Bila je to lijepa večer. U srednjoškolskoj sportskoj dvorani u Biogradu na Moru oko 18 sati 11. siječnja 2013. godine okupio se veliki skup. Svi su se ondje sjatili jer obilježavao se Dan grada Biograda na Moru i blagdan svete Stošije. Uz brojne goste i uzvanike svečanoj sjednici je putem video linka nazočio gradonačelnik Hirošime, Matsui Kazumi, inače predsjednik najveće svjetske nevladine asocijacije Gradonačelnici za mir (Mayor for Peace) čiji je potpredsjednik Ivan Knez, gradonačelnik Biograda na Moru.
Projekt kojeg smo se ovom prigodom sjetili jest projekt vjenčaonice na otoku Sveta Katarina nasuprot Biograda na Moru. Projekt je zadarski arhitekt Igor Pedišić na svečanosti povodom Dana grada Biograda na Moru i blagdana svete Stošije 11. siječnja 2013. godine u Biogradu na Moru opširno prezentirao i obrazlagao pred velikim skupom. Svi smo tada klicali, pljeskali i uzdisali od oduševljenja i pomislili: „o, kako krasno“.
Ako ste možda zaboravili, podsjetit ćemo vas kada je to bilo. Tada je nagradu za životno djelo – 2013. godine (za 2012.) dobio profesor Josip Brtan, bivši ravnatelj Osnovne škole Biograd na Moru. Godišnja nagrade dodijeljena je Udruzi za organiziranje natjecanja orača Zadarske županije „ZUONO“. Grbovi grada pripali su poljoprivrednicima Pandži i Štampaliji, Šimi Vuleliji, profesoru na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, vaterpolistu Deniju Šariću, karatistu Anti Mrvičiću, Gordanu Borčilu, predsjedniku Yachting kluba Biograd i Boženi Belamarić, odgojiteljici u Dječjem vrtiću Biograd. Podsjećamo i kako se, nakon svečane sjednice, ležerniji program nastavio u hotelu Adria, gdje su nas zabavljali Klapa Kampanel i Miroslav Škoro.
„Ta buduća turistička priča iz Biograda prati svjetske trendove, a Grad Biograd bi i za njeno ostvarenje tražio novac od strukturnih fondova Europske unije.“, zadarskim medijima potvrdio je tada Ivan Čupić, koji je bio zadužen za EU projekte u biogradskoj upravi.
Od projekta koji je tada najavljivan, onaj o vjenčaonici na Svetoj Katarini ni „p“. Danas ga nitko živ ni ne spominje. Koliko je novca poreznih obveznika tada utrošeno na idejni projekt, manje je bitno. Na službenim mrežnim stranicama Grada Biograda na Moru podatci o ovome projektu ne postoje ili ih mi ondje letimičnim pregledom nismo našli.
„Obećanja, obećanja, što si davao
Tek onako, tek onako…“
pjeva Jelena Rozga u jednoj pjesmi postulat koji bi se mogao primijeniti i u slučaju kolizije vlasti i građana. Naime, iste 2013. godine održani s u Biogradu na Moru i lokalni izbori na kojima se ništa posebno nije promijenilo. Obećani a ne izvršeni projekti poslužili su u predizborne svrhe, za ostanak na vlasti. Vjenčaonica na Svetoj Katarini samo je jedan primjer lažnih obećanja građanima. I ne zaboravite: idejni projekt vjenčaonice i strategiju njenog brendiranja ste/smo platili svi vi/mi zajedno!
Ivica Nevešćanin je 2013. godine za Slobodnu Dalmaciju u članku pod naslovom „Na hrvatski Otok ljubavi stižu mladenci iz cijelog svijeta“ sasvim lijepo opisao ovaj pompozno najavljivan projekt koji poslije nikada nije realiziran. Imenovao je začetnike ideje koju danas nitko više ne spominje, no vrijedi podsjetiti što se u ono vrijeme obećavalo svekolikom puku.
Piše Ivica Nevešćanin:
„Otočić Sveta Katarina u Pašmanskom kanalu, na pola puta između Biograda na Moru i Tkona, uskoro bi mogao postati jedan od najatraktivnijih mjesta na našoj obali za organizaciju romantičnih vjenčanja.
Na ideju da se Otok ljubavi, kako u Biogradu zovu Svetu Katarinu zbog svoje popularnosti među nudistima i lokalnim “galebovima”, pretvori u turističku destinaciju za parove iz cijelog svijeta, došao je Ivan Knez, gradonačelnik Biograda. Godinama je razbijao glavu na koji način oživjeti taj ljupki nenastanjeni otočić 800 metara ispred Biograda, prekriven borovom šumom, s jednim starim svjetionikom i ruševinom srednjovjekovne crkvice sv. Katarine. Ideja mu je sijevnula kad je za nedavnog putovanja u Španjolskoj naišao na kameni suvenir u obliku zaljubljenog para koji se stopio u poljubac.
– Tada mi je sinulo: napravit ćemo od Svete Katarine mjesto za organizaciju romantičnih vjenčanja! Dogradonačelnik Marijan Stopfer i ja obišli smo otok, obavili razgovore sa župnikom i vlasnikom svjetionika i ideja je tako počela dobivati svoje obrise – veli gradonačelnik.
Za razradu idejnog rješenja angažirao je nagrađivane zadarske arhitekte Ivu Letilovića i Igora Pedišića. Oni su pak u cijelu priču uključili dizajnere i marketinške stručnjake koji su za Sv. Katarinu osmisli vizualni identitet i odredili strategiju brendiranja u prepoznatljiv turistički proizvod.
Konačni rezultat: otočić Sv. Katarina pod sloganom “Djelić raja” postaje nezaobilazna točka na turističkoj karti biogradske rivijere.
– Mi smo zapravo izradili studiju mogućnosti korištenja otoka koja ima nekoliko faza – tumači arhitekt Pedišić.
– Ključno je da na otoku neće biti novog betoniranja ni rušenja stabala. Naprotiv, predviđamo mogućnost obnove biljnog fonda i sadnju novih biljaka. Tako bismo napravili arboretum koji bi imao atribute “rajskog” vrta, odnosno “vrta zaljubljenih”. Također predlažemo obnovu porušene crkvice koja bi se vratila u vjersku funkciju, a kako se nalazi gotovo na samoj obali, dodali smo joj, kao “predvorje”, tzv. most ljubavi na kojem bi se održavala vjenčanja, krštenja ili zaruke. Most bi ujedno služio kao vidikovac, mjesto za sunčanje ili skokove u more.
Obložili smo ga reflektirajućim limom da bi se okolna šuma mogla ogledati na njegovoj površini, što bi ga na određeni način “kamufliralo” i učinilo nevidljivim. Planirana je i šetnica uz obalu koju uopće ne bismo dirali, već bi je u potpunosti prepustili posjetiteljima da uživaju u kupanju i sunčanju na velikim prirodnim kamenim oblucima – dodaje Pedišić.
Uz obnovljenu kapelicu i ‘most ljubavi’ predviđena je i prenamjena zgrade svjetionika iz davne 1885. u ekskluzivni ugostiteljski objekt. Svjetionik je prije nekoliko godina postao privatno vlasništvo, a novi vlasnik, stomatolog dr. Leo Antić, tu želi otvoriti restoran s kafićem. Kada bi se cijeli projekt mogao realizirati?
– Za godinu, najviše dvije, uvjeren je gradonačelnik Knez.
– Ideja je tu i sada slijedi njezina operacionalizacija. Najprije valja vidjeti treba li zbog uređenja Sv. Katarine, koja administrativno pripada Gradu Biogradu, mijenjati gradski odnosno županijski prostorni plan. Osim toga, otočić je pod ingerencijom Hrvatskih šuma, što također treba riješiti, a na kraju osigurati i financiranje za planirane sadržaje. Ukratko, pred nama je još dosta posla, zaključuje Knez.
Galešnjak „rastapa“ srca
Samo koji kilometar od Biograda prema Zadru, u moru ispred Turnja, nalazi se otočić Galešnjak koji također zovu “Otok ljubavi”. Svoj atribut Galešnjak je međutim zaradio zahvaljujući uistinu jedinstvenom izgledu u obliku srca, što mu je donijelo svjetsku popularnost. Njegov srcoliki oblik postao je okosnica rješenja logotipa TZ-a Zadarske županije “Regija Zadar”, a na nekoliko internetskih stranica posvećenih Galešnjaku, stotine parova iz cijelog svijeta iskazuju želju da posjete otok u obliku srca i na njemu prožive nezaboravne romantične trenutke sa svojim partnerima. Koliko je poznato, u Turnju još ne razmišljaju od Galešnjaka napraviti turističku atrakciju.
Vizualni identitet u četiri boje
Vizualni identitet Sv. Katarine, površine 4,5 hektara (45 tisuća četvornih metara), osmislila je poznata dizajnerica Ira Payer kroz priču o četiri boje. Plava simbolizira more i mediteransku atmosferu, zelena šumski pokrov i mirisno bilje, siva boju otočnog kamena, a ružičasta vrijeme vjenčanja i ciklama koje preplave Sv. Katarinu na proljeće. Strategiju brendiranja otočića izradila je konzultanstska kuća “Okomito”, a računalna animacija je povjerena Davoru Međurečanu.
Sv. Katarina mučenica
Kult Svete Katarine (Katarine Aleksandrijske ili Katarine Sinajske), svetice i mučenice, podjednako se štuje u istočnoj i zapadnoj Crkvi. U Katoličkoj crkvi spomendan joj se slavi 25. studenoga, a u pravoslavlju dan ranije, 24. studenoga. Spomendan Sv. Katarine ujedno je posljednji dan u godini za vjenčanja po katoličkom običaju. Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je zbog kršćanske vjere odbila sudjelovati u poganskim ritualima tadašnjeg upravitelja Aleksandrije Maksimina Daje, zbog čega je najprije mučena, a zatim i pogubljena odsijecanjem glave 307. godine.“
Ovdje završava članak koji je 2013. godine objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Iste godine održani s u Biogradu na Moru i lokalni izbori na kojima se ništa posebno nije promijenilo. Obećani a ne izvršeni projekti poslužili su u predizborne svrhe, za ostanak na vlasti. Vjenčaonica na Svetoj Katarini samo je jedan primjer lažnih obećanja građanima. I ne zaboravite: idejni projekt vjenčaonice i strategiju njenog brendiranja ste /smo platili svi vi/mi zajedno!
„Obećanja, obećanja, što si davao
Tek onako, tek onako…“
Otočić Sveta Katarina nasuprot Biograda zadnji put smo spominjali početkom prošle godine, kada su se u akciju čišćenja okoliša oko svjetionika uključili Općina Tkon, biogradska Šumarija i volonteri iz Tkona i niitko drugi.
„Briga za otok i baštinu nastavit će se i u budućnosti te će Općina Tkon nastaviti s održavanjem jednog od simbola pomorske baštine i Pašmanskog kanala s najljepšom željom da svima i dalje svijetli na dobro more!“, pisalo je tada na stranicama Općine Tkon.
Izvor: Slobodna Dalmacija, Zadarski list, 057info.hr, Općina Tkon