Ivica Šangulin rođen je 20. travnja 1937. godine u Biogradu na Moru, preminuo je u 75. godini života dana 5. svibnja 2012. godine u Rijeci. Bio je veliki nogometaš i nogometni trener.
Profesionalnu igračku karijeru započeo je u HNK Šibenik na poziciji braniča. Tijekom karijere nastupao je za selekciju zapadne skupine 2. savezne nogometne lige, ‘B’ reprezentaciju Jugoslavije i gradsku reprezentaciju Berlina. Kao obrambeni igrač nogomet je igrao za nogometne klubove Dinamo (Zagreb), s kojim je 1960. godine osvojio jugoslavenski kup te u sezoni 1961/1962. godine odigrao tri službene utakmice za klub, zatim Jedinstvo (Brčko), Šibenik, Hertu (Berlin u periodu od 1966.-1969.), Rijeku i Croatiu (Toronto).
Nakon igračke karijere posvećuje se trenerskom pozivu. Kao trener u nekoliko je navrata vodio prvu momčad NK Zadra (1986. – 1987.) i HNK Šibenika (1985., 1989., 1992.), NK Orijent (1992. – 1994.) te najzad i HNK Primorac iz Biograda na Moru (1995. – 1997).
Bio je i mentor mlađim kolegama. U tom kontekstu možda je zgodno za spomenuti jednu stvar, kada je Joško Skoblar postao prvi put trene (u Orijentu) Ivica Šangulin ga je je uvodio u tajne nogometnog zanata.
Bio je glavni trener NK Rijeke prilikom njenog posljednjeg ulaska u 1. saveznu nogometnu ligu, 1974. godine. Bio je trener pionirske, juniorske i seniorske reprezentacije Hrvatske, te je bio izbornik jugoslavenske reprezentacije gluhonijemih osoba.
Godine 1963. postaje standardni prvotimac Rijeke, odigravši ukupno 143 utakmice ističući se u obrani u kojoj je igrao kao stoper ili kao korektor. Obilježje igre bila mu je čvrstoća protkana borbenošću. Nadimak mu je zbog čvrstin igre bio „Sikirica“. Tehniku je usavršio i doveo do visoke razine.
Nakon igračke karijere preuzeo je vođenje prve ekipe Rijeke sa samo 36 godina. Posao mu nije bio nimalo lak, iako bez većeg iskustva, ali nevjerojatnom upornošću, elanom i ambicijom u sezoni 1973./1974. s “bijelima” osvaja naslov prvaka ondašnje Druge lige i Rijeci nakon pet godina vraća status prvoligaša.
Duboko je proživljavao svaku utakmicu, nemirno šetajući uz aut liniju, napet i nervozan. Uspio je stvoriti pravo nogometno ozračje. Bio je otvoren, komunikativan, imao je prijateljski odnos s igračima. Bio je pozitivan, djelovao je na duh momčadi i unosio mir u svlačionicu. Kao što je nekad srčano branio boje klubova za koje je igrao, tako je u ulozi trenera unosio čitavog sebe za dobrobit kluba. – piše na stranici kluba.
Nogometni klub Rijeka svojedobno se dostojanstveno opraštao od ovog velikog igrača i prijatelja kluba, trenera koji je nosio riječki grb, a i danas ovaj klub njeguje uspomenu na njega. Zbog smrti klupske legende utakmicu sa Slavenom u svibnju 2012. godine započeli su minutom šutnje, dok su svi grači nosili crni flor oko ruke.
