Zavičajni muzej Biograd na Moru prvi je na svojoj službenoj Facebook stranici u četiri nastavka objavio video priloge Biograda na Moru iz vremena Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine i to je relevantan izvor koji smo u više navrata koristili da opišemo i s našim pratiteljima podijelimo ovaj povijesno vrijedan sadržaj – i na našim mrežnim stranicama, i na našem YouTube kanalu. Tu smo opet da se prisjetimo što se u Biogradu na Moru dogodilo na današnji dan 1992. godine.
Spomenuti video prilozi zapravo su dijelovi dokumentarnog filma „Suza u oku“ autora Igora Dominisa, hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata iz Biograda na Moru, dobitnika Grba Grada Biograda na Moru 2017. godine za požrtvovnost i osobni doprinos u očuvanju istine o Domovinskom ratu autentičnim dokumentiranjem ratnih zbivanja kamerom.
Upravo zahvaljujući njegovim snimkama moguće je danas vidjeti i rijetke snimke razrušenog Biograda na Moru u agresiji tehnički nadmoćnije vojske Srbije i Crne Gore tj. Jugoslavenske narodne armije s dijelom pobunjenih Srba u Hrvatskoj tijekom perioda od 1991. do 1995. godine. Osim toga, danas možemo jasno razabrati i koji su zaslužni pojedinci s područja bivše Općine Biograd na Moru i zaleđa prvi stali na branik Domovine.
Šteta što se prava vrijednost ove povijesne dokumentacije spoznala tek nakon više od dva puna desetljeća i što je javno priznanje Grada Biograda na Moru Igoru Dominisu u vidu Grba stiglo tek 2017. godine, kada je on, budući da je teško oboljeli hrvatski branitelj nije bio sposoban i osobno preuzeti na svečanosti povodom Dana grada Biograda na Moru u siječnju 2017. godine.
„Jako mi je žao što danas nije tu i Igor Dominis koji je ovjekovječio noviju povijest ovog grada i koji je ostavio mladima da vide što se događalo, kako se događalo i što je iz svega toga nastalo u ovom gradu.“, rekao je ovom prigodom Jerolim Uroda, dobitnik nagrade Grada Biograda na Moru za životno djelo, a o tome piše B-portal.hr.
Naši izvori potvrđuju da Igor Dominis danas jako teško živi i da mu je potrebna pomoć. I u njegovom slučaju potvrđuje se činjenica da se današnje društvo uglavnom oglušuje na teško oboljele hrvatske branitelje. No, o tome drugom prigodom.
Ovom prigodom izdvajamo treći dio od ukupno četiri nastavka dokumentarnog filma “Suza u oku” Igora Dominisa, obzirom da donosi jedan važan dio biogradske povijesti.
Naime u trećem dijelu vrijednih povijesnih video zapisa zabilježeno je primanje ratne zastave i svečana prisega pripadnika 134. brigade ZNG RH. Svečani čin održan je na teniskim terenima u Biogradu na Moru na današnji dan, 15. siječnja 1992. godine, na sam blagdan nebeske zaštitnice Svete Stošije i Dan grada Biograda na Moru.
Snimku možete pogledati od 7:12-e minute videa, ovdje:
Osim videa, naslovna fotografija koju ste vidjeli na početku također autentična i iz tog je vremena, snimljena upravo spomenutoga dana, 15. siječnja 1992. godine. Taj dan poseban za Biograd na Moru, slavi se i kao Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Naime, Hrvatska je od 15. siječnja 1992. godine postala međunarodno priznata država.
Primanje ratne zastave 134. brigade ZNG RH i svečana prisega pripadnika postrojbe, koju su sačinjavali hrvatski branitelji sa šireg biogradskog i benkovačkog područja, posebno su važan dio filma Igora Dominisa „Suza u oku“ . Sam taj čin svečane prisege u izvanrednim okolnostima, u izuzetno teškoj i opasnoj ratnoj situaciji, imao je tada posebnu težinu, stoga se svih tih ljudi danas prisjećamo s posebnim poštovanjem.
Osim toga, u Dominisovom filmu vidjet ćete i autentične snimke velikih materijalnih šteta koje su u Biogradu na Moru nastale nakon srpskog granatiranja grada, uglavnom na civilnim objektima, plovilima, automobilima…
„Ne možemo ne prisjetiti se biogradske ratne drame života u skloništima. Pod neprestanom četničkom vatrom dojučerašnjih susjeda, uz pomoć skrbnika „velike Srbije“, dugih dana i mjeseci bez struje, a bez vode cijeli rat. I što je najgore, nevinih žrtava ubijenih tisućama granata koje su iz neposredne blizine ispaljene na grad i okolicu. U Biogradu je stradalo od zločinačkih granata oko 900 objekata, zapravo svaka treća kuća. Materijalne štete su ogromne a procjenjuju se na preko 3 milijuna i 700 tisuća njemačkih maraka. Šteta će se popraviti, ali trag na dušama ostaje i trebat će dugo vremena da rane zacijele.“, glas je Božidara Rebića iz filma uz brojne autentične snimke ratnih razaranja Biograda.
Srpski izvori iz tog razdoblja govore o osvetničkom, bjesomučnom i namjernom gađanju raketnim i topničkim projektilima uglavnom civilnih ciljeva u Biogradu i okolici, a kao mjesta udara na snimkama jasno se vide gradska tržnica, dječji vrtić, škole, plaža Soline, gradska vijećnica, zavičajni muzej, plivački bazen, autobusni kolodvor, hoteli, ortopedska bolnica i brojni drugi.
Ukoliko želite pogledati cijeli video, vidjet ćete kako je Dominisova kamera zabilježila dana 4. siječnja 1992. godine očajne i nemoćne ljude koji sve svoje ratne nedaće nijemo promatraju i aktivno nastoje sanirati štetu. Zatim slijedi svečani čin prisege pripadnika 134. brigade ZNG RH koji se, kako smo već spomenuli, odvijao na današnji dan, 15. siječnja 1992. godine, i hrvatske branitelje na terenu dok uokolo doslovno odjekuju pucnji.
Dolazak predstavnika UN-a na biogradsko područje i njihov susret s hrvatskom vojskom je snimka od 24. siječnja 1992. godine koja slijedi, a zatim slijedi snimka obilaska hrvatskih borbenih položaja, rovova, prve crte bojišnice.
Dominisov zapis od 19. svibnja 1992. godine prikazuje razorne posljedice srpskog granatiranja grada, još žešćeg nego ranijeg, isto tako i snimak od 25. svibnja 1992. godine. Nadalje, Biograd u takvim okolnostima skrbi za veliki broj izbjeglica i prognanika i u grad, prema snimci od 9. prosinca 1993. godine, stiže velika humanitarna pomoć međunarodnih udruga i pojedinaca. Potkraj te iste godine predstavnici ratne Vlade i čelnici političkih stranaka obilaze Biograd.
Treći dio filma završava dodjelom ratne zastave postrojbi 134. brigadi ZNG HV-a od strane ratnog ministra obrane, Gojka Šuška. Bilo je to na blagdan Duhova 1992 . godine. Taj dio možemo pogledati i u četvrtom i ujedno posljednjem nastavku filma.
„Nakon velike ljetne „hrvatske Oluje“ kada su kao u priči pometene nečiste sile zla, ovaj grad je poput mnogih drugih hrvatskih gradova dočekao mir i toliko žuđenu slobodu. Biograd je žrtvovao sve za slobodu, da bi danas u ponosnom siromaštvu sa nezacijeljenim ratnim ranama očekivao sretnije dane. Na širem prostoru grada bilo je preko 60 poginulih, preko 150 ranjenih, a sam Biograd dao je 22 žrtve. Prisjetimo se naših najmilijih, koji su dali ono najvrjednije – ljudski život. Sjećajmo ih se sa Božjim blagoslovom.“ , govori Božidar Rebić na kraju filma. Na koncu Dominisovog filma „Suza u oku“, tj. u četvrtom nastavku, možemo pročitati i njihova imena. Pogledajte ga ovdje: