Postrojba ljudi koji su branili svoj dom
U ranim jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. godine započela je vojno-redarstvena operacija „Oluja“, jedna od najvažnijih operacija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Dok su se na brojnim bojištima diljem Hrvatske pokretale hrvatske snage, na prostoru Ravnih kotara svoju je zadaću započela i 134. domobranska pukovnija Hrvatske vojske.
Za pripadnike ove postrojbe „Oluja“ nije bila samo vojna operacija. Za mnoge od njih to je bila borba za vlastiti kraj, za sela i gradove u kojima su živjeli, koje su godinama branili i kojima su se nadali vratiti punu slobodu.
Postrojba 134. domobranska pukovnija bila je sastavljena najvećim dijelom od branitelja s područja biogradskog, benkovačkog i stankovačkog kraja. Ti ljudi poznavali su svaki put, svaki zaseok i svaki položaj na prostoru koji je tijekom Domovinskog rata bio jedno od najtežih bojišta u zaleđu Zadra.
Njihova zadaća u operaciji „Oluja“ bila je dio šireg plana Zbornog područja Split: potisnuti neprijateljske snage iz zaleđa Zadra i Biograda te omogućiti oslobađanje prostora središnje Bukovice.
Put prema Oluji: pripreme i mobilizacija
Nakon uspješne operacije „Ljeto ’95“, kojom su hrvatske snage zauzele važne položaje na Dinari i stvorile uvjete za nastavak oslobađanja okupiranih područja, postalo je jasno da se približava trenutak konačnog oslobađanja.
Sve postrojbe Zbornog područja Split stavljene su u stanje pune borbene spremnosti. Među njima se nalazila i 134. domobranska pukovnija.
Krajem srpnja 1995. godine započela je mobilizacija. Tijekom noći pripadnicima postrojbe uručivani su pozivi, a odaziv je bio iznimno velik. Brojno stanje pukovnije ubrzo je naraslo na više od 2500 pripadnika.
Uslijedilo je opremanje, raspoređivanje ljudstva i priprema za borbena djelovanja. Obrambeni položaji dodatno su ojačani, provjerena je spremnost naoružanja i uspostavljen sustav zapovijedanja.
Postrojba je čekala samo zapovijed za početak djelovanja.
Zadaća 134. domobranske pukovnije u „Oluji“
U sklopu Operativne grupe Zadar, koju su činile hrvatske postrojbe raspoređene na području zadarskog zaleđa, 134. domobranska pukovnija dobila je važnu zadaću.
Njezin cilj bio je:
- uspostaviti aktivnu obranu i spriječiti neprijateljska djelovanja,
- zauzeti važne neprijateljske položaje,
- otvoriti put prema središnjoj Bukovici,
- nakon oslobađanja prostora uspostaviti nadzor i sigurnost.
Nasuprot hrvatskim snagama nalazile su se postrojbe tzv. Srpske vojske Krajine, među kojima je posebno važnu ulogu imala 3. pješačka brigada, raspoređena na položajima koji su štitili prilaze Benkovcu.
Ti položaji bili su snažno utvrđeni. Neprijateljske snage držale su ih gotovo cijeli rat jer su znali da bi njihov gubitak ugrozio šire područje Benkovca.
Prvi dan „Oluje“ – borba za Gradinu i Stražbenicu
U zoru 4. kolovoza 1995. godine započela su borbena djelovanja hrvatskih snaga.
Topništvo je djelovalo po neprijateljskim položajima, a pripadnici 134. domobranske pukovnije krenuli su u izvršavanje svoje zadaće.
Početak nije bio jednostavan. Neprijateljska obrana bila je snažna, a položaji oko Mijovca, Stražbenice i Gradine pružali su dobar pregled terena i mogućnost snažnog otpora.
Tijekom dana hrvatske snage pripremale su nastavak napada. Posebna pažnja usmjerena je na zauzimanje ključnih točaka koje bi omogućile daljnje napredovanje.
U poslijepodnevnim satima krenule su borbene skupine prema neprijateljskim položajima.
Najveći uspjeh ostvarila je 3. pješačka bojna 134. domobranske pukovnije. Pod zapovjedništvom svojih časnika i uz veliki napor pripadnika, njezine su snage uspjele izbiti na položaje Gradine.
Borba je bila teška. S obje strane djelovala je pješačka paljba, a prilaz položajima otežavala su minska polja i snažna neprijateljska obrana.
Ipak, u kasnim večernjim satima 4. kolovoza neprijateljske snage na crti Stražbenica – Gradina – Gromile bile su razbijene.
Bio je to jedan od ključnih uspjeha 134. domobranske pukovnije prvoga dana „Oluje“.
Zauzimanjem tih položaja hrvatske snage dobile su bolji nadzor nad prometnicama i otvorile mogućnost daljnjeg napredovanja prema Benkovcu.
Slom obrane i oslobođenje Benkovca
Tijekom noći 4. na 5. kolovoza pripadnici pukovnije uočili su pojačano kretanje neprijateljskih snaga prema unutrašnjosti Bukovice.
Otpor je počeo slabjeti. Dio neprijateljskih postrojbi napustio je svoje položaje, a hrvatske snage nastavile su napredovanje.
Dana 5. kolovoza 134. domobranska pukovnija krenula je prema naseljima Polača, Tinj, Gornje Ceranje i Miranje.
Napredovanje je bilo oprezno jer je još uvijek postojala mogućnost otpora i mina na oslobođenom prostoru.
Kako se situacija razvijala, postalo je jasno da je neprijateljska obrana slomljena. Dio pripadnika pukovnije nastavio je prema Benkovcu.
Iako grad nije bio izravno u području odgovornosti ove postrojbe, za mnoge branitelje ulazak u Benkovac imao je posebno značenje.
Bio je to povratak u grad koji je godinama bio simbol ratne podjele i stradanja.
Kada su hrvatske snage ušle u Benkovac, veliki dio grada bio je napušten. No, za branitelje koji su stigli do njega, taj trenutak predstavljao je ostvarenje višegodišnje borbe.
Nastavak prema središnjoj Bukovici
Nakon oslobađanja benkovačkog područja, djelovanje 134. domobranske pukovnije nije završilo.
Već 6. kolovoza njezine su postrojbe nastavile napredovanje prema središnjoj Bukovici, preko područja Lisičića i Parčića prema Biovičinom Selu i Erveniku.
Zadaća je bila uspostaviti nadzor nad oslobođenim prostorom i osigurati novostvorenu crtu obrane.
Tijekom tih djelovanja poginuo je pripadnik izvidničke skupine, a više pripadnika bilo je ranjeno. Unatoč tome, postrojba je nastavila izvršavati dobivene zadaće.
Žrtve i doprinos postrojbe
U operaciji „Oluja“ pripadnici 134. domobranske pukovnije pokazali su visoku razinu spremnosti, discipline i odgovornosti.
Tijekom borbenih djelovanja:
- četvorica pripadnika pukovnije teško su ranjena,
- dvadeset pripadnika zadobilo je lakše tjelesne ozljede,
- jedan pripadnik izgubio je život tijekom borbenih aktivnosti.
Osim borbenih zadaća, pripadnici pukovnije sudjelovali su i u prikupljanju napuštenog naoružanja i vojne opreme, čime se dodatno osiguravao oslobođeni prostor.
Nasljeđe 134. domobranske pukovnije
Doprinos 134. domobranske pukovnije u operaciji „Oluja“ nije bio samo u zauzimanju pojedinih položaja. Njihova uloga bila je dio velikog pothvata kojim je oslobođen biogradsko-benkovački prostor i otvoren put prema konačnom oslobađanju većeg dijela okupiranog teritorija.
Za pripadnike ove postrojbe „Oluja“ je bila završetak dugogodišnje obrane i početak povratka normalnom životu.
Njihova priča podsjetnik je da velike povijesne operacije nisu činili samo vojni planovi i zapovijedi, nego prije svega ljudi, hrvatski branitelji koji su bili spremni stati u obranu svog doma i svoje zemlje.
Sjećanje i zahvalnost
Povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“, upućujemo iskrenu čestitku svim hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima i svim građanima Republike Hrvatske, uz trajnu zahvalnost i duboko poštovanje prema svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima, pripadnicima svih postrojbi Hrvatske vojske i policije, bez obzira na mjesto njihova stradavanja i ratni put kojim su branili slobodu svoje domovine.
Njihova žrtva temelj je slobodne Hrvatske i trajna obveza da se čuva sjećanje na sve one koji su za njezinu slobodu dali ono najvrjednije – svoj život.