Iz kratke novele „Čovjek koji je sadio drveće“, autora Jeana Gionoa iz Provanse, ostala nam je u sjećanju jedna rečenica: „Zaključio je da ovaj kraj izumire zato što nema drveća.“ Svojom pripovijetkom o Elzéardu Bouffieru želio je autor, u vrijeme kad je nastajala – koncem 1952. ili početkom 1953. godine prošlog stoljeća, potaknuti ljubav prema drveću, bolje rečeno, ljubav prema sadnji stabala.
Za razliku od fiktivnih likova u spomenutom književnom djelu, u Biogradu su postojali stvarne, povijesne ličnosti koji su sadili stabla. Jedan od njih bio je, recimo, Hubert Borelli (1887. – 1914.), nekadašnji općinski načelnik Biograda, na čiju inicijativu je zasađen cijeli jedan drvored čempresa u dužini od 2 kilometra. Čempresi su u drvoredu posađeni uz cestu od Biograda prema Vrani (od Biograda do Opatinskih Torova) prilikom izgradnje te ceste nakon isušenja Vranskog blata u periodu od 1898. do 1902. godine, a blato se u to vrijeme moralo isušiti radi dobivanja novih obradivih površina.
U našoj eri svjedočimo grubom devastiranju gotovo svega što nam je ostavljeno u nasljeđe. Borellijev drvored čempresa izgubio je status posebno zaštićenih objekata prirode koji je uživao od 1964. do 2013. godine, dakle punih 49 godina ne dočekavši mirovinu. O nedavnom češljanju i skraćivanju stoljetnog drvoreda motornim pilama smo bezuspješno pisali i upozoravali.
Davne 1898. godine Conte Borelli, u čast proslave 50. godišnjice vladavine cara Franje Jospia I, na jugoistočnom rubu grada Biograda podigao je i park šumu površine oko 10 ha kao jednu od prvih javnih zelenih površina u gradu. Danas šumski kompleks Soline zauzima površinu od 13,95 ha s predivnim pogledom na more i obližnje otočiće. Od vegetacije ovdje nailazimo na izuzentne mješovite šumske zajednice alepskog bora (Pinus halepensis), hrasta crnike (Quercus ilex) i crnog jasena (Fraxinus ornus). Današnje stanje nekoć bogate šumske zajednice dovedeno je u stanje polumakije. Usprkos započetoj devastaciji, šumski kompleks Soline ima veliku vrijednost, prvenstveno kulturno – povijesnu.
No to se počelo događati već davno prije. Spomenimo i sječu stoljetnih topola na Jankolovici.
U veljači 2004. godine na javnom nadmetanju Trgovačkog suda u Zadru Steve Bubalo, američki biznismen hrvatskog podrijetla iz Kanade, kupio je „Vranu“ u stečaju, najpoznatije poljoprivredno gospodarstvo u Zadarskoj županiji. U sljedeće dvije godine „Vranu“, koja kao poljoprivredna proizvodna organizacija postoji od 1906. godine, novi vlasnik nakon desetogodišnjeg rasula stavlja na noge. No pritom je na terenima u zaleđu Biograda na Moru, pokraj Parka prirode Vransko jezero, dozvolio svojim podređenima tj. dao im za pravo ogoliti ovo elitno mediteransko poljoprivredno zemljište tako da su posjekli stoljetne topole koje su služile kao burobrani i zadržavali plodnu zemlju vranskog bazena. Naime, drvoredi topola sađeni su uz poljoprivredne površine upravo u svrhu zaštite tla od erozija vjetrom! Osim toga, služile su te topole i kao stanište mnogim pticama, osobito ptici zlatovrani kojoj danas prijeti izumiranje. Zlatovrana je ptica dupljašica koja se gnijezdi u prirodnim dupljama stabala na rubu otvorenih staništa, gdje se hrani velikim kukcima, osobito na poljoprivrednim površinama s tradicionalnom proizvodnjom. Stabla topole idealne su im za gniježđenje jer imaju mekano drvo u kojem se često formiraju prirodne duplje. Stoga je važno istaknuti hvale vrijednu akciju 50-ak vrijednih volontera koji su u suradnji s djelatnicima JU Parka prirode Vransko jezero, u subotu, 29. veljače 2020. godine posadili stotinu stabala novih topola!
I sad dolazimo do onog nesretnog rušenja Vitićevog motela uz magistralu koji je preživio granatiranje ali ne i bagere. Motel je djelo proslavljenog hrvatskog i šibenskog arhitekta Ivana Vitića, jednog od najuglednijih hrvatskih arhitekata. Njegovo ime nezaobilazno je ime hrvatske moderne arhitekture. Njegov motel u Biogradu na Moru svojom je tlocrtnom razvedenošću u hladu borova svojedobno osiguravao prožimanje s prirodom.
Nakon rušenja motela uslijedili su: izgradnja Kauflanda, trgovačkog centra površine 4400 metara kvadratnih i 190 parking mjesta, te radovi na proširenju Lidla i parkirališta za potrebe kupaca. Ne nužno tim redoslijedom. Prožimanja s prirodom više nema.
Još dok su radovi bili u tijeku, što je uključilo pilanje i rušenje postojećih stabala za potrebe parkirališnog prostora, jedan je potencijalni kupac u ovim trgovačkim centrima sve to ovako komentirao: „Divim se hortikulturnom uređenju Lidla. Ljeti će temperatura na parkingu prelaziti 60°.“ Neki su u tome smjeru išli korak dalje, pa na društvenim mrežama po završetku radova upozoravali: „Koliko vidim radovi na proširenju Lidla i parkirališta u Biogradu nakon pustog pilanja stabala su gotovi…I ovaj jad od par grmova lavande i ružmarina, sve pokriveno jeftinim grubim škaljem je sve što se tiče zelenog pojasa što ćemo dobiti. Da ne spominjem da Lidl u Novom Vinodolskom ima crveni krov i kao kuća se lipše uklapa u mediteransku vizuru. Znači, može se. Ne dao Bog kakav drvored uz parkiralište.“
„Pa ako nas je više sa zelenim stavom i stalo nam je kako će naš Biograd izgledati za generacije koje dolaze, možda nešto i promijenimo.“, zaključili su posebno vezano uz slučaj hortikulturnog uređenja oko ovih dvaju trgovačkih centara.
Nije se tu zaustavilo sa sječom borova. I najnovija devastacija uz magistralu događa se ovih dana pred našim očima i mi sve to nijemo promatramo.
Upozorio je na nove kriminalne radnje Ante Fuzul, vijećnik GV Grada Biograda na Moru.
Ogorčen bezobraznom devastacijom borove šume koju možete vidjeti iznad magistrale kad krećete prema Zadru, Ante Fuzul obavijest o tome proslijedio nadležnim tijelima sa zamolbom da se utvrdi tko je i u čije ime rasturio šumu na državnom zemljištu. S napomenom da ovo nije prva takva devastacija šume na području grada koji se nekada ponosio svojim borovim šumama.
