Dana 9. veljače 1993. godine, u samom središtu Bukovice, u zaseoku Erstići u selu Medviđa, počinjen je jedan od najtežih ratnih zločina nad civilnim stanovništvom tijekom Domovinskog rata. Tog dana su mjesni Srbi iz Medviđe, pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, na brutalan i neljudski način ubili deset hrvatskih civila iz iste obitelji – obitelji Erstić.
Žrtve nisu bile vojnici. Nisu sudjelovale u ratu.
Bili su civili, nečiji roditelji, djeca, starci.
Najmlađa žrtva, Mira Erstić, imala je samo 18 godina, a najstarija, Šimica Erstić, 88 godina.
U tom krvavom zločinu ubijeni su:
Dujo Erstić (1937.), Jeka Erstić (1942.), Petar Erstić (1944.), Jeka Erstić (1947.), Ivan Erstić (1920.), Jeka Erstić (1929.), Stoja Erstić (1932.), Šimica Erstić (1905.), Stoja Erstić (1931.) i Mira Erstić (1975.).
Zločin nad obitelji Erstić bio je odmazda za vojni pothvat Hrvatske vojske u operaciji Maslenica, ali ta se odmazda nije obrušila na vojne ciljeve, već na nedužne civile u vlastitim domovima, u selu koje je već tada živjelo u strahu i neizvjesnosti.
Medviđa – selo s previše grobova i premalo pravde
Osim članova obitelji Erstić, tijekom velikosrpske agresije u Medviđi su ubijeni i drugi hrvatski civili:
Božo Demo (1910.), Ivan Mršić (1934.), Šime Serdarević (1912.), Ika Serdarević (1926.), Ivan Adžić (1959.), Marko Genda (1944.), Anka Pilipović (1936.) i Marko Šarić (1937.).
Kasniji podaci i svjedočanstva govore i o dodatnim žrtvama:
Marinko Šarić (1936.), Ivan Knez (1894.) i Josip Mršić (1950.).
Svako od tih imena znači jedan brutalno prekinuti život i jednu obitelj obilježenu trajnom boli. Svako ime znači jednu ožalošćenu obitelj, jednu praznu kuću, jedno selo koje se nikada nije do kraja oporavilo.
Bez pravde, ali s istinom
Unatoč poznatim činjenicama i imenima, nitko od počinitelja nikada nije odgovarao pred sudom.
Prema svjedočenju Mirka Erstića, kojem su u zločinu ubijeni majka Jeka (50), otac Duje (55) i najbliža rodbina, počinitelji su bili poznati i imenovani. Zločin su počinili:
glavni egzekutor B. M., tada 25-godišnjak, danas u Novoj Pazovi, B. M., tada 18-godišnjak, danas u Batajnici kod Beograda, Ž. B., koji živi u Novom Sadu, S. B., koji živi u inozemstvu, dok je P. P. počinio samoubojstvo. Ipak, pravda ih nikada nije sustigla.
Zločin je ostao nekažnjen, a obitelji žrtava osuđene su na dugogodišnju šutnju i bol.
Unatoč svjedočanstvima i činjenicama, žrtve nikada nisu dočekale pravdu, a njihove obitelji nose teret sjećanja i tišine već više od tri desetljeća.
Obilježavanje 33. obljetnice – dostojanstvo, molitva i sjećanje
Povodom 33. obljetnice stradanja nevinih civilnih žrtava, u nedjelju 8. veljače 2026. godine, u Medviđi je održano dostojanstveno komemorativno obilježavanje u organizaciji Grada Benkovca.
Središnji dio obilježavanja održan je kod spomenika žrtvama Domovinskog rata, u dvorištu župne crkve Uznesenja (Prikazanja) Blažene Djevice Marije.
Obilježavanju je nazočio Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, koji je u Medviđu stigao u pratnji suradnika, a dočekali su ga Tomislav Bulić, gradonačelnik Grada Benkovca, Boris Erceg, predsjednik Gradskog vijeća, te Mirko Erstić, član obitelji ubijenih civila.
Predsjednik Republike razgovarao je s članovima obitelji žrtava, nakon čega je uslijedilo intoniranje hrvatske himne i minuta šutnje za sve civilne žrtve Domovinskog rata i poginule hrvatske branitelje.
Program obilježavanja vodio je Mijo Brkić, a središnji čin bilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Vijence su položili:
- članovi obitelji poginulih civilnih žrtava
- Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, u pratnji generala Marijana Marekovića i bojnika Antonia Burazera
- izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda – državni tajnik Darko Nekić
- izaslanstvo Zadarske županije na čelu s dožupanom Robertinom Dujelom
- predstavnici Grada Benkovca i Grada Biograda na Moru
- predstavnici PU Zadarske, PP Benkovac–Obrovac i JVP Benkovac
- brojne braniteljske i stradalničke udruge
- Mjesni odbor Medviđa
- te svi ostali koji su željeli odati počast žrtvama
Molitvu odrješenja ispred spomenika predvodio je župnik don Ivan Rončević, koji je potom u župnoj crkvi služio Svetu misu zadušnicu za sve žrtve četničkog zločina.
Nakon mise, u zaseoku Erstići, na tri lokacije, održana je i molitva odrješenja za ubijene članove obitelji Erstić, čime je obilježavanje završeno u tišini i molitvi.
Glas Medviđe
O ovom ratnom zločinu svjedoči i dokumentarni film „Glas Medviđe“ autora Luke Klapana, snimljen 2017. godine u produkciji Udruge FFVAL, uz potporu Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije. Film donosi svjedočanstva, istinu i glas onih koji su predugo bili prešućeni.
Da se ne zaboravi
Medviđa nije samo mjesto zločina.
Medviđa je i mjesto sjećanja.
I dok pravda još šuti, istina i sjećanje ne smiju.
Sjećanje na Medviđu nije samo sjećanje na prošlost. To je opomena, ali i dug prema žrtvama – da se njihova imena izgovaraju, da se istina prenosi, i da tišina nikada ne postane zaborav.
Počivali u miru Božjem.