Prošlo je 27 godina otkako su “zvončići” iz Orkana ispaljenih s tada okupiranog dijela Republike Hrvatske, s biogradskog zaleđa na Biograd, plažu Soline, 14. lipnja 1993. godine oko 14:30 sati, usmrtili petero mladih ljudi i sedmero ranili.
Među petero poginulih bila su tri pripadnika Hrvatske vojske – Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, ali i Lidija Vrankulj i Danijela Vidaković, civili, bezazlene mlade djevojke, koje su nakon ručka tog lipanjskog dana tamo otišle samo prošetati, vjerojatno popričati, osvježiti se u vrućem lipanjskom danu. Raketiranje ih je zateklo na mulu, ne dajući im nikakvu šansu za spas, jednako kao ni trojici spomenutih mladića u vozilu HV-a svega 50-ak metara udaljenom od njih…
Još sedam osoba bilo je tada, u tim satima užasa, teško ranjeno: Tanja Tolić i Sebastijan Pešić iz Biograda na Moru, Dalibor Drlić iz Radošinovca, Neven Maleš iz Zadra, Stevo Jergović iz Sunje u Sisačko-moslavačkoj županiji, Dalibor Čović iz Širokog Brijega i Mladen Galić iz Splita.
Okupljanje za 27. obljetnicu ovog stravičnog zločina započelo je danas u 12:30 sati kod spomen obilježja na plaži Soline koje je nastalo na poticaj Udruge 1. A. satnije 113. brigade Šibenik i pod pokroviteljstvom Grada Biograda na Moru. Otkrili su ga prošle godine članovi obitelji poginulih hrvatskih vitezova i civila.
Kao dio velike kamene stijene sa slikama poginulih spomen obilježje sadrži i njihova imena i u suzi na bijelom mramoru opomenu za buduće naraštaje napisane na hrvatskom i engleskom jeziku: „Prolazniče stani, klekni, pomoli se, tek onda kreni! Tu je 14. 6. 1993. stala mladost, tu su svoje živote dali…“ Slova je ugravirao Marijan Gverić Misaljević, kamenoklesar iz Knina. Namjera je bila ove godine postojećem spomen obilježju dodati imena ranjenih, no od te ideje se ipak na kraju odustalo.
Nakon emotivnog govora Dragana Toljana – Tetejca, predsjednika Udruge 1. A. satnije 113. brigade Šibenik i jednog od glavnih organizatora i inicijatora ovog obilježavanja, uslijedilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća. Molitve za poginule predvodio je biogradski župnik don Marin Krešić.
„Poštovani uzvanici, dame i gospodo, osobita mi je čast pozdraviti ovaj skup u ime Udruge 1. A. satnije 113. brigade ZNG-a i u svoje osobno ime.“, započeo je Toljan i nastavio:
„Obitelji poginulih, ranjene ovog događaja, državnog tajnika Ministarstva branitelja Ivana Vukića, pripadnike specijalnih postrojbi glavnog stožera Republike Hrvatske, udruge proizišle iz Domovinskog rata, umirovljenog pukovnika Zlatana Šuška, braniteljice i branitelje, civilne udruge, župnika, predstavnike gradova i općina, medije i vas sve ostale.
Prije 27 godina, 14. lipnja 1993. godine ničim izazvani pobunjeni Srbi napali su Biograd na Moru raketnim sustavom „Orkan“ s kasetnim punjenjem tzv. zvončićima, koji su padali na civilne ciljeve. U samo nekoliko trenutaka na plaži Soline poginulo je pet mladih osoba: Marijan, Jozo, Karlo, Lidija i Danijela, dok ih je sedmero bilo teško ranjeno. Brutalan napad na civile do danas je ostao nekažnjen i nedovoljno ispričan.
U prigodi ovog spomen obilježja ne možemo da se ne prisjetimo teških dana koje smo prošli i žrtava koje smo podnijeli tijekom Domovinskog rata. Agresor nije birao ni sredstva ni ciljeve, niti se držao bilo kakvog ratnoga prava i običaja u odnosu na civilno pučanstvo.
Draga braćo i prijatelji, netko odavno zapisa da je ratno prijateljstvo nezaboravno i neraskidiva veza kao bratstvo po krvnoj vezi fizičkih roditelja. Prijateljstvo sjaji plamenim sjajem koje obasjava ljudska životna obzorja.
Poštovani skupe, ova naša ratna braća težili su svojoj osobnoj sreći i slobodi, željeli su kao i mi usrećiti slobodom svoje najbliže u obitelji i u hrvatskome narodu. Oni, kao ni mi, nikoga nismo izazivali, nit’ smo željeli rat, on nam je nametnut! Branili smo naša ognjišta, starije, slabe i nejake, štitili smo čast i dostojanstvo naših ljudi od srpskog agresora, mrzitelja i uzurpatora hrvatske zemlje i imovine. Gazili su, razarali i zvjerski ubijali nevine ljude uništavajući hrvatske svetinje, domove, crkve, škole, a naročito mladenačke živote.
Dragi prijatelji, vi nećete biti zaboravljeni dok mi živimo, jer ćemo pripovijedati istinu o vama svim ljudima. Neka vam je laka hrvatska gruda za koju ste dali svoje mlade živote i neka vas dragi Bog za svu dobrotu i ljubav koju ste nam za života pružili… Uvjeren sam da će ovo mjesto biti trajan spomen na nevine žrtve i da će budući naraštaji dostojanstveno čuvati uspomenu na njih. U ime Udruge 1. A. satnije 113. brigade ZNG obiteljima stradalih izražavam najiskreniju sućut.“
Nakon ovog obraćanja Dragana Toljana okupljenima uslijedilo je polaganje cvijeća i paljenje svijeća na mjestu spomen obilježja.
Prvo su to učinili članovi obitelji poginulih, nakon njih stradalnici ovog događaja, Ivan Vukić, državni tajnik Ministarstva branitelja, umirovljeni pukovnik Zlatan Šušak, pripadnici 1. A Satnije 113. brigade, članovi UHBDDR-a Šibensko-kninske županije, članovi Udruge veterana OMB 113. šibenske brigade HV Cobra, pripadnici specijalne postrojbe GS RH, pripadnici 141. brigade Kaštela-Split, članovi Udruge ratnih veterana 9.gbr. Vukovi podružnica Benkovac, članovi Udruge specijalne jedinice Poskoci Zadar, članovi Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP Zadarske županije, članovi Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata 7. Domobranske pukovnije Zadar, članovi Udruge veterana Otočkog bataljuna… Uz pripadnike specijalnih postrojbi glavnih stožera Republike Hrvatske i udruga počast su odali i svi ostali koji su se na godišnjicu obilježavanja pogibije petorice mladih života došli na obljetnicu pokloniti njihovoj žrtvi.
Između ostalih, ovdje su bile prisutni hrvatska braniteljica dr. sc. Ljiljana Zmijanović i poznata novinarka Karolina Vidović Krišto, obje iz Domovinskog pokreta, kao i umirovljeni brigadir Danijel Kotlar, Josip Deur, vlasnik vučne službe i autolimarske radnje koji se istaknuo spašavanjem unesrećenih u poplavi 11. rujna 2017. godine, Jere Zurak, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a Zadarske županije i ostali. Nije bilo biogradskog gradonačelnika, ni dogradonačelnika, niti službenih predstavnika Grada Biograda na Moru niti njihovih medija, no tu su bili Velimir Brkić iz Zadarskog lista te iz Biograda na Moru Ante Fuzul i Siniša Filipović, također ispred Domovinskog pokreta. I moja malenkost.
„Još jednom vam zahvaljujem na ovome odazivu, da se ne zaboravi gdje je mladost otišla, gdje je mladost pala, gdje se mladost zaustavila od neprijatelja, a stremili su životima i stvaranju budućnosti…Hvala vam što ne zaboravljate ove događaje, što smo danas tu da odamo pijetet žrtvama, stradalnicima ma gdje bili, hvala vam lijepa od srca“, još jednom je okupljenima zahvalio Dragan Toljan – Tetejac.
Za ovaj zločin na biogradskoj plaži Soline nitko do danas nije odgovarao, a najvjerojatnije ni neće. Naime, pred splitskim Županijskim sudom prije tri godine podignuta je optužnica protiv trojice zapovjednika pobunjenih Srba odgovornih za ta stradavanja, Koste Novakovića, Milana Đilasa i Momčila Krklješa. Početkom lipnja prošle godine zadarska policija podnijela je kaznenu prijavu i protiv njima podređenog Milana Zelenovića tereteći ga da je po zapovijedi spomenute trojice naredio čak 12 raketiranja, među kojima i biogradske plaže Soline, 14. lipnja 1993. godine oko 14.30 sati. Kako je trojac (Kosta Novaković, Milan Đilas i Momčilo Krklješ) u međuvremenu umro, a Zelenović živi u okolici Beograda i nedostupan je hrvatskim vlastima, za ubojstva ovih mladih ljudi najvjerojatnije nitko neće odgovarati pred hrvatskim pravosuđem.