Kako su se u Biogradu čuvale starine 1935. godine donosi nam iste te godine „Jadranski dnevnik“. Isto kao i danas, rekli bi zlobnici. Članak prenosimo povodom bizarnih krađa kamene oklopnice s arheološkog lokaliteta u Biogradu na Moru te veće količine kamena s rive. U prvom slučaju počinitelj je rekao: „…bio sam uvjeren da je taj kameni materijal zapravo kameni otpad. Zato sam ga i uzeo.“. U drugom slučaju počinitelj je rekao: “Zašto ga ne bih uzeo kad sam ga našao? Kome taj kamen smeta? Kome je taj kamen smetao taj moment kad je bio bačen na otpad?“ Dva različita slučaja, o kojima su izvještavali mediji, a opet tako puno sličnosti. Da situacija u Biogradu na Moru sa starinama ni prije 100 godina nije bila ništa bolja nalazimo na starim prašnjavim stranicama hrvatskog dnevnika iz Splita. Iz tog razloga u izvornom obliku prenosimo članak koji još u prvoj polovici prošlog stoljeća problematizira odnos prema starinama u Biogradu na Moru:
„I mi imamo jedan čudan muzej. Smješten je u jednoj sobici u općini. Tu se nalaze različiti predmeti iz doba hrvatskih vladara, dragocjeni i važni. G. don Kažo Perković brine se za to i to čuva. Ne žali ni truda ni muke da sve to drži u redu i u dobrom stanju. Požrtvovan svećenik svoje slobodno vrijeme upotrebljava u tu svrhu. Nu rekbi da u našem gradu ima ljudi kojim je to zazorno; izgleda nam da nastoje da tih nestane da sakupljeni i spremljeni starinski predmeti iščeznu iz te sobice kao što su sa lica zemaljskog sbrisani otkopani ostaci bazilike kod današnje crkve. Gdje su ostaci stupova te starohrvatske bazilike? Zar su ih polupali ili u more bacili? Zašto je srušen onaj starinski zid? Ko je sve to učinio? To su pitanja koja nam se ovom prigodom nameću, a na koja će jednom ipak netko odgovarati.
Tuđinci po osjećaju, koji se danas bave po Biogradu, što iz mržnje, a što iz servilnosti, hoće da u ovom hrvatskom gradu nestane svega onoga što sjeća na slavnu hrvatsku prošlost, pak kušaju i nastoje da starohrvatski predmeti iz muzeja – općinske sobice – iščeznu zako, što usprkos protivljenja kustosa g. don Kažimira Perkovića, strpavaju u tu sobicu i predmete koji tu ne spadaju samo da se može ta sobica i za druge predmete upotrebljavati te da se tako može u nju zalaziti svaki čas i bez kontrole, a u prozirnu svrhu.
Bilo bi već vrijeme da prestane barbarstvo u našem gradu. Bilo bi već vrijeme da se neki individui sami povuku.“ (Jadranski dnevnik, Split, 2. rujna 1935., br. 205 – god. II., str. 7)
Podsjećamo, godine 1925. osnovan je u Biogradu na Moru Muzej hrvatskih starina. Bio je smješten u prizemlju općinske zgrade. Služba čuvara starina na širem području biogradske općine i samog muzeja povjerena je Kažimiru Perkoviću, najzaslužnijem za njegovo otvorenje.
Prije osnutka Muzeja postojala je Zbirka kamenih spomenika smještena u podrumu stare Osnovne škole (naslovna fotografija). Zbirka nije bila primjereno opremljena, pa stoga ni otvorena široj javnosti.
Muzej hrvatskih starina u Biogradu prezentirao je uglavnom kamene spomenike i to najvećim dijelom one koje su pronađeni u istraživanjima „Glavice“ s početka 20. stoljeća, koje je vodio don Luka Jelić.
Muzej je sasvim prestao djelovati početkom travnja 1941. godine dolaskom talijanskih fašista u Biograd. O tome piše povjesničar umjetnosti dr. sc. Cvitko Fisković u članku pod nazivom „Dalmatinski spomenici i okupator“ u izdanju Konzervatorskog zavoda u Splitu iz 1946. godine.
Tako navodi da su Zbirka starina, uglavnom srednjovjekovnih kamenitih ulomaka, talijanski vojnici izbacili iz općinske zgrade. Njezin čuvar Kažimir Perković spasio je zbirku sklonivši je u svoju štalu.