U petak 28. listopada 2022., u sklopu održavanja 24. po redu Biograd Boat Show-a, u Zavičajnom muzeju Biograd na Moru otvorena je izložba „Dalmacija u mom oku“ Roberta Šangulina – Fjake. Izložbu i autora prigodno su predstavljali Draženko Samardžić, ravnatelj muzeja, dr. sc. Tonći Jeličić iz Gradske galerije Biograd te Milan Šangulin, direktor Biograd Boat Show-a, koji je ujedno i otvorio izložbu.
O autoru izložbe započeo je govoriti dr. sc. Jeličić. Počeo je štorijom o počecima i tijeku same pripreme ove izložbe kada mu je autor naglasio da ne želi baš govoriti ni pisati o sebi, kada su za potrebe izložbe izdvajali fotografije kojima se želi predstaviti i koji je taj dio službeni dio s punim povjerenjem prepustio dr. sc. Jeličiću. U svom kratkom izlaganju govorio je dr. sc. Jeličić o svim mogućim poveznicama preko sporta, košarkaškog i eko kluba, gimnazije u „Barakovića“, zajedničkom radu, glazbi i dr. te je pozvao autora da, dok još vidi, krene pisati knjigu koja će se ticati ovoga svega, a večer je posvetio onom fotografskom dijelu. Izložba je priređena uz punu podršku „Ilirije“ u sklopu Biograd Boat Show-a, naglasio je te posebno zahvalio Milanu Šangulinu, Goranu Ražnjeviću i cijeloj „Iliriji“. Najavio je domaćina i pjesmu prigodnicu posvećenu autoru a koju je napisala Radica-Rada Vrančić. Govorio je i o tehničkim rješenjima izloženih fotografija kojih je 50-ak te uputio na TV uređaj gdje se putem slide show-a vrti još njih oko 200-300.
Potom je Draženko Samardžić, ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, u ime muzeja i Grada Biograda pozdravio sve nazočne i u nastavku govorio:
„U povodu Biograd Boat Show-a i to 24. po redu, koji vidimo da je svake godine sve brojniji ne samo po izlagačima nego i po brojnim posjetiteljima, što je naravno najbolji način i najbolji završetak ako to tako možemo reći ako ikada završava turistička sezona. I mislim da možemo samo nastaviti s tim da ovih dana smo razmišljali kako bi to trebalo možda malo i proširiti, dakle ovo je neko moje glasno razmišljanje, na ostatak grada. A zapravo u sklopu tog sajma i večeras evo izložbe izvan onih službenih paviljona, dogovaranja, pregovaranja, kupovine, razgledavanja. Znači, imamo ovdje večeras pogledati jednu prvorazrednu izložbu čovjeka od mora, gospodina Roberta Šangulina zvanog Fjake.“, započeo je Samardžić i podsjetio na riječi dr. sc. Jeličića koji je govorio o izloženim fotografijama i koncepciji izložbe. Također je zahvalio sponzorima prisjećajući se emisije „Želina vesela lista“ s Radio Dalmacije gdje je Žele ispričao vic kojeg je on ovdje parafrazirao:
„Kaže on ovako da je u snu sanjao čudan san kako u novčaniku nema prebijene lipe i ujutro kad se probudio taj san mu se i ostvario. Kod nas je situacija drukčija zahvaljujući našim sponzorima Gradu Biogradu na Moru koji je osnivač muzeja i naravno neizmjerno hvala predsjedniku uprave „Ilirije“ gospodinu Goranu Ražnjeviću i direktoru sajma Milanu Šangulinu.“, ističući njihove zasluge i pomoć ne samo za ovu izložbu nego i brojna druga događanja. Zahvalio je svima koji su im bili podrška, medijima, autoru i svima nazočnima. Istaknuo je i zasluge dr. sc. Jeličića kao tehničku sponu realizacije izložbe vezano za grafiku i dizajn i sve drugo što je potrebno. Govorio je i o planovima u budućnosti te najavio druga događanja, promocije knjiga, gostovanje Likovne udruge Art-Forum iz Zadra, zbivanja za blagdan svete Stošije i Noć muzeja te zaključio da muzej zapravo ni ne zna kada počinje kada završava sezona, ali je sretan što može priređivati ovako veličanstvene događaje. Na kraju se posebno zahvalio i čestitao autoru izložbe.
Dr. sc. Jeličić potom je istaknuo jednu zanimljivost vezanu uz autora, a ta je da je nedavno proslavio svoj 61. rođendan te iskoristio priliku da mu ga sa zakašnjenjem i čestita. Prisjetio se i 1991. godine kada je gostovao u jednoj njegovoj glazbenoj emisiji na radiju te još nekoliko riječi izrekao o ideji nastanka ove izložbe:
„Ideja za ovu izložbu potiče od Milana Šangulina. Htjeli smo prezentirati službene fotografe Biograd Boat Show-a, njih četvoricu. Prije dvije godine to je bio Milan Mišo Lakić, dr. Vinko Pešić bio je češće, zatim Boris Kačan i nekako je ispalo da je Robert četvrti.“, a zatim je riječ prepustio Milanu Šangulinu.
Milan Šangulin pozdravio je nazočne na engleskom i hrvatskom jeziku i započeo:
„Drago mi je da su mi dali čast da mogu službeno otvoriti ovu izložbu mom prijatelju Robertu Šangulinu Fjaki. Posebno mi je čast, jer ja, kao direktor Biograd Boat Show-a, manje otvaram ovakve manifestacije koje su uz kulturu i gradski život tajna našeg uspjeha. Mi smo veliki sajam u malom mistu i trebamo iskoristiti naše prednosti, ovakav prekrasni intimni ambijent, da možemo pokazati što Biograd može. Posebno sam sretan da mogu otvoriti izložbu, jer Robi je meni prije prijatelj nego službeni odnosno poslovni kontakt. Uz to još on mi je i rođak. Naše prijateljstvo je interesantna dinamika, jer mi smo se družili nekoliko ljeta u rasponu od 23 godine. Rođen sam u Vancouveru, Kanada, i prvi put kad sam došao u Biograd 1969. godine imali smo on i ja 7 godina. Mi smo 10 dana razlike, ja sam stariji i možeš mi se obraćati na „vi“, a ne uvik „ti“, stalno „ti“.“, našalio se.
„I kad smo imali 7 godina dan-noć, svaki dan smo skupa bili, prodavali smo školjke, bili smo prst i nokat. Onda mene nije bilo sljedećih 7 godina i kada sam opet došao s 14 godina kao da se jučer nismo vidjeli, ponovno smo bili dan-noć skupa.“
I prisjetio se Milan Šangulin jedne priče u kojoj su veslali kaićem i uhvatilo ih nevrijeme i vraćajući se prema luci govorio je njegov prijatelj i rođak Robi njemu „Šijaj!“, a on nije znao što ta riječ uopće znači. I prošlo je još nekoliko godina kada su opet pronašli zajedničke interese, s 23 godine to nisu bile više školjke već neke drugi npr. sport, djevojke, radili su skupa…
„Radili smo u istoj firmi, poslije je Robi postao samostalni skiper, a kad smo mi radili regate uvijek je bio nama desna ruka, cijeli Jadran smo preplovili….“
„Kako more pričati“, ubacio se kroz šalu Fjaka, a Milan Šangulin je nastavio:
„E, nego što ću o sebi pričat?!“ i istaknuo je sebe kao važnu kariku i u njegovom fotografskom razvoju budući da mu je iz Kanade donio Nikon FM2 profesionalni fotoaparat s 3 objektiva, kada se ovaj počeo malo ozbiljnije baviti fotografijom i istaknuo njegov talent.
„Uvijek je problem ta skupa aparatura, jer tehnologija se razvija a s njegovim ambicijama fotografa u tom smislu bilo bi teško pratiti taj razvoj tehnologije, treba uvijek ulagati u opremu i meni je posebno drago što je cijela ova izložba poslikana vrhunskim mobitelom i to je ono što nam pokazuje kad čovjek ima oko to je u cijeloj toj priči najvažnija stvar.“
A za kraj je još rekao kako mu je posebno drago koliko se ljudi tu skupilo, što je odraz koliko je u ovom društvu Robert Šangulin cijenjen i kao čovjek, te proglasio izložbu otvorenom. Dr. sc. Tonći Jeličić je još jednom podsjetio da su fotografije izložene u galerijskom prostoru muzeja podijeljene na 3 dijela, na dnevne, noćne i makro i sljedeća je podvrsta koja se može pogledati na TV uređaju.
„Dobro večer svima, puno mi je drago što vas ovoliko vidim meni dragih ljudi i nadam se da vas ono što vas čeka unutra neće razočarati. Potegnut ću za onom starom izrekom da jedna fotografija vrijedi tisuću riječi, a unutra ih je 48, pa računajte da sam izrekao 48 000 riječi. Dobro se provedite večeras, uživajte u Dalmaciji, danu, noći i makro detaljima i još jedanput puno drago mi je što vas je ovoliko. Skupljajte momente, ne stvari. Dobro došli!“, poručio je autor.
Za kraj mu je Radica – Rada Vrančić, biogradsko-kunska pučka pjesnikinja, pročitala svoju pjesmu „U snovima plovim“ posvećenu njemu, a koja mu je izmamila i pokoju suzu.
Među okupljenima smo zamijetili i Šimu Strikomana, oca milenijske fotografije, i ostale fotografe nama svima znane: Milana Mišu Lakića, Vinka Pešića, Borisa Kačana, a koji su svi odreda čestitali autoru. Saksofon Tomislava Milačića milozvučno je ugrijao atmosferu.
Uz ovaj tekstualni dio na svečanosti otvorenja izložbe snimili smo i nekoliko fotografija koje smo na našem YouTube kanalu objavili uz pjesmu klape Kalelarga “Biograde, dragi grade”: