Drago Krpina za Dan Državnosti: Danas, trideset godina poslije, naviru burna sjećanja i snažne emocije. Bilo nam je „kao da snivamo“!

Danas kada obilježavamo Dan hrvatske državnosti u sjećanje na povijesni trenutak u novijoj hrvatskoj povijesti kada je 30. svibnja 1990. godine konstituiran prvi demokratski izabran višestranački hrvatski sabor, smatramo da osoba koja je sa svojih tridesetak godina bila među zastupnicima tog prvog saziva Hrvatskog sabora svakako ima nešto za reći.

To je Drago Krpina, hrvatski političar i pjesnik, jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice s impresivnom političkom karijerom iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Osnovne podatke o njegovom životopisu i političkoj karijeri pronašli smo na Wikipediji.

Drago Krpina rođen je u Radošinovcu 1960. godine. Osnovnu školu polazio je i završio je u Radošinovcu i Stankovcima. Srednju školu polazio je i završio u Puli i Zadru. Hrvatski jezik i književnost studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a potom na Učiteljskom fakultetu u Gospiću i Zagrebu gdje je i diplomirao. Nakon diplomiranja predavao je kao učitelj u područnoj školi Miholjec kod Križevaca te u školama u Svetom Filip i Jakovu i Biogradu na Moru. Bio je glavnim urednikom stranačkoga lista HDZ-a, Glasnika HDZ-a.

 1990-ih godina

Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, u javnosti biva poznat nakon pokušaja atentata na dr. Franju Tuđmana  na HDZ-ovom skupu u Benkovcu 18. ožujka 1990. godine.  Na izborima za Hrvatski sabor  odnio je pobjedu kao kandidat HDZ-a za općine Benkovac, Knin i Biograd na Moru. Hrvatski sabor ga 1990. godine bira za člana hrvatske delegacije u Skupštini SFRJ.

Na početku balvan-revolucije, u srpnju 1990. godine, imenovan je predsjednikom Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Uskoro dobiva čin brigadira Hrvatske vojske, te postaje načelnikom Političke uprave Ministarstva obrane. Jedno vrijeme bio je savjetnikom za okupirana područja i predstojnikom Ureda za mirnu reintegraciju predsjednika Republike  dr. Franje Tuđmana.

U Hrvatskom saboru bio je zastupnik u prva četiri saziva (1990.-2003.), a od 3. prosinca 1998. godine glavni tajnik  Hrvatske demokratske zajednice do 6. ožujka  2000. godine, kada je podnio ostavku.

Nakon 2000. godine

U četvrtome sazivu Hrvatskoga sabora brojio se među aktivnije zastupnike, te je obnašao dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i šumarstvo.

Na 5. Općem Saboru HDZ-a u svibnju 2000. godine biva izabran za dopredsjednika HDZ-a, te se sve jače distancira od sukoba Ive Sanadera i Ivića Pašalića.  Godine 2002.  na 7. Općem Saboru HDZ-a kandidira se ponovno za dopredsjednika stranke, ne htijući svrstati se ni u jedan tabor i izgubivši povlači se iz političkoga života.

Na parlamentarnim izborima 2007.  kandidarao se u IX. izbornoj jedinici kao nositelj nezavisne liste, koja tada dobiva 1.339 glasova, odnosno 0,53%. Ponovno se 2012.  godine aktivirao u Hrvatskoj demokratskoj zajednici te je na izbornoj skupštini HDZ-a Biograda na Moru  izabran za izaslanika na 15. Opći sabor HDZ-a, koji je održan u svibnju iste godine.

Povodom Dana državnosti Republike Hrvatske Drago Krpina osvrnuo se na društvenim mrežama s nekoliko rečenica na povijesna zbivanja te podijelio govor Stjepana Sulimanca, jednog od najstarijih saborskih zastupnika, koji mu je prvi i predsjedao. Podijelit ćemo njegov tekst u nastavku:

„Tu su grobovi koji nas slušaju“(Stjepan Sulimanac)

U povijesti svakog naroda postoje događaji koji su neponovljivi i koji sudbonosno usmjeravaju njegovu budućnost. Jedan od takvih događaja za Hrvate je onaj koji se zbio prije trideset godina. Konstituiran je prvi saziv demokratski izabranog, ustavotvornog i državotvornog Hrvatskog sabora. Hrvatski je sabor, još od srednjovjekvnih narodnih saborovanja, s iznimkom u razdoblju od 1918 do 1941 kad je bio ukinut, bio temeljnom institucijom hrvatske državnosti. Upravo zato, 30. svibnja bio je određen DANOM HRVATSKE DRŽAVNOSTI.Voljom neodgovornih i nezrelih pojedinaca i skupina taj državni blagdan, koji se bio prirodno i duboko ukorijenio u našu nacionalnu tradiciju, bio je ukinut. Sad je opet vraćen. Nadajmo se da ćemo u budućnosti biti pošteđeni novih eksperimenata s kalendarom državnih blagdana.

Bio sam, s nepunih trideset godina, među zastupnicima tog prvog saziva Hrvatskog sabora koji je u ustavno pravnom smislu udario temelje moderne, slobodne i demokratske države Hrvatske.Svima nama koji smo u tomu sudjelovali, samo taj događaj bio bi dovoljan da nam živote ispune neuništivim ponosom.

Danas, trideset godina poslije, naviru burna sjećanja i snažne emocije.

Bilo nam je „kao da snivamo“!

Jedan od najemotivnijih trenutaka toga dana u Hrvatskom saboru bio je govor neponovljivog i nezaboravnog Stjepana Sulimanca, koji mu je, kao najstariji zastupnik, prvi i predsjedao.
Umjesto čestitke, evo dirljiva njegova, Sulimančeva, govora, kojeg je na današnji dan, prije trideset godina održao u Hrvatskom saboru:

„Slavni visoki hrvatski državni Sabore, slobodnom voljom naroda hrvatskoga izabrano predstavništvo hrvatske države, slobodne.

Braćo, koliko je u prošlim stoljećima do današnjeg dana proteklo krvi, suza, uzdisaja, koliko znoja je proliveno da bi se zadovoljilo tuđim interesima i do dana današnjega., a sada smo se evo skupili, doživjeli ovo vrijeme da sami možemo odlučiti, kako reče naš veliki Predsjednik ovdje, o svojoj sudbini. I mi ćemo odlučivati i mi moramo odlučiti.

Braćo, što je to bilo, kakva je to snaga da je danas uzdiglo Hrvatsku i hrvatsko narodno predstavništvo na ovu razinu na kojoj se mi danas nalazimo. To je snaga naroda, čija je volja, čiji duh je počivao na načelima što ih je otac Domovine proklamirao. Otac Domovine je dr Ante Starčević za hrvatsku državnost. (Pljesak).

Dalje, veliki pokret hrvatskog naroda unatrag pedeset godina, pod vodstvom hrvatskog seljačkog pokreta i vođa naših, pod braćom Radićima, koji je Hrvatsku skupio. To je ono što je živjelo u narodu, u dušama naših ljudi, na selu najviše, koje je i dalo najveći prilog ovome što mi danas ovdje sjedimo, jer je tu živjela žiža ona Gupčeva, Radićeva , oni ljudi čije su glave sječene. Tu je živjelo ono što je danas reklo da ovakvo vodstvo, ovakvi zastupnici …

Braćo, mi danas sjedimo tu, došli smo ovdje iza zakuske , a majka viče: „Lijepo je vrijeme, djeco, zgrnjajte sjeno brže, gle, kukuruz treba okopati. Ne primaj se knjige, gledaj ovo što radi kruh – što ćemo jesti.“ Mi moramo, ovdje, da primamo spise, da ih proučavamo, da s njima idemo organizirati hrvatsku državu, da osiguramo mirnu, na livadi, na polju, mirnu sjetvu naše narodne privrede.

Braćo, zato smo tu da uložimo nesebičan trud. Mi smo ovijeni u taj veliki ideal naših prvaka što su dizali Hrvatsku od tuđina. Pod tim zasadama hrvatskog seljačkog pokreta, Hrvatske stranke prava, zavijeni u to, ujedinjeni jednim idealom je, evo, i dr Tuđman i Hrvatska demokratska zajednica digla naše ideale za slobodnom hrvatskom državom koja se mora i koju ćemo ostvariti. (Pljesak.)

Braćo, rekoh, puno je žrtava bilo, puno u stoljećima pa sve do dana današnjega, pogibali su naši ljudi. Tu su grobovi koji slušaju nas, što mi ovdje radimo.Tu je veliki pogled naših slavnih predaka, svi oni bacaju pogled, svi oni kao da slušaju iz groba da li je to ono, da li su to ti snovi naši, za čime smo mi težili? Da! Mi smo na tim žrtvama do danas, sada ovdje, zasnovali svoju moć, jer te su žrtve one koje nas ovdje drže, koje su nas potakle, koje nam daju energiju da ovdje sjedimo i stvaramo plan za sreću ove uvijek patničke, ali nikakvom silom i nepravdom pokorene zemlje. (Pljesak.)

Evo, ostario sam, najstariji od zastupnika ovdje – mislim, mislim da je tako. Oprostite dajem oduška duši svojoj, u ovom slavnom, velikom Domu hrvatskom, u ovom velikom našem Domu, hrvatskom Saboru našemu. Dajem oduška umjesto onih hiljada sinova, staraca, starica i djece što po našim selima žive, da ovdje izrazim u ime njih volju koju su mi polkonili, koju su mi dali na izborima, da ovdje dam oduška i da ovdje pozdravim one koji će, s menom zajedno, nesebično dane i noći, ako treba, žrtvovati da ovu zemlju napravimo jedanput slobodnom, samostalnom i sretnom. Živili! (Pljesak)“

Sulimančev govor koji Drago Krpina spominje pronašli smo i na YouTube-u:

Stjepan Sulimanac dolazio je u Biograd na Moru 15. lipnja 1991. godine kada se obnavljao spomenik kralju Tomislavu odnosno kada je na staro mjesto postavljena njegova replika. Njegov govor koji je u Biogradu na Moru tada održao možete poslušati otprilike od 47:38 u prvom, a u drugom videu od 14:10 minute i sekunde.