Pjesma o kojoj ćemo danas govoriti nastala je u srcu tzv. Krajine tijekom lipnja 1993. godine, u dane kada je grad Biograd na Moru iz tog smjera postao „jedan od najviše napadanih gradova teškim topništvom na teritoriju Republike Hrvatske“ (Šulj, 2019). Autor pjesme je, kako sam sebe tada naziva i potpisuje, jedan „propali Krajišnik“, a njegovo ime i prezime je Sreten Uzelac.
Bio je na benkovačkom području jedan Sreten Uzelac, tzv. oficir JNA, kapetan 1. klase, zapovjednik mješovitog protuoklopnog artiljerijskog puka koji je tijekom 1991. godine rukovodio grupom koja je minirala dalekovode i ostale objekte od vitalnog interesa u srcu Dalmacije. Inače u JNA pomoćnik načelnika štaba za operativno nastavne poslove u mješovitom protuoklopnom artiljerijskom puku i jedan od onih koji su skrivili patnje stanovništva priobalja koji su vrijeme ratnih devedesetih godina proveli bez struje i vode.
Sreten Uzelac koji je u lipnju 1993. godine napisao podugačku pjesmu je pukovnik u JNA, „načelnik službe bezbednosti u 92. mtbr. Benkovac“. Pjesma je ispjevana epskim desetercem, ustaljenim jezičnim iskazima kad se u nizu govori o pretežno istim situacijama ili pojavama, u ovom slučaju o ratnom profiterstvu iza neprijateljskih linija, u samom vrhu tzv. krajiške vlade. Inače su navedenim stihom ispjevane skoro sve srpske tzv. junačke narodne pjesme.
Premda pjesma nema neku umjetničku vrijednost, iz današnje perspektive može biti značajna po tome što je autor identificirao svoje suvremenike, stvarne osobe koje su se ratom okoristile za vlastito bogaćenje, dok su mnogi tada trpjeli strahovitu štetu, bilo ranjavanja ili pogibije, bilo materijalnu štetu epskih razmjera. Tako, uz zločinačku, kakvu smo već doživjeli, autor, kao svjedok vremena, upućuje na kriminalnu narav paradržave SAO Krajina.
Glavni likovi u pjesmi su, kako ih autor navodi te opisuje njihovu ulogu u okupiranim dijelovima Republike Hrvatske, Zdravko Zečević, predsjednik Vlade Krajine; Zoran Lakić, komandant TO Benkovac; Milan Pupovac, pukovnik JNA; Mirko Dubroja „Prnjar“, privatnik i ratni profiter; Spase Dubroja „Beli“, „Prnjarev“ brat, ratni profiter; Jovo Opačić, šef Crvenog krsta Krajine; Đuro Oliverić, kapetan 1. mtbr.; Mirko Bogunović, prevoznik; Niko Katić, potpredsjednik Izv. vijeća SO Benkovac; Radomir Kužet, ministar u Vladi Krajine; Đuro Vojvodić, kapetan u komandi Benkovac; Slobodan Vrcelj, komandant pozadine; Ilija Mašić, pukovnik JNA, komandant kasarne; Rade Krička, vodnik, pozadinski bataljon; Momir Miščević, stariji vodnik iz Ogulina, Dušan Vejnović, vodnik, pozadinski vod; Đuro Zečević, direktor „IGM“ Zapužane; Željko Babić, direktor GP „Radnik“ Benkovac; Brane Novković, pomoćnik komandanta pozadine; Goran Opačić „Klempo“, major, komandir vojne policije.
U nastavku idu stihovi pjesme „Zar je istina (Mafijaši benkovački)“ u izvornom obliku.
Ova pjesma pjevati se neće
ni uz gusle ni uz svirke neke
Al nek ide Srbima na znanje i
Storiji za opokajanje
Srbin jeste junak rodu dika,
al se ne zna čuvat izdajnika
Karađorđa srpskoga junaka
kum ustreli za šaku dukata
Oj Srbine čitaj istoriju
pa sprečavaj našu tragediju
Mafija je dušman nemili,
al kod Srba najbrže se širi
Ja ću jednu kazati vam sada
a potječe iz Benkovca grada
Svud je svoja raširila krila
a kako bi uspješna bila
Opisaću samo jedan dio
što se srpskom rodu zamerio
Zečević je ko predsednik vlade
stvaro svoje potajne brigade
U tri smjera da nema provjera
u dve ere sve za profitere
Prva era ratnih profitera
uključuje čovjeka bez mane
A iz svoje pozadinske grane
Pukovnika Pupovac Milana
jer to mu je i najbolja strana
Kad je puki zadatak primio
bogami se bješe zamislio
Ponude su strašne i ogromne
al se boji službe bezbednosti
Mogle bi ga u zatvor odvesti
Al Zečević garanciju daje
da on čvrsto iza tog posla staje
Puki onda kreće u akciju
pa sakupi on svoju družinu
Prvo ide do Benkovac grada
tamo mu je i poso i nada
Treba dići sve sa Zemunika
i prevesti do Novoga Sada
Za taj poso Zečević ga veže
izigrati propise je teže
Onda puki po straom metodu
sam za sebe pronalazi zgodu
Pravo ide Bogunović Momi
izdaleka počne da se moli
Ali Momo odan svom narodu
iz prve mu odbaci ponudu
Još mu kaže porugljive zgode
pa Pupovac posramljeno ode
Pravo ide do Lakić Zorana
komandanta benkovačkog štaba
Pa mu počne tako da se jada
Ali Lakić sin od stare majke
naučio da rješava zamke
Odmah grli i priteže druga
otklanja mu sve teške dileme
Sa lakoćom rješit će probleme
Pozva Lakić sve svoje igrače
prve ture zove on jače:
Zove Mirka rodom iz Dubroja
u Benkovcu ko „Prnjara“ znana
Pa dozivlje Dubroja brata
„Belog orla“ prnjara od zlata
Tad planove njima saopštava
da se skupi ta družina stara
Gleda njega Mirko preko ćala
i govori „Bože tebi fala“
Jer njega je majka porodila
Il da pljačka il da pije vina
Puki piše svoje naređenje
u njeg stavlja Lakića Zorana
Da on čisti stvari inventara
Aerodrom Zemunik su cijeli
k Novom Sadu tada odnijeli
Tu Lakiću sad nema problema
njegova je imovina cijela
On poziva sebi kapetana
Oliverić prezimena zvana
Pa mu tajno plane saopštava
al se Đuro gadno preznojava
Kaže njemu Oliverić Đuro
moj Lakiću to nije siguro
Ako počnu sredstva odlaziti
tamo će se ljudi pobuniti
Ali Lakić Đuro omekšava
gotovine nešto gurnu para
Kad ugleda Oliver „Marone“
promijeni se i odredi zone
Prva zona naftni derivati
to mu Lakić lagano prihvati
Druga zona teški kamioni
Lakić trepće a uvo mu zvoni
Treća zona snažni agregati
potapša ga Lakić i prihvati
Ista zona rezervni alati
nasmija se Lakić i prihvati
Četvrta je i peta etapa
sve čistimo to Lakić prihvata
Od Benkovca do Novog Sada
taj se poso odvija i sada
Kad se pišu i ovi stihovi
Bez šale dimenzije treće
u šestome devedeset treće
Kad je Zdravko oformio vladu
u Benkovcu on stvori brigadu
Za svoja ta prljava djela
da ga štiti kompanija cijela
Opačića on plati Gorana
da mu bude ona bolja strana
Pa mu daje Marke i Dolare
da uvodi vladi poštovanje
Neka vozi luksuzna auta
Zečeviću sve sklanja sa puta
Tako ko bi nešto i vidio
Opačić bi zube mu razbio
Zato braćo u Benkovcu gradu
svi poštuju Zečevića vladu
Opačića i ratnoga štaba
sve što vredi to Zdravku pripada
Lakić ti je sada zvjerka nova
s poručnika stiže do majora
Pupovac ga pomaže i brine
da ga netko odozgo ne skine
Da poslove obavljaju dalje
jer im poso zlatne pare daje
Zečević im javlja iz Beograda
u Inđiji poso ne propada
Sve mašine od ratnoga plijena
oprane su tu problema nema
Dubroja je Mirko prihvatio
poduzeće svoje oformio
Odgovornost sva na njega pada
a profit je podjednaka nada
Babić Željko iz Benkovca šalje
opremu mu i mašine daje
Sve što ima „Radnik“ iz Benkovca
preko Knina i grada Obrovca
Prevoze se u centralu našu
za Dubroju takve stvari pašu
On je gazda tu nema dilema
Srijem i Bačka uz njega je cijela
Vrbovo je naše izbjeglice
uz njega su Kašić i Smoković
I izbjegli ljudi iz Islama
kapital se kod Mirka prelama
Opačić je Jovo uza Zdravka
za Krajinu on robu prihvata
Pa je daje Bogunović Mirku
koji vješto koristi priliku
Kad Krajini sa konvojem pođe
u Krajinu 15% dođe
Ostalom se Zečević nasmije
nema braćo ništa od Krajine
Nafta krene ka Benkovcu gradu
a završi u Novome Sadu
Sa tom naftom za polja Krajine
Mirko „Prnjar“ sad „Marune“ bije
Zečeviću sav „Radnik“ pripada
Radi poso da mu premca nema
po ataru bogatoga Srema
U Inđiji tome sremskom gradu
Veinović svoju gradi nadu
Tu je njemu u amanet dato
Zečeviću da donese zlato
Zlatna koka iz Benkovca grada
Lakić Zoran ko načelnik štaba
šalje vojsku i naše mašine
Za Krajinu on se i ne brine
A kad dođe na sastanak neki
objašnjava kako li smo sretni
Što nemamo više izdajnika
komunjara bivših oficira
Tako vojska zadovoljna sretna
A sve slavne oficire naše
iz Benkovca braća otjeraše
Al da vama dadem ja na znanje
bez njih nama nema vojske prave
Kako bilo da bilo nam braćo
njima bih se ja ponovo vraćo
Jer oni su ljudi profesije
sa njima je živjet sigurnije
Evo ima dve godine dana
u Benkovcu kao da je tama
Otkako su oficiri ošli
i nama su crni dani došli
Udarismo na naše mozgove
braćo Srbi nama je sve gore
Svi pametni Srbi iz Krajine
već su stigli do zemlje Srbije
Još tu ima sitnih poturica
što fotelje dere im guzica
Tu je Katić Niko ulizica
i Kužet je stara poturica
Slobo Vrcelj koji pojma nema
pod njime je pozadina cijela
Novković mu tu pomaže Brane
u kuhinji nisu žene same
U kasarni Vojvodić je Đuro
što je mnogu opremu poguro
Preko svoga zeta izdajnika
Bogunović Mirka prevoznika
Tu se miješo Mašić mačak stari
preko Đure prevezao stvari
Dva mjeseca radila je pruga
za staroga Đurinoga druga
Jer to ti je veza iz davnina
kad je Mašić zido kod Karina
Vikendicu i ostale zgode
sve usluge imo od Vojvode
Vojvodića Đure i od Kričke
tu su bile i ostale pičke
Vojvodić je i Miščević Momir
prevezao u Beograd samo
To mi braćo svi odavno znamo
koristeći naftu i vozila
Benkovačkog prokleta Srbina
Kad ko kaže to nije prilika
protiv njega podigne se klika
Lakić Zoran predstavnik je grada
on je sada po činu najveći
Šta bi drugo mogao vam reći
Otkud onda vojsci uzdanica
kad je takav posto poglavica
On je svoje instaliro ljude
koji slavne oficire kude
Eto braćo ovo pero moje
napisa vam tužne stihe svoje
Ne morate peru vjerovati
al je dobro sve pomalo znati
Vaš propali Krajišnik
Sreten Uzelac
Benkovac, juna 1993.g.
Izvor: Podatci iz dnevnika pukovnika Sretena Uzelca, načelnika službe bezbednosti u 92 mtbr. Benkovac;
Šulj, Tomislav (2019). Topnički napadi po civilnim ciljevima na primjeru grada Biograda na moru, izvorni znanstveni rad. U: Zbornik radova sa Znanstveno – stručnog skupa „Biogradsko – benkovački kraj u Domovinskom ratu“ u Benkovcu, 26. rujna 2019. godine. Zagreb-Zadar, HMDCDR, UHVIDRA Donat, str. 120.