🎬 Biogradska kino dvorana – duša grada koje više nema

✨ Ta dvorana u Biogradu na Moru nije bila samo zgrada s platnom i redovima sjedala. Bila je mjesto gdje su se stvarale uspomene – od prvih filmskih uzbuđenja do kazališnih premijera, od školskih priredbi do glazbenih večeri koje su spajale generacije. Bila je živo srce kulture, prostor gdje su emocije bile slobodne, a snovi stvarni.

👨‍👩‍👧‍👦 Okupljali smo se ondje – mi, naši roditelji, bake, djedovi, prijatelji, djeca. Sjedili smo rame uz rame, bez obzira na godine, i dijelili smijeh, suze, aplauze. Tu se osjećala ona topla, prava blizina naše male zajednice.

🎭 Posebno mjesto u našim srcima zauzimaju školske priredbe. Djeca iz obližnje osnovne škole, s toliko truda i ljubavi, darivala su nam trenutke čiste radosti. Njihove male ruke i velika srca pretvarala su pozornicu u čudo, a publiku u more ponosa i suza radosnica.

🏛️ Dvorana je djelovala u sklopu Pučkog otvorenog učilišta Biograd na Moru, ustanove osnovane još 1963. godine, tada pod nazivom Narodno sveučilište Šime i Frane Lukačić. Kroz desetljeća, Učilište je postalo centar kulturnog života Biograda, čuvar znanja i tradicije.

❤️ No ova dvorana bila je više od kulturnog prostora – bila je duša grada. Mjesto gdje su mnogi prvi put doživjeli magiju filma, osjetili tremu nastupa ili srce koje brže kuca uz prvi poljubac u mraku. Tu su se smijali, plakali, navijali, divili… i voljeli. Tu se osjećala toplina zajednice i želja da se njeguje kulturna baština koja nas povezuje.

🗣️ Glasovi iz prošlosti: sjećanja Biograjki i Biogradaca

Danas, kada se sve više osvrćemo unatrag, komentari ljudi govore sami za sebe. Donosimo ih onako kako su napisani – iskreno i emotivno, jer pripadaju svima nama:

„’80. je tu održan prvi koncert Prljavog kazališta u Biogradu (dok su još bili pankeri s mlađahnim vokalom Davorinom Bogovićem i pismom „Moj je otac bio u ratu“… puno se plesao između bine i prvog reda katriga koje su baš smetale dok je Jasenko Houra s gitarom skaka po zvučnicima“

„Bilo je i pornića u kinu … Mirko bi nas pušta uvik legenda. Sad i da se napravi kino bilo bi prazno . Nitko nema vremena za nikoga, a na mobitelu skineš najnovije što ih i nema u kinu . Ima aplikacija…“

„25. red, 7. i 8. sjedalo. I danas se sićan toga. To je bilo standardno misto mene i dida. Svaki Bruce Lee i kaubojac je pogledan.“

„Ja san zadnji put bija kad se prikazivala Schindlerova lista, mislin ’94 ili ’95.“

„Tu su svi viđeniji stranački primljeni u pionire, pa i ja i moja generacija.“

„Prvo bi se tu našli, zavirili koji film je, i onda put zidića isprid općine. Nažalost, nema više ni jednog ni drugog.“

„Tu sam davno nastupao sa zborom… što je sad s tom dvoranom?“

„Tu je pokojni Slavec prdija… i onda bi reka: ‘Ako se sramiš, reci da san ja.’“

 „… i tamo bi dolazija u crnoj majci na kojoj je pisalo “SVIMA” a od ispod toga logotip od Rolling Stonesa.“

„Zadnji put sam tu ušla prije ravno 26 godina… prestrašno.“

🎤 Naš prvi nastup, prvi film, prvi aplauz

Prisjećamo se i prvih koraka na pozornici:

„Prvi javni nastup. S pokojnim Ivicom Ivanovićem u duetu. Pivala se „Nataša“. Davne 1982.“

„Nekad davno u toj dvorani bio je naš zbor Crvenog križa… dijelili smo karamile za davače krvi.“

📽️ Što je danas ostalo?

Iako zgrada još stoji, dvorana – kakvu smo poznavali – više ne postoji. Prostor u kojem se nalazila već godinama nije u funkciji, a o njegovoj sudbini se malo zna.
Ostatak zgrade – onaj dio koji je obnovljen i u kojem se danas nalazi knjižnica i novo privatno učilište – izazvao je mnoge rasprave u javnosti.

Jedan komentar to sažima ovako:

„I sada je učilište, ali privatno otvoreno učilište AB Krčelić. Jedino je tajna cijena po kojoj su dobili kompletan prostor.“

Iako dvorana sama, prema svemu sudeći, nije dio tog obnovljenog dijela, kod mnogih Biogradaca ostaje osjećaj da je jedan važan prostor – onaj zajednički, javni, kulturni – nepovratno izgubljen.

🎞️ Neki komentatori primjećuju da danas „svi imaju mobitele“ i da bi „kino bilo prazno“, dok drugi čvrsto vjeruju da Biograd i dalje treba ovakvo mjesto – posebno tijekom zime, kada kulturnih sadržaja kronično nedostaje. Primjerice, Benkovac, Obrovac i Sveti Filip i Jakov ga imaju.

„Itekako fali ta dvorana jer se nisu prikazivali samo filmovi nego i kazališne predstave koje su bile posjećene i pune do posljednjeg mjesta. Vjerujem da bi to tako bilo i danas.“

📸 Slika koja nije iz naše dvorane?

Na službenim mrežnim stranicama Grada Biograda na Moru objavljena je fotografija koja navodno prikazuje unutrašnjost naše nekadašnje kino-dvorane. No, među građanima su se ubrzo pojavile sumnje u njezinu vjerodostojnost. Mnogi su primijetili da prostor sa slike ne odgovara onome čega se sjećaju:

„Fotka nije od naše stare dvorane, mislim da je ovo s interneta – kino Sloboda u Dubrovniku.“
„Gdje su našli ovu sliku koja nema veze s nekadašnjom kino dvoranom?“

Možda je riječ o pogrešci, možda o simboličnoj ilustraciji — ali sve nas to podsjeća koliko je važno sačuvati stvarne tragove onoga što je nekoć bilo naše. Jer kada nestanu prostor i funkcija, ostaju samo uspomene — a one s vremenom blijede, ako ih ne podijelimo.

🙏 Zahvaljujemo Marinu na ustupljenoj PRAVOJ fotografiji naše dvorane.
📸 Iako je prethodna fotografija izazvala sumnju i raspravu, nama je i dalje poslužila kao simbol sjećanja na prostor koji je u srcima Biogradaca ostavio neizbrisiv trag.

🧾 Zato pozivamo sve koji imaju stare fotografije, ulaznice, plakate ili osobne priče vezane uz dvoranu — podijelite ih s nama.

Jer ta dvorana nije bila samo zgrada. Bila je zajednička priča svih nas.

📌 Za kraj

Biogradska dvorana bila je više od četiri zida i platna. Bila je prostor u kojem smo odrasli, naučili voljeti umjetnost i jedni druge. Danas, dok hodamo ulicama Biograda, znamo da su mnoge priče počele upravo tu.

Možda će jednoga dana ponovno zaživjeti – u punom sjaju. Do tada, čuvajmo uspomene. Jer one pripadaju svima nama.

🎞️ Mi iz Biogradskog znamo – bilo je to kino u kojem se živjelo punim srcem.

📺 Pučko otvoreno učilište Biograd na Moru – video prilog star 11 godina