Vrijedne donacije tekstila upotpunjuju zbirku tekstila u etnografskom odjelu Zavičajnog muzeja Biograd na Moru, a predmeti se sistemski skupljaju još od vremena osnivanja Muzeja kao samostalne ustanove, preciznije još od 1971. godine. Donirani predmeti posebno su vrijedan doprinos obogaćenju fundusa Muzeja iz etnografije tj. zbirke tekstila i poznavanju tradicijskog odijevanja u prošlosti. Ovom prigodom osvrnut ću se na donirane vrijedne odjevne predmete koji se odnose na tradicijsko odijevanje žena grada Biograda i okolice u razdoblju od konca 19. i početka 20. stoljeća, a nosila ih je ljepotica s naslovnice.
Građanska varijanta ženske nošnje grada Biograda najpotpunije je prikazana u donaciji koju je 2002. godine Zavičajnom muzeju Biograd na Moru donirala Maruška Lukačić, a odnosi se na odjevne predmete koje je u svom životu nosila njezina majka Marija Lukačić, rođena Strpić (1901. – 1982.). Spomenuta donacija sastoji se od „fuštana“ (suknja s poramenicama) od finih, kupovnih tkanina, crne boje i tradicionalnog kroja, zatim „koporana“ (kratki haljetak do struka) od crnog samta, nekoliko „travesa i kamižota“ (pregača i ukrasna prednjica), donjeg rublja, nekoliko desetaka metalnih predmeta, odnosi se na posrebreni pribor za objedovanje (žlice, vilice, noževi), te posteljine od koje „biljac“ (posteljina tkana od domaće vune) i dr.
Donacija ženske tradicijske odjeće koja je pripadala Mariji Lukačić, r. Strpić (1901. – 1982.) vrijedan je doprinos izučavanju tradicijskog odijevanja žena grada Biograda i okolice.
Marija Lukačić, r. Strpić, porijeklom iz imućne biogradske obitelji, u svojem vremenu kombinirala je tradicionalni način odijevanja s europskom modom onoga doba. Odjeću je prilagođavala sebi, svojoj osobnosti, ali i tradiciji. Njena ženska odjeća zadržala je tradicionalni kroj: nose se tada fuštani, ali od kupovnih tkanina, povrh njih oblače se koporani, ispod koporana nosi se bijelo opleće (kratka bluza). Obuću ondašnjeg doba sačinjavaju cipele, ponekad i s visokom petom, po utjecaju na građansku odjeću. Kosa se češljala na tradicionalan način, isplela bi se u pletenice, a pletenice su se potom omatale oko glave. Oglavlja, bilo da se radilo o facolima ili drugim sličnim pokrivalima, već tada polako nestaju.
Spomenuta vrijedna donacija Maruške Lukačić široj biogradskoj javnosti već je bila predstavljena na tematskoj izložbi pod nazivom „Žena i odijevanje do četrdesetih godina dvadesetog stoljeća“. Dio sličnih donacija svakako će jednoga dana pronaći svoje stalno mjesto u stalnoj muzejskoj postavi iz etnografije.
(Izvor: Mira Hlanuda – Vegar: Donacije tekstila vezane uz tradicijsko odijevanje žena biogradske regije koncem 19. i početkom 20. stoljeća, stručni rad)