Postoje ljudi koji tiho žive u malim gradovima, daleko od velikih pozornica svijeta, a iza sebe ostave trag koji nadilazi granice mjesta u kojem su rođeni.
Jedan od njih bio je Rade Nekić iz Biograda na Moru.
Bio je inovator, fitoterapeut, pisac, slikar i neumorni istraživač prirode. Čovjek koji je vjerovao da biljke, znanje i snaga ljudskog duha mogu promijeniti život, pa čak i onda kada liječnici više ne vide nadu.
Kada mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest i kada su prognoze bile gotovo beznadne, nije odustao. Umjesto toga, krenuo je istraživati prirodu i ljekovite biljke. Ono što je započelo kao borba za vlastiti život pretvorilo se u životnu misiju pomaganja drugima.
Iz njegove male radionice u Biogradu na Moru nastajali su prirodni pripravci, inovacije, knjige, slike i ideje koje su pronalazile put do ljudi diljem svijeta.
Njegov život bio je dokaz da snaga duha ponekad može biti jača od svih prognoza.
Život koji je prkosio prognozama
Dana 9. ožujka 2016. godine zatekla nas je tužna vijest da je u 58. godini života preminuo Rade Nekić, međunarodni vitez za inovatorstvo, fitoterapeut, iscjelitelj, pisac, slikar i neumorni istraživač prirode.
Živio je na Torovima, odnosno Kosi iznad Jadranske magistrale u Biogradu na Moru. Iz našeg malog dalmatinskog grada krenule su ideje, inovacije i životna filozofija koje su dosegnule daleko izvan granica Hrvatske.
Bio je čovjek neobične energije i stvaralačkog duha. Inovator, travar, umjetnik i mislilac, sve to u jednoj osobi. No prije svega bio je čovjek koji je vjerovao da priroda i čovjek zajedno mogu pronaći put prema zdravlju i ravnoteži.
Od Jasenica do Biograda, put jednog znatiželjnog duha
Rade Nekić rođen je 21. lipnja 1958. godine u Jasenicama. Već s dvije godine, od 1960. godine, živio je u Biogradu na Moru, gdje je završio osnovnu školu.
Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Zadru, u Tehničkoj školi, gdje je 1976. godine maturirao strojarstvo. Iako školovan za tehničku struku, život ga nije odveo klasičnim putem. Posao u struci nije pronašao, pa se bavio različitim poslovima, najčešće je radio kao keramičar.
No već tada u njemu je tinjala znatiželja i osjećaj da je njegov životni put negdje drugdje.
Kasnije će govoriti:
“Shvatio sam da imam određene sposobnosti koje drugi nemaju i da imam ogroman dar za biljke. Cijeli život sam od toga bježao dok me bolest nije natjerala da se tome posvetim.”
Godine 2013. u Zagreb završio je školu za fitoterapeuta, a dobio je i stručno priznanje doktora prirodne medicine koje mu je dodijelila organizacija HUPED.
Bolest koja je promijenila životni put
Početkom devedesetih godina dijagnosticirana mu je teška bolest, Parkinsonova bolest. Liječnici su mu tada prognozirali najviše šest mjeseci života.
No Rade nije prihvatio takvu sudbinu.
Okrenuo se proučavanju ljekovitog bilja i prirodne medicine. Učio je, istraživao, iskušavao recepte i kombinacije biljaka. Ono što je počelo kao borba za vlastiti život ubrzo je postalo životna misija.
Spašavajući sebe, pomagao je i mnogim drugim ljudima.
Često je govorio:
“Mnogi traže spas tamo gdje ga nema. Ne trčite i ne tražite spas, jer je spas u vama. Gdje bi drugdje mogao biti?”
Za njega zdravlje nije bilo samo pitanje tijela, nego i duše, načina života i odnosa prema prirodi.
PTO Nekić: priroda u službi zdravlja
Zajedno sa suprugom Dragicom Nekić vodio je obiteljski obrt PTO Nekić. Njihovi proizvodi, čajevi, masti, tinkture i pripravci od ljekovitog bilja, postali su poznati diljem Hrvatske.
Iza njih je ostao impresivan niz nagrada za inovacije, uključujući Grand Prix i Prix medalje s međunarodnih izložbi.
No ono po čemu ih mnogi pamte bila je njihova spremnost da pomognu ljudima.
Inovator kojeg je svijet prepoznao
Iako je u svojoj sredini često bio neshvaćen, svijet je prepoznao njegovu inovativnost.
Na velikom međunarodnom sajmu inovacija u Bangkoku hrvatski inovatori iz Biograda na Moru osvojili su dvije zlatne medalje NRCT i posebnu nagradu udruženja WIIPA za inovaciju naplatka sa sigurnosnim prstenom za kotače vozila.
Na izložbi inovacija u Kuala Lumpuru osvojili su brončano odličje, a investitori iz Hrvatske i inozemstva počeli su se zanimati za njihove izume.
Za inovacije Podesiva šahta i Kuća prirodne izvrsnosti dobili su srebrne medalje te veliku glavnu nagradu Svjetske udruge inovatora.
Jedan od najdirljivijih trenutaka njihove karijere dogodio se tijekom izložbe “Izum na dar” u Gradskoj knjižnici u Zadru, kada su Rade i Dragica Nekić darovali svih 199 izloženih izuma, inovacija i novih proizvoda.
Umjetnik koji je slikao za svoju dušu
Malo je poznato da je Rade Nekić imao i snažnu umjetničku crtu.
U ožujku 2008. godine u biogradskom lokalu “Carpymore” u Biogradu na Moru otvorena je izložba njegovih slika. Bio je to presjek rada nastalog u svega dvije i pol godine, tijekom kojih je stvorio čak oko 650 umjetničkih djela.
Za prodajnu izložbu odabrano je 25 slika, a izbor je napravila akademska slikarica Marijela Šarić.
Zanimljivo je da je slikarstvo počelo sasvim spontano, dok je crtao ljekovite biljke kako bi ih dokumentirao.
“Kolege su počele hvaliti moje crteže biljaka, pa sam iz zabave počeo koristiti profesionalniji papir i boje.”, govorio je.
Slikanje mu je postalo svojevrsni odmor od svakodnevnog rada. Čak je oslikao i jedan zid u svojem domu, naravno, uz osmijeh i podršku svoje supruge Dragice.
Pisac i tragatelj za duhovnim smislom
Njegova potreba za razumijevanjem svijeta dovela ga je i do pisanja.
Godine 1999. objavio je knjigu “Apokalipsa – put u svjetlost”, u kojoj tumači simboliku Knjiga Otkrivenja.
No njegov pristup nije klasično teološko tumačenje. Promatra apokaliptične simbole kroz iskustvo duhovnog razvoja čovjeka i alternativnih duhovnih putova.
Prema njegovu mišljenju, događaji opisani u Otkrivenju mogu se razumjeti kao proces duhovnog pročišćenja koji traje već dvije tisuće godina. I koji će još toliko trajati.
Smatrao je da čovječanstvo svojim ponašanjem oblikuje vlastitu budućnost i da ključ sudbine svijeta zapravo leži u rukama ljudi.
Duh jači od tijela
Kako je bolest napredovala, njegovo tijelo bilo je sve slabije. No njegov duh ostao je snažan do posljednjeg dana.
Radio je, stvarao i planirao nove projekte gotovo do samoga kraja života. Pred kraj dobio je još dva nova međunarodna priznanja, simbolično priznanje za život posvećen idejama.
Posljednji ispraćaj Rade Nekića održan je 10. ožujka 2016. na Gradskom groblju u Biogradu na Moru.
Sjećanje koje ostaje
Neki ljudi ostavljaju iza sebe kuće, poslove ili titule.
Drugi ostavljaju ideje, inspiraciju i trag u ljudima koje su dotaknuli.
Rade Nekić bio je upravo takav čovjek.
Skroman, tvrdoglav u borbi za život, otvoren prema prirodi i svijetu, stalno u potrazi za novim znanjem. Njegova priča podsjeća nas da se i u malim mjestima mogu roditi velike ideje. I da ponekad najveću snagu imaju oni koji su prošli kroz vlastite životne oluje.
Njegova poruka i danas zvuči jednako snažno:
Spas nije negdje daleko, već u nama samima. Gdje bi drugdje mogao biti?!
