretan i blagoslovljen imendan Katarina, Kata, Kate, Katica, Keti, Rina, Ina, Katja, Kaja, Kajica…
Na otočiću Sv. Katarina nalaze se ostaci crkve posvećene svetoj Katarini u čast
Od manjih otoka, najbliži Biogradu na Moru su otoci Planac i Sveta Katarina. Sveta Katarina je nenaseljeni otočić, svega 800 metara udaljen od Biograda na Moru. Njegova površina iznosi 0,062 km kvadratnih, dok dužina obalne crte iznosi 1,23 km. Na ovom otočiću nalaze se ostaci crkve posvećene svetoj Katarini u čast. Današnji dan prigoda je da joj posvetimo nekoliko rečenica.
Dana 25. studenoga 2009. godine, upravo na spomendan svete Katarine, hodočastilo se na otok Sveta Katarina nasuprot Biograda na Moru kako bi se nakon dugo vremena krenulo u obnovu crkve koja tamo postoji stoljećima. O tome i o želji za obnovom crkve ostao je zabilježen članak na zadarskom portalu eZadar.
Prilikom održavanja svete mise, piše eZadar, župnik je istaknuo kako je u spisima pronađen podatak da je još 1880. godine tadašnji župnik sa ovog područja pisao biskupu u nadi da će se realizirati projekt obnove koji na žalost nije zaživio.
Tijekom godina se crkvica svete Katarine nastavila urušavati a svakako nije pomogla niti činjenica da je izgrađena na području nekadašnjeg kamenoloma.
Toga dana se nakon tko zna koliko godina na tom mjestu molilo u nadi da će se projekt obnove ubrzo realizirati. Odaslana je poruka namjere i poduzeti su prvi koraci, naime kontaktiran je Konzervatorski zavod i spominjala se izrada projektne dokumentacije.
Prvobitna su očekivanja bila podizanje i pojačavanje zidova, restauracija apside a potom i stavljanje krova, a u drugoj fazi izražena je želja za aktualiziranjem mjesta kao izletišta i mjesta druženja i molitve što priziva dodatna ulaganja i zahvate.
Zaštitno arheološko istraživanje ostataka crkve svete Katarine
Zatim smo dalje istraživali na tu temu i u Hrvatskom arheološkom godišnjaku Ministarstva Hrvatske 7/2010. pronašli smo sljedeći rad autora Mirka Čepe iz područja djelatnosti konzervatorskih odjela, pročitajmo ga u nastavku.
Od 11. do 22. listopada 2010., Zavičajni muzej Biograd na Moru zaštitno je arheološki istražio ostatke crkve sv. Katarine na otoku Sveta Katarina (k.č. 3102/1, k.o. Biograd). Voditelj istraživanja bio je Mirko Čepo, kustos u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru, a zamjenica voditelja Iva Zorić, vanjska suradnica Zavičajnog muzeja. U istraživanju su sudjelovali i pomoćni radnici Ivan Santini, Nermin Hadžović i Milan Ćoso te volonteri iz biogradskih župa sv. Stošije i sv. Ivana. Radove je financirao Zavičajni muzej Biograd iz vlastitih prihoda.
Neposredan je povod istraživanju inicijativa stanovnika Biograda za uređenje ostataka crkve i otoka. Cilj istraživanja bio je ukloniti korijenje i nisko raslinje u unutrašnjosti i okolišu ostataka crkve, ručno iskopavanje unutrašnjosti crkve te privremena zaštita lokaliteta nasipanjem unutrašnjosti crkve šljunkom radi sprječavanja rasta niskog raslinja.
Ruševine crkve sv. Katarine nalaze se na otoku Katarina u Pašmanskom kanalu. Otok je udaljen 800 m od Biograda, i danas je gotovo u cijelosti vlasništvo Grada Biograda, osim svjetionika s kućom (sagrađenih 1885.) koji su u privatnom vlasništvu. Ostaci crkve rekognoscirani su nekoliko puta 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je i okvirno datirana u kasno romaničko i rano gotičko razdoblje (Jurić 1990: 286). Na katastarskoj mapi iz 1826. naznačeni su ostaci crkve (prikazani kao ruševina). Taj podatak, iako indirektan jer ne spominje crkvu, jasno govori da je crkva početkom 19. st. ruševna, a sam toponim Katarina (govorno) ili Sveta Katarina (službeno), bez dvojbe svjedoči o titularu crkve. Pisana vrela o otoku i crkvi neznatna su, i svode se na jedan spomen iz 16. st. Iz izvještaja opata samostana sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na otoku Pašmanu, pisanog 1570. razabire se da samostan posjeduje tri otoka u kanalu nasuprot samostanu, jedan od njih zvani Rabasol iznajmljuje se i donosi prihod, dok dva ne donose prihod i zovu se Scapanosi (Jelić 1898: 60). U literaturi se otok Rabasol identificira s Katarinom (Badurina 1935: 5; Galović 2010: 190, 366) ili se Rabasol samo spominje, bez pobliže ubikacije (Jelić 1898: 60; Ostojić 1964: 231). Ako se prihvati ubikacija nesonima Rabasol s otokom Katarinom i činjenica da je otok Katarina vlasništvo benediktinaca u 16. st., zaključak bi bio da je otok imenovan toponimskim likom Katarina/sveta Katarina između 1570. i 1826. godine. To bi bio jedini čvrst kronološki okvir za period funkcioniranja crkve.
Ostaci crkve nalaze na uzvišenom platou ispod kojeg se uočava položaj kamenoloma aktivnog do polovine 20. st. Crkva je jednobrodna s apsidom koja je u unutrašnjosti polukružna, a izvana pravokutna i presvođena je polukupolom. Dimenzije su crkve 7,70×4,40 m i građena je od neuslojenoga priklesanog kamena vapnenca. Zidovi su oštećeni i sačuvani do visine od 3 m. Izvorno pročelje crkve urušeno je zbog aktivnosti u kamenolomu. Poprečni zid u prednjem dijelu crkve vjerojatno je sagrađen nakon rušenja izvornog pročelja. Na vanjskom licu zida apside vidljivi su tragovi žbukane fasade. Na unutrašnjem licu sjeveroistočnog zida vidljivi su utori za građevinsku skelu nastali prilikom gradnje crkve. Na zidu apside nalazi se manji pravokutni prozor, a na jugozapadnom zidu nešto veći, dok su na unutrašnjoj strani zidova uzidane male zidne police, jedna na sjeveroistočnom zidu i druga u desnom uglu crkve do apside. Po sredini jugozapadnog zida nalazi se velika rupa.
Ručni iskop započet je od apside prema pročelju. Iskop se sastojao od jednoga stratigrafskog sloja, tamnosmeđe rahle zemlje s ostacima korijenja, priklesanog kamenja, kamenih ploča i kupa kanalica. Pronađeno je nekoliko ulomaka neukrašene crno pečene keramike s primjesom kalcita. Na nekoliko mjesta unutar crkve uočeni su ostaci podnice, nepravilne kamene ploče debljine 4-5 cm, koje leže na sloju žbuke ispod kojeg je 10 cm naboja od zemlje.
Unutar sloja pronađene su dislocirane ljudske kosti koje su pripadale trima osobama. Ispred pročelja crkve pronađena su dva groba.
Grob 1 – orijentacija kostura SI-JZ, odrasla osoba, vjerojatno muškarac. Grob je gotovo u cijelosti oštećen. Grobna arhitektura nije sačuvana, dok su od pokojnika sačuvani samo lijevi i desni femur, lijeva i desna fibia te lijeva fibula. Skidanjem humusnog sloja ispod kostura pronađeno je i nekoliko zubiju, rebrenih kostiju i tragova gareži.
Grob 2 – orijentacija JI-SZ. Dijete u dobi oko 10 godina. Grob se nalazi na zapadnom uglu pročelja i proteže se ispod poprečnog zida crkve. Grobna arhitektura djelomično je sačuvana, vidljivo je da se sastojala od pravilnih kamenih obložnica širine 10 cm i visine do 15 cm na koje je nanesen sloj žbuke. Od kostura su fragmentarno sačuvane rebrene i zdjelične kosti, femur i fibula lijeve noge te fibia desne noge.
U iskopu je pronađen velik broj kamenih ploča i manji broj ulomaka kupa kanalica, pa je vrlo vjerojatno da je crkva bila pokrivena drvenom konstrukcijom i kamenim pločama, dok je sljeme bilo pokriveno kupom kanalicom. Uz južnu stranu apside otvorena je pokusna sonda dimenzija 1,5×1,5 m. Nakon 20 cm iskopa pojavljuje se kamen živac. U toj sondi nije bilo nalaza. Iz okoliša crkve uklonjeno je nisko raslinje i grane okolnih stabala koja su ugrožavala zidove crkve. Na mjestu pokusne sonde uz apsidu crkve napravljena je kosturnica za sve kosture pronađene tijekom istraživanja. Kamen, kamene ploče i ulomci kupa izvađeni prilikom iskopa deponirani su i složeni s jugozapadne strane crkve. Unutrašnjost crkve nasuta je slojem sitnog kamenja i šljunka do razine podnice.
Na kraju je autor Čepo navedeno literaturu koju je koristio za potrebe ovoga rata:
Badurina 1935 Odorik Badurina, Drevna benediktinska opatija u Biogradu na moru, Hrvatska straža, VII, 1935.
Galović 2010 Tomislav Galović, Libellus Policorion, Rogovski kartular (diplomatičko-povijesna analiza), sv. 1, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filizofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2010.
Jelić 1898 Luka Jelić, Povijesno topografske crtice o biogradskom primorju, VHAD, 3, Zagreb, 1898. Jurić 1990 Radomir Jurić, Srednjovjekovni spomenici na biogradskom području, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990: 279 – 318.
Ostojić 1964 Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. II, Split – Tkon, 1964.
Projekt “vjenčaonice”
Nakon 2009. i 2010. godine 2013. govorilo se projektu vjenčaonice na otoku Sveta Katarina nasuprot Biograda na Moru koji nikada nije zaživio, a kojega smo se jednom prisjetili na našim mrežnim stranicama. Projekt je zadarski arhitekt Igor Pedišić na svečanosti povodom Dana grada Biograda na Moru i blagdana svete Stošije 11. siječnja 2013. godine u Biogradu na Moru opširno prezentirao i obrazlagao pred velikim skupom. Svi smo tada klicali, pljeskali i uzdisali od oduševljenja i pomislili: „o, kako krasno“. Od toga projekta koji je tada pompozno najavljivan ni „p“. Danas ga nitko živ ni ne spominje.
