Božićni ugođaj, ukrasi po rasvjetnim stupovima, osvijetljeni i ukrašeni park, sijalice koje glume adventske svijeće, poruke ljubavi i mira – sve to u sred kampanje za predsjedničke izbore. Božić je očito ove godine uletio u krivo vrijeme.
Napunili se kafići s lokalnim radništvom na zimskoj poštedi, s višedesetljetnim umirovljenicima jedva iznad pedesete, s onima koji su došli na urlaub, uz stalne ovisnike o kladionici i boljem sutra koje nastupa čim se pogode rezultati utakmica.
Tko s kim sjeda – zna se otprije. Za jednim stolom, zapravo dva spojena sjede državotvorni, svaki sa stanom u obližnjem gradiću koje iznajmljuju (ili prodaju), za drugim bageristi, vozači valjaka, viljuškara, za trećim obrtnici ustravljeni neizvjesnošću i skorom blokadom računa Porezne uprave. Tu i tamo koji neovisni o partijskim ključevima, a sveudilj raspoređeni članovi stranke, oči i uši središnjice koja mora znati kako tko diše, što tko govori, tko je na kojoj strani.
Skoro da se izbori nisu ni spominjali. Za dvije tisuće glasova nikomu se nije isplatilo k nama dolaziti ni u prvom krugu, kamo li u drugom. Kandidatima za predsjednika možda nije bilo bitno, ali lokalnoj vlasti jest (ista stranka na vlasti je od osnutka općine do danas, od toga jedan te isti čovjek je načelnik zadnje dvadeset dvije godine) pa je organizirala ‘motivacijski skup’ s prigodnim jelima i pićem na koji su bili obavezni doći svi članovi stranke, punoljetni članovi njihovih obitelji i svi koji su dužni usluge stranci i načelniku.
Kako će naša općina glasati, bilo je bitno jedino lokalnom predsjedniku stranke (i načelniku istovremeno) – nije svejedno kako ćeš doći sutra pred županijsko vodstvo, s kakvim rezultatima, moraš pokazati da imaš pod kontrolom svoju bazu.
Osvanuo je i izborni dan, zimski osunčan, bez bure, idealan za pobjedu. Načelnik se službenim autom (dvozonska klima i hladnjak u pretincu je bio uvjet iz natječaja za službeni auto vrijednosti jedva 280 000 kuna), s općinskom kreditnom karticom uputio u glavni zagrebački stožer čekati rezultate, a članovi stranke su već imali popis onih koje moraju privesti na izbore. Svatko sa svojim zaduženjem, znalo se tko će po kojeg nepokretnog ići, tko će kojem nepismenom, slabovidnom ili onom s posebnim potrebama ukazati dio na listiću kojeg treba zaokružiti.
Moglo ih se vidjeti sve do koji sat prije proglašenja rezultata izbora, sa zadovoljnim osmijehom na licu – posao obavljen. Sve je bilo spremno za proslavu. Mahat će zastavama, formirati automobilsku kolonu i kao u svatovima se provesti ulicama, posebno zastajkujući pred kućama onih za koje znaju da nisu njihovi. A i načelnik će biti na televiziji, kao dokaz uspješnosti i bitnosti naše općine, naše državotvorne stranke.
Samo je trebalo pričekati 19 sati. Te nedjelje i tih njenih 19 sati…zar je moglo biti gore!?! Nakon objave izlaznih anketa muk u središnjici, muk u općini, srca zastala ne znajući bi li dalje kucala ili stala zauvijek. Komunjare, crveni kmeri, banda izdajnička, udbaši i yudbaši, soroševci i izdajnici – oni da slave? A mi…? A mi, koji smo stvarali…Noćna mora. Gore od toga. Gripa, kuga i kolera, mrak i taritaš, žalost ljuta i žalosna noć…
Sutradan, nakon neprospavane noći za mnoge, u kafiću njih nekoliko s crvenim detaljima, netko majicu, netko jaknu, onih iz stranke jedva par, smrknutih pogleda. Što ćeš, netko mora biti i kasnije reći tko se sve smijao na to jutro žalosti.
Sjedam za stol s kumom, vadim duhan i upaljač s oznakom stranke. Pita me je li to provociram? Božesačuvaj, smijem se (što se ne smije) i zovem još jednu turu, nije da slavim, ali… On mi pokazuje na mobitelu snimku svog zaokruženog glasačkog listića s osobnom kartom u kutu, čuj obrtnik je i nikad se ne zna, iako se zna da mi to nije smio pokazati jer ga sad godinama mogu za****vati.
Rezultati? Od skoro tisuću izašlih na izbore, šesto i nešto državotvornih i tristo sedam izdajnika. Bez brige, sve do jedan će biti detektiran, počevši od onih koji su se smijali u kafiću stranka će to saznati, a onda će vidjeti što je to demokracija.
Autor: Son of Alerik, hvala mu na prilogu 🙂
Foto/Ilustracija: Pixabay