Jedan od najboljih poznavatelja dalmatinskog vinogradarstva i vinarstva, popularni Želimir Bašić Bašo nije imao sreću upoznati svog djeda po majci Iva Tironija, ali je 100 godina nakon njegove smrti doživio zadovoljštinu.
Stara je izreka da život piše romane, tužne, ali i one sa sretnim završetkom. Jednu takvu storiju ispričao je medijima Želimir Bašić iz Splita, popularni Bašo kojega smatraju jednim od najboljih poznavatelja vinarstva i vinogradarstva Dalmacije.
On je svoju priču započeo sljedećim rečenicama: “Kada sam postao djeda shvatio sam koliko je sreća i bogatstvo kad čovjek svoje djetinjstvo provede u zagrljaju djeda i bake. Nažalost, ja tu sreću nisam imao. Osim kratko što sam živio s jednom bakom, ostale roditelje svog oca i majke nisam poznavao. Bila je to velika praznina u mom životu.”
Životni put Iva Tironija
Osim što nije upoznao očeve i majke svojih roditelja Bašić nije znao ni gdje je njegov djed po majčinoj strani pokopan, a upravo za njega veže ga istovjetna pravna profesija. Međutim, urezala mu se u sjećanju priča njegove majke o tragičnoj sudbini njezinog oca Iva Tironija. Porijeklom je bio iz ugledne plemićke bračke obitelji Tironi, a studirao je pravo u Beču.
Naime, iako je već od 1776. dekretom Marije Terezije u Zagrebu bio utemeljen Pravni fakultet, Austro-ugarska vlast je dalmatinske studente upućivala na studije u prijestolnicu iz razloga što je u okviru Habsburške Imperije područje Dalmacija bila u sastavu Austrije i direktno pod upravom Beča. (Kontinentalna Hrvatska, tada je bila je u sklopu Ugarske.)
Tako je Tironi diplomirao pravne znanosti na bečkom sveučilištu te se ubrzo oženio s Jerkom Čipiko koja potječe iz glasovite plemićke obitelji koja vuče podrijetlo od Korlojana Čipika kapetana trogirske galije koja je sudjelovala u bitci protiv muslimana kod Lepanta.
Predsjednik suda u Biogradu
Pravnik Tironi nakon položenog sudskog ispita postavljen je za predsjednika suda u Biogradu oko 1909. Prvi svjetski rat i početak raspada Austro – Ugarske zatekao ga je u Biogradu. Talijanske vlasti koje su Rapalskim ugovorom iz 1920. prisvojile Zadar sa svojom neposrednom okolicom, zbog njegova prezimena, za kojeg su smatrali da je latinskog podrijetla, ponudili su mu mjesto suca u Zadru. “Smatrajući se Hrvatom moj djed Ivo je odbio primamljivu ponudu i odlučio se preseliti u Split koji je već imao hrvatsku upravu“, podsjetio je Bašić. Međutim, “čovjek snuje, Bog odlučuje“. Rat kao da nije tih godina bio dovoljna nevolja. Tada je Europu zahvatila i druga velika pošast – španjolska gripa!
Žrtva španjolske gripe
Pandemija je izbila u proljeće 1918, godine, vjerojatno najprije u Sjedinjenim Američkim Državama i to u tamošnjim vojarnama. U međuvremenu pošast je dobila ime “španjolska gripa“ (u Hrvatskoj su je još zvali “španjolkom“ i “španjolica“) jer rat nije bio zahvatio Španjolsku pa se informacija o bolesti iz nje brže širila, a posebno jer se bio razbolio i sam španjolski kralj Alfons XIII i nekoliko ministara.
Vijest o zarazi je iz Španjolske slobodno kolala u sve zemlje Europe i svijeta pa se dobivao dojam da je izvorište bolesti u toj državi. U Hrvatskoj prvi val gripe stigao je u Zagreb u srpnju 1918. godine. Daljnje vijesti o širenju pošasti pojavila se tek u rujnu, kada su zabilježeni slučajevi gripe u Zadru i drugim mjestima, a idućeg se mjeseca bolest proširila na svom smrtonosnom putu i na sva područja Dalmacije. Ukupni broj poginulih u Hrvatskoj procjenjivao se na između 15.000 i 20.000 od kojih je većina umrla tijekom 1918. U čitavom svijetu španjolska gripa je uzrokovala smrt za oko 50 milijuna ljudi, a neki su smatrali da je ta brojka mnogo veća čak i do 100 milijuna. Istodobno je bilo zaraženo preko 500 milijuna što je predstavljalo trećinu svjetske populacije.
Upravo u to vrijeme Ivo Tironi, koji je već spremio stvari za preseljenje u Split, bio je pozvan kao još predsjednik suda na uviđaj na teren uz prisutnost brojnih svjedoka. Od jednog od njih se zarazio s španjolskom gripom od koje je u kratkom vremenu umro.
Obitelj je bila obezglavljena jer je supruga ostala sama s troje male djece i uz to daleko od svojih roditelja. Međutim, prijatelji su uskočili i maksimalno pomogli, a jedni su ponudili da pokojnik bude privremeno sahranjen u njihovu grobnicu u Biogradu. Supruga je to smatrala privremenim rješenjem, a planirala je ubrzo premjestiti posmrtne ostatke supruga u Split, gdje se obitelj namjeravala preseliti. Nažalost, zbog lošeg imovinskog stanja obitelji, uzrokovanog mizernom mirovinom i drugim problemima, to supruga nije mogla ostvariti.
Slučajno otkriće – pokopan na ulazu u staro biogradsko groblje
Želimir Bašić je cijeli svoj život “nosio“ tu priču kao svoj osobni teret i u nekoliko navrata posjetio je staro groblje u Biogradu i pregledao sve natpise, ali nigdje nije bilo naznake da je pokopan Ivo Tironi predsjednik suda. Pokušao je naći bilo kakvu evidenciju o pokopu svog djeda ali bez uspjeha, pa je izgubio svaku nadu.
Sjetno prisjećanje na djeda bilo je jedino kada bi pogledao njegov stol, polucilindar i njegovu fotografiju što je jedino dobio u nasljedstvo. Međutim, nedavno, iznenada, pripremajući slike i materijale iz svoje i obiteljske arhive za Prvi vinogradarski muzej koji se otvara u Putnikovićima slučajno je otkrio fotografiju snimljenu prije 56 godina na kojoj je njegova pokojna majka Marija ispred groba svog oca koji je obišla zadnji puta 1962. godine .
Sada je Želimiru bilo jasno da je djed Ivo Tironi pokopan u kripti grobnice kapelice na ulazu u staro groblje u Biogradu bez oznake svog imena. Tako je Bašić doživio zadovoljštinu nakon 100 godina od smrti djeda, kada ga već nije upoznao, sada zna gdje mu je grob.
Za blagdan Svih svetih prvi put je položio cvjeće na djedov grob
Kako navodi Agroklub, povodom blagdana Svih svetih i Dana mrtvih 2018. godine, spremao se posjetiti djedovo zadnje počivalište. “Prvi put ću položiti cvijeće, ali i istražiti mogućnost da se označi da tu leži Ivo Tironi bivši predsjednik suda u Biogradu“, poručivao je Želimir Bašić, po majci unuk Iva Tironija, nekadašnjeg predsjednika suda u Biogradu.
Podsjeća Agroklub, Bašić je rođen je u Splitu 1944. godine, diplomirani je pravnik, dugogodišnji djelatnik i direktor Dalmacijavina. Od 2004. godine tajnik je i savjetnik Zadružnog saveza Dalmacije. Zajedno s Joškom Niskotom osnivač je Međunarodne manifestacije vinogradara i vinara Sabatina. Uz članstvo u mnogim domaćim i međunarodnim vinogradarsko/vinarskim organizacijama (Europski red vitezova vina, član radne skupine za pregovore s EU, vodio ocjenjivanje vina na mađunarodnoj manifestaciji GAST…), objavio je kao autor i koautor 15 knjiga i publikacija te 150 feljtona, stručnih, publicističkih i novinarskih radova o vinu i vinogradarstvu u brojnim novinama i časopisima.
“Otkad sam otkrio grob djeda Iva Tironija ispunio sam jednu veliku prazninu u svom životu“, kazao je popularni Bašo. Dodajmo još da Želimir Bašić živi u Splitu, u skladnom braku sa suprugom Dragicom, rođenom Đogaš. Imaju dvoje djece Joška i Sunčicu te troje unučadi Željku, Ivana i Lauru.
Izvor: Agroklub