Da vam objasnim situaciju. Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima do grla. Prošlogodišnja turistička sezona bila je ravna nuli, ovogodišnja predsezona ispo’ nule. Nikoga nema, nitko nam ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će doći…
Kad li za Uskrs, iznenada kod Mate u pansionu… Uleti mu neki bogati Amerikanac, traži apartman.
– Ima slobodnih!, veli mu Mate.
Amerikanac ostavi 100 dolara na recepciji , uze ključ i krene obići svoj apartman.
Hitrim skokom Mate zgrabi lovu i otrča do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.
Mesar uze šolde i hitro ode platiti dug svome dobavljaču.
Ovaj brže-bolje otrča do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića.
Seljak uze šolde i otrča do lokalne „mlade“ koja mu je već duže vrijeme davala na kredit i nedavno zaprijetila kako će mu počet’ uračunavat’ i kamate.
„Mlada“ otrča u Matin pansion da plati dugovanja za sobu koja je imala još od prošle godine.
Mate uze onih 100 dolara baš u trenutku kad bogati Amerikanac siđe niz stepenice i reče da mu ne odgovara apartman. Mate mu vrati njegovi’ 100 dolara i Amerikanac ode svojin putem.
Svi u našem mjestu zaključili su da, iako nije bilo neke velike zarade od tog bogatog Amerikanca, barem su svi uspjeli isplatiti svoje dugove i sad više nema razloga za brigu.
(Napomena: Svaka sličnost sa stvarnim osobama je sasvim slučajna.)
