⨠Ta dvorana u Biogradu na Moru nije bila samo zgrada s platnom i redovima sjedala. Bila je mjesto gdje su se stvarale uspomene ā od prvih filmskih uzbuÄenja do kazaliÅ”nih premijera, od Å”kolskih priredbi do glazbenih veÄeri koje su spajale generacije. Bila je živo srce kulture, prostor gdje su emocije bile slobodne, a snovi stvarni.
šØāš©āš§āš¦ Okupljali smo se ondje ā mi, naÅ”i roditelji, bake, djedovi, prijatelji, djeca. Sjedili smo rame uz rame, bez obzira na godine, i dijelili smijeh, suze, aplauze. Tu se osjeÄala ona topla, prava blizina naÅ”e male zajednice.
š Posebno mjesto u naÅ”im srcima zauzimaju Å”kolske priredbe. Djeca iz obližnje osnovne Å”kole, s toliko truda i ljubavi, darivala su nam trenutke Äiste radosti. Njihove male ruke i velika srca pretvarala su pozornicu u Äudo, a publiku u more ponosa i suza radosnica.
šļø Dvorana je djelovala u sklopu PuÄkog otvorenog uÄiliÅ”ta Biograd na Moru, ustanove osnovane joÅ” 1963. godine, tada pod nazivom Narodno sveuÄiliÅ”te Å ime i Frane LukaÄiÄ. Kroz desetljeÄa, UÄiliÅ”te je postalo centar kulturnog života Biograda, Äuvar znanja i tradicije.
ā¤ļø No ova dvorana bila je viÅ”e od kulturnog prostora ā bila je duÅ”a grada. Mjesto gdje su mnogi prvi put doživjeli magiju filma, osjetili tremu nastupa ili srce koje brže kuca uz prvi poljubac u mraku. Tu su se smijali, plakali, navijali, divili⦠i voljeli. Tu se osjeÄala toplina zajednice i želja da se njeguje kulturna baÅ”tina koja nas povezuje.
š£ļø Glasovi iz proÅ”losti: sjeÄanja Biograjki i Biogradaca
Danas, kada se sve viÅ”e osvrÄemo unatrag, komentari ljudi govore sami za sebe. Donosimo ih onako kako su napisani ā iskreno i emotivno, jer pripadaju svima nama:
āā80. je tu održan prvi koncert Prljavog kazaliÅ”ta u Biogradu (dok su joÅ” bili pankeri s mlaÄahnim vokalom Davorinom BogoviÄem i pismom āMoj je otac bio u ratuā⦠puno se plesao izmeÄu bine i prvog reda katriga koje su baÅ” smetale dok je Jasenko Houra s gitarom skaka po zvuÄnicimaā
āBilo je i porniÄa u kinu … Mirko bi nas puÅ”ta uvik legenda. Sad i da se napravi kino bilo bi prazno . Nitko nema vremena za nikoga, a na mobitelu skineÅ” najnovije Å”to ih i nema u kinu . Ima aplikacijaā¦ā
ā25. red, 7. i 8. sjedalo. I danas se siÄan toga. To je bilo standardno misto mene i dida. Svaki Bruce Lee i kaubojac je pogledan.ā
āJa san zadnji put bija kad se prikazivala Schindlerova lista, mislin ā94 ili ā95.ā
āTu su svi viÄeniji stranaÄki primljeni u pionire, pa i ja i moja generacija.ā
āPrvo bi se tu naÅ”li, zavirili koji film je, i onda put zidiÄa isprid opÄine. Nažalost, nema viÅ”e ni jednog ni drugog.ā
āTu sam davno nastupao sa zborom⦠Ŕto je sad s tom dvoranom?ā
āTu je pokojni Slavec prdija⦠i onda bi reka: āAko se sramiÅ”, reci da san ja.āā
Ā ā⦠i tamo bi dolazija u crnoj majci na kojoj je pisalo “SVIMA” a od ispod toga logotip od Rolling Stonesa.ā
āZadnji put sam tu uÅ”la prije ravno 26 godina⦠prestraÅ”no.ā
š¤ NaÅ” prvi nastup, prvi film, prvi aplauz
PrisjeÄamo se i prvih koraka na pozornici:
āPrvi javni nastup. S pokojnim Ivicom IvanoviÄem u duetu. Pivala se āNataÅ”aā. Davne 1982.ā
āNekad davno u toj dvorani bio je naÅ” zbor Crvenog križa⦠dijelili smo karamile za davaÄe krvi.ā
š½ļø Å to je danas ostalo?
Iako zgrada joÅ” stoji, dvorana ā kakvu smo poznavali ā viÅ”e ne postoji. Prostor u kojem se nalazila veÄ godinama nije u funkciji, a o njegovoj sudbini se malo zna.
Ostatak zgrade ā onaj dio koji je obnovljen i u kojem se danas nalazi knjižnica i novo privatno uÄiliÅ”te ā izazvao je mnoge rasprave u javnosti.
Jedan komentar to sažima ovako:
āI sada je uÄiliÅ”te, ali privatno otvoreno uÄiliÅ”te AB KrÄeliÄ. Jedino je tajna cijena po kojoj su dobili kompletan prostor.ā
Iako dvorana sama, prema svemu sudeÄi, nije dio tog obnovljenog dijela, kod mnogih Biogradaca ostaje osjeÄaj da je jedan važan prostor ā onaj zajedniÄki, javni, kulturni ā nepovratno izgubljen.
šļø Neki komentatori primjeÄuju da danas āsvi imaju mobiteleā i da bi ākino bilo praznoā, dok drugi Ävrsto vjeruju da Biograd i dalje treba ovakvo mjesto ā posebno tijekom zime, kada kulturnih sadržaja kroniÄno nedostaje. Primjerice, Benkovac, Obrovac i Sveti Filip i Jakov ga imaju.
āItekako fali ta dvorana jer se nisu prikazivali samo filmovi nego i kazaliÅ”ne predstave koje su bile posjeÄene i pune do posljednjeg mjesta. Vjerujem da bi to tako bilo i danas.ā
šø Slika koja nije iz naÅ”e dvorane?
Na službenim mrežnim stranicama Grada Biograda na Moru objavljena je fotografija koja navodno prikazuje unutraÅ”njost naÅ”e nekadaÅ”nje kino-dvorane. No, meÄu graÄanima su se ubrzo pojavile sumnje u njezinu vjerodostojnost. Mnogi su primijetili da prostor sa slike ne odgovara onome Äega se sjeÄaju:
āFotka nije od naÅ”e stare dvorane, mislim da je ovo s interneta ā kino Sloboda u Dubrovniku.ā
āGdje su naÅ”li ovu sliku koja nema veze s nekadaÅ”njom kino dvoranom?ā
Možda je rijeÄ o pogreÅ”ci, možda o simboliÄnoj ilustraciji ā ali sve nas to podsjeÄa koliko je važno saÄuvati stvarne tragove onoga Å”to je nekoÄ bilo naÅ”e. Jer kada nestanu prostor i funkcija, ostaju samo uspomene ā a one s vremenom blijede, ako ih ne podijelimo.
š Zahvaljujemo Marinu na ustupljenoj PRAVOJ fotografiji naÅ”e dvorane.
šø Iako je prethodna fotografija izazvala sumnju i raspravu, nama je i dalje poslužila kao simbol sjeÄanja na prostor koji je u srcima Biogradaca ostavio neizbrisiv trag.
š§¾ Zato pozivamo sve koji imaju stare fotografije, ulaznice, plakate ili osobne priÄe vezane uz dvoranu ā podijelite ih s nama.
Jer ta dvorana nije bila samo zgrada. Bila je zajedniÄka priÄa svih nas.
š Za kraj
Biogradska dvorana bila je viÅ”e od Äetiri zida i platna. Bila je prostor u kojem smo odrasli, nauÄili voljeti umjetnost i jedni druge. Danas, dok hodamo ulicama Biograda, znamo da su mnoge priÄe poÄele upravo tu.
Možda Äe jednoga dana ponovno zaživjeti ā u punom sjaju. Do tada, Äuvajmo uspomene. Jer one pripadaju svima nama.
šļø Mi iz Biogradskog znamo ā bilo je to kino u kojem se živjelo punim srcem.
šŗ PuÄko otvoreno uÄiliÅ”te Biograd na Moru ā video prilog star 11 godina
