Na današnji dan, 21. siječnja 2019. godine, u 65. godini života i 40. godini svećeništva u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu uslijed bolesti srca, čijem je tretmanu liječenja bio intenzivno podvrgnut posljednja dva mjeseca života, preminuo je mons. Ivan Mustać.
Bio je omiljeni svećenik Zadarske nadbiskupije. Njegova smrt u zreloj dobi rastužila je mnoge čijeg je životnog ili župnog puta ili situacije bio dio, a još i danas osjećamo neizmjerni gubitak, kako u Biogradu na Moru, tako i u cijeloj Zadarskoj županiji.
Bio je poznat po svom zaslužnom djelovanju u javnosti, izuzetno angažiranom svećeničkom, pastoralnom, radu, zaslužan i značajan, poznat i među pukom omiljen svećenik Zadarske nadbiskupije, posljednjih godina župnik župe sv. Stošije u Biogradu na Moru.
Početkom Domovinskog rata i “balvan – revolucije”, u kolovozu 1990. godine, kada su pobunjeni Srbi, lokalni i oni iz Srbije, progonili hrvatsko pučanstvo, s njima u ovoj nevolji našao se i spasio u posljednji čas i tada benkovački župnik don Ivan Mustać. U Benkovcu, u crkvi Male Gospe, Rođenja Bl. Dj. Marije koja je kasnije srušena iz temelja, posljednji put slavio je misu 6. rujna 1991. godine. Kolika je veličina ovog župnika ogleda se u činjenici da je u to olovno vrijeme spašavao prvenstveno dokumente, crkvene matične knjige i sve ostalo, dok je sve svoje osobne predmete i uspomene prepustio velikosrpskim agresorima da ih unište, iživljavaju se nad njima i raznesu ih. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i požrtvovnosti i ovom nadasve nesebičnom činu sačuvani su svi važni podatci o župljanima.
„Zasigurno je da je pokojni don Ivan ostavio veliki trag u našim srcima i u našem mjestu. Kao mladi svećenik došao je u Polaču u svoju prvu župu 1980. godine. Bio je svećnik koji je svojim duhom, radošću, karakterom, jednostavnošču i načinom života okupljao ljude oko Boga. Cijeli svoj život podredio je upravo tome. Polačanima će u srcu posebno ostati njegova angažiranost oko izgradnje nove crkve.“, ovako su se od svećenika oprostili u župi Polača.
„Biograd tuguje. Napustio nas je dobri pastir don Ivan Mustać. Vjernicima nepresušan izvor vjere utjehe ljubavi… zanimljiv sugovornik onima koji ne vjeruju…A svaki susret učinio bi drugačijim posebnijim…
“- Don Ivane kakve vjernike priželjkujete?
“- Grješnike – tko će prvi baciti kamen “
Hvala i laka Vam bila Hrvatska zemlja koju ste toliko voljeli.“, uz prigodni video oprostila se od svećenika Branka Pelicarić, novinarka i urednica na BnM radiju u čijoj emisiji Aktualni sat je ovaj svećenik više puta gostovao.
„Kada sam ga posjetila u bolnici u Zagrebu 22. prosinca, i na bolesničkoj postelji on je nadasve bio župnik koji je razmišljao o svom Biogradu, ožalošćen što zbog njegove hospitalizacije Biograđani nemaju mise svaki dan za svoje pokojne. Bilo mi je neshvatljivo i dirljivo da čovjek koji ne ustaje iz kreveta i čije je zdravstveno stanje, kako je rekao, ‘u pat poziciji’ (nije bilo garancije za uspjeh operacije srca zbog pojave druge teškoće u tijelu) misli, ne samo o svojim župljanima – nego o pokojnima svojih župljana. „U Biogradu su navikli i uvijek su imali svaki dan misu za svoje pokojne, a to sad nije moguće’. To je bio don Ivan. Svećenik do kraja. U mislima na žive i mrtve, na snagu misne žrtve i nakane, na raj i čistilište.“, napisala je između ostalog u svom oproštaju Ines Grbić. Za svećenika je između ostalog navela:
„Toliko prirastao ljudima da smo ga doživljavali jednim od nas, mnogima je bio poput člana obitelji. Njegova ljudskost bila je originalna, izvorna, zdrava. Oslobađajuća i obogaćujuća, da ti je život svojim prolazom kroza nj učinio dubljim, plemenitijim, ljepšim. Ležernim, prirodnim, neglumljenim. Bliska osoba kojoj se možeš povjeriti i koja te može razumjeti. Njegovo svećeništvo bilo je bez kompleksa, ‘rascjepkano’ u davanju, dolasku do povjerene mu duše ili one koja je pred njim kao svećenikom ‘u prolazu’. Bio je spoj ideje i njenog ostvarenja. Vizionar i realist. Slušajući kako zamišlja provedbu nekog zadatka, uočavali bi na koje sve detalje i okolnosti misli i koliko je toga potrebno, naizgled sitnoga, da se određeni događaj uspješno provede. Ništa nije prepuštao slučaju i stihiji. Oživotvorio je i bio svjestan one sv. Ignacije Lojolskog: „Radi kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu“.“
On je bio mnogo više od detalja iz životopisa koje smo objavili povodom njegove smrti. U prigodi godišnjice od njegove smrti htjeli smo se posebno prisjetiti svjedočanstava nas običnih ljudi o njegovu besprijekornom radu i djelovanju, njegovoj autentičnoj osobnosti i životu.
Dragi don Ivane, veliko hvala za sve što je Bog po Vama činio u životima ljudi i Crkve!
Neka je laka zemlja Kristovom ribaru Ivanu, s imenom apostola kojega je Isus osobito ljubio i koji je na njegovo srce svoju glavu naslonio.
Do susreta u Vječnosti…
Prije 4 godine na rivi…