Jutros, u 5 sati ujutro, preminuo je Oliver Dragojević. Znali smo da je u smrtnoj opasnosti, ali nismo se nadali da će njegova bitka završiti smrtnim ishodom. Vjerovali smo da će „stari morski vuk“ izvojevati posljednju bitku i da će mo imati prilike čuti još neke njegove nove pjesme, kojih je dosad mali milijun, jer svaka njegova pjesma bila je hit. ‘Skalinada’, ‘Malinkonija’, ‘Romanca’, ‘Oprosti mi, pape’, ‘Vjeruj’ u ljubav’, ‘Nadalina’, ‘Štorija’, ‘Luce mala’, ‘A vitar puše’, ‘Anđele moj’, ‘Što to bješe ljubav’, mogla bih tako nabrajati u nedogled.
No Oliver ovaj put nije uspio. Otprilike godinu dana otkako mu je dijagnosticiran rak pluća, napustio nas je u svojoj 71. godini.
Velika većina nas odrastali smo uz njegovu glazbu, obilježio je mnogima živote. Uz njega smo voljeli se, zaljubljivali, ostavljali i bili ostavljani, vjenčavali se i odlazili u vječnost. Uz neponovljivu emociju njegovog glasa tekao je cijeli jedan životni put, on nam je u gotovo pola stoljeća svoje glazbene karijere postao poput člana obitelji, ponekad još bliskiji od onih najrođenijih.
Tijekom pet desetljeća bio nam je glas koji govori ono što mi nismo znali kazati osobama do kojih nam je najviše bilo stalo. Bio je snaga onima koji nisu htjeli izgubiti vjeru u ljubav. Imao je i sretne pjesme za sve one koji su htjeli da radost potraje.
Iza ovog velikana glazbene scene su 23 studijska albuma, brojne kompilacije, nagrade struke i publike, od kojih 30 Porina. Njegov su glazbeni put za života obilježili brojni uspjesi, a da je bio obožavan u cijelom svijetu potvrdili su i njegovi nastupi u nekima od najprestižnijih svjetskih mjesta. Pjevao je tako u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.
Unatoč uspjesima, slava mu nikad nije udarila u glavu, uvijek je bio običan čovjek, za svakog je svog obožavatelja imao strpljenja i lijepu riječ. Ukratko: jednostavan, skroman, iskren čovjek.
I zato je danas odjednom nastao tajac. Tugom pregolemom i sjetom teškog i sparnog nedjeljnog jutra uz okus slanog mora i suza započeo je ovaj dan. Danas je posebno težak dan u Dalmaciji i čitavoj Hrvatskoj.
Po Oliveru smo znali odakle smo, kako dišemo, kako volimo, uz njegove pjesme znali smo opisati kakav je to kraj iz kojeg smo potekli. Ali posebno nam je u naslijeđe ostavio onaj neizbrisivi trag ljubavi u našim srcima svojom dušom otpjevan.
Ostavio nam je u naslijeđe brojne pjesme koje ćemo pjevati, koje će pjevati generacije koje dolaze, pa čak i oni koji danas još nisu ni rođeni, jer je sva ta silna emocija koju one nose sa sobom je besmrtna.
Možemo se tješiti kako će Oliver živjeti u svojim pjesmama zauvijek. Svejedno, već nedostaje :'(
Uvik kad sam s tobom, ja sam ka i dite, zaboravin odma svoje kose side. I godine ove, ća bi bile teže, da me lipa mladost uza te ne veže…