Povodom Svjetskog dana učitelja 5. listopada, prisjećamo se ljudi koji su obilježili naš odgoj, obrazovanje i životne vrijednosti. Među njima je i profesor Mile Maretić, omiljeni nastavnik matematike i istaknuti Biogradac, koji nas je napustio 8. travnja 2024., u 84. godini života.
Njegov odlazak ostavio je prazninu u generacijama koje su ga pamtile kao strogog, ali pravednog profesora, ravnatelja, gradonačelnika u teškim vremenima, ali i kao osobu s osmijehom, čvrstim stavom i ogromnim autoritetom.
Učitelj s karakterom
Rođen je 21. kolovoza 1940. u selu Podumci, u Općini Unešić kod Drniša. Školovao se u Šibeniku, Splitu, Zadru i Rijeci, a život i karijeru posvetio je Biogradu na Moru.
Od 1970. do 1984. radio je kao nastavnik matematike u biogradskoj OŠ Marija Eškinja, gdje je ostavio dubok trag kao razrednik i profesor kojeg su se đaci pribojavali – ali ga i poštovali. Uslijedio je mandat ravnatelja tadašnje srednje škole u Biogradu na Moru (Centar za odgoj i obrazovanje „Ante i Dečan Zorica“) sve do 1990. godine.
Na prvim demokratskim izborima 1990. izabran je za prvog predsjednika Skupštine općine Biograd na Moru, što ga čini prvim biogradskim gradonačelnikom u slobodnoj Hrvatskoj. Svoju dužnost obnašao je u izuzetno izazovnim, ratnim okolnostima, do 1993. godine.
Posljednje godine karijere proveo je kao ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta u Biogradu, sve do umirovljenja.
Biogradac u svakom smislu riječi
Profesor Maretić bio je i sudionik ključnih trenutaka novije biogradske povijesti. Snimljen je u dokumentarnom filmu „Suza u oku“ Igora Dominisa, gdje je 1991. održao snažan govor za „Bedem ljubavi“ – pokret majki čiji su se sinovi nalazili u JNA (od 26:44 minute).
Također je govorio na prisezi branitelja 15. siječnja 1992., iako taj govor, nažalost, nije snimljen.
Za svoj doprinos, Grad Biograd mu je 2009. godine dodijelio Nagradu za životno djelo.
Anegdote iz razreda
Učenici su se u komentarima na društvenim mrežama rado prisjećali Maretića. Evo nekoliko izvadaka koji govore više od bilo kojeg službenog životopisa:
🧮 „Ajmo zadatak: tri četvrt’ne plus dvi pet’ne.“
🌽 „Tri četvrt’ne led’ne zasijane kuruzom, jedna četvrt’na šencom.“
U sjećanje je ušla i priča s Facebook stranice Samo Biogradac zna:
„Mile Maretić sidi za katedrom. Osmi razred piše, muva se more čut od tišine. Odjedanput otvaraju se vrata. Mali prvašić (Grga), sav se pripa kad je vidija di je zabasa, pripozna Milu i vikne: ‘Mile!’ I onda, nakon tri duge sekunde: ‘Evo ti bonbon!’ Donese mu bombon do katedre, okrene se i ode. A mi udri u smij, valjaj se po podu…“
Znalo se i zločestiti. Učenici bi mu znali zalijepiti žvaku na stolicu, pa bi se uneredile nove rebatinke, ili bi skinuli kvaku s vrata, kako ne bi pisali test. Maretić bi ostao staložen – ali je znao i gdje treba pasti triska, ako je trebalo. Danas nezamislivo, tada – dio školskog folklora.
No svi su znali – kad Maretić govori, sluša se. Nije trebao vikati. Njegova riječ bila je zakon.
🕊️ Profesor Mile Maretić ostat će upamćen kao učitelj koji je znao više od matematike. Znao je ljude. I znao je kako ih oblikovati.
Hvala Vam, profesore.
Posljednji ispraćaj održan je 10. travnja 2024. u Biogradu na Moru, a pokop je obavljen istoga dana u rodnoj Mirlović Zagori.
