“Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijač sijao, jedno sjeme pade uz put, i biva pogaženo i ptice ga pozobaše. Drugo sjeme pade na kamen i, tek što je izniklo, osušilo se jer nije imalo vlage. Treće sjeme pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. Četvrto sjeme napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom“
U digitalnom, on-line svijetu, koji se sad čini kao da je oduvijek (u stvari je nastao tek prije nekoliko godina), mjerna jedinica su klikovi, broj sljedbenika koji iskazuju doseg objave, vijesti, slike. Sijači, znali da su sijači ili ne, bacaju sjemenke u virtualnom svijetu. Neke padnu u trnje, neke na kamenito tlo, neke faktograf izbriše, a neke niknu u nečijem umu.
U svakodnevnom životu, broj vijesti s kojima se suočavamo je relativno malen – čujemo za kakvu tuču, neko pijanstvo, da je netko trudan, netko se ženi, da je pala kiša, da je netko umro, drugi u bolnici. Najviše je dana bez ikakvih vijesti. Odlazimo na posao ili slijedimo kakve druge uspostavljene rutine. Imamo vremena za sebe, svoje ideje, svoja upoznavanja svijeta.
Sve dok se ne priključimo na virtualni svijet. Tamo teku rijeke vijesti, objava, događaja, svaka s postavljenom udicom na koju se treba uhvatiti nečija pažnja. Sve je besplatno (mjesečni pristup internetu je zanemariva brojka u ukupnim troškovima), i Google, i Facebook, i Instagram, i WhatsApp, i Viber, i Youtube…
Valuta u tom svijetu ipak postoji. Zove se moja/tvoja pažnja, moje/tvoje vrijeme. U tom, udicom otetom vremenu, sijač mora zasijati ideju u moj/tvoj um, nakon čega će ta ideja u meni/u tebi rasti i određivati konture životnog puta. Kao i u ‘normalnom’ svijetu, u kojem je valuta izraz za novu vrijednost koja se tek treba ostvariti, i u virtualnom ‘novo normalnom’ svijetu je valuta vrijeme, a ubačene ideje su vrijednost koja se tek trebaju ostvariti.
Prirodna ljudska potreba bivanja dijelom kolektiva, da se ne bude različit, pritom djeluje poput žice s puštenom strujom u ograđeni pašnjak – garancija ostanka unutar zadanog (umnog) prostora. Ako svi imaju rođendanske torte na Hajduka, na Mickeya Mousea, onda ni tvoja ne smije biti ona obična, okrugla s izvezenim šlagom kao ukrasom.
Naravno, nije svaka objava na internetu (na društvenim mrežama, na portalima) istovremeno i ideja. Većina objava su obični žderači vremena, praznine u formama koje mame. Upravo zato jer su te forme odjeci ideja koje je netko drugi smislio i pustio u optjecaj.
Sijač ideja sije sjeme. Sjemenke su gotovi nacrti biljaka. Sve što treba da postanu stablo, žito, kukuruz, korov, biljka penjačica,… jesu povoljne okolnosti. Isto je s korisnim biljkama koje donose hranu kao i s otrovnim biljkama koje rađaju otrovne, nejestive plodove. Sjemenu su potrebne samo povoljne okolnosti.
Mi, naši umovi, naša uvjerenja su tlo na koje se bacaju ideje. Ne želiš biti drugačiji od drugih, a svi drugi su već zasijani sjemenkama korova. Lijepi cvjetovi, čvrsta stabljika, ali nema jestivog ploda. Cijele njive/društvene sredine tako znaju izgledati privlačno, naoko lijepo, a da na njima ničeg hranjivog nema.
Osvrnemo li se oko sebe i zagledamo u naše njive, našu društvenu sredinu, što ćemo vidjeti? Što ženjemo? Oko nas su polja na kojima stvaramo nove vrijednosti, korisna industrija, zadovoljni ljudi? Ili je oko nas beznađe, potrošnja tuđega, ovisnost o tuđem novcu, tuđim proizvodima?
Što god da jest, to je zato jer smo pristali na tuđe ideje. Zato što smo same sebe ponudili kao tlo na kojem će rađati sjemenke rđavog ploda.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Ilustracija: Pixabay