U Biogradu je 4. kolovoza 1854. rođen Ivan Pelicarić “Đovanin”, posjednik i sokolaš. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a klasičnu gimnaziju u Zadru. U rad zadarskog sokola uključio se krajem devedesetih godina XIX. stoljeća, a 1907. jedan je od pokretača osnivanja Hrvatskog sokola u Biogradu kojemu je bio prvi starosta, kako se tada kod sokolaša nazivala funkcija predsjednika.
Bio je neko vrijeme i podstarosta Sokolske župe Ban Paližna u Zadru. Tijekom ratnih zbivanja vezano uz Prvi svjetski rat i kraće talijanske okupacije od 1919. godine, prelazi u Split te se ponovno vraća u Biograd 1923. godine, kada su Talijani napustili njegov rodni grad. Iste godine, uz najdugovječnijeg biogradskog načelnika Huberta Borellija, obnavlja rad biogradskog Sokola čiji je rad bio prekinut početkom Prvog svjetskog rata.
Kako je stara biogradska sokolana bila uništena dao je sokolskom društvu jednu svoju zgradu za djelovanje, da bi kasnije, kada društvo mijenja naziv u Jugoslavenski sokol, oporučno, dok god društvo djeluje, ostavio na trajno korištenje prostorije u zgradi ovome društvu. Društvo ga je za uzvrat i za njegove zasluge 1926. godine imenovalo doživotnim predsjednikom. Umro je deset godina kasnije, 1936. u Biogradu.
U zgradi Ivana Pelicarića je kasnije sjedište sportskog društva “Partizan”, a danas je na tome mjestu restoran i hotel “Carpymore”.
Uz društvo Hrvatski sokol, u čijem je okrilju i iznikla, Gradska glazba Biograd odigrala je značajnu društvenu ulogu, osobitu u prvom kvartalu prošlog stoljeća. U različitim izvorima javlja se pod nekoliko naziva; Biogradska općinska glazba, Glazba na limenim instrumentima, Puhačka glazba, Pleh glazba, Limena glazba, Glazbeno društvo Biograd i Puhački orkestar.