Prošla je godina dana otkako nas je napustio Željko Baradić – Brašo, čovjek čije ime i danas odzvanja našim krajem s istim poštovanjem, ponosom i tugom.
Dana 23. veljače 2025. godine, iznenada nas je napustio u 55. godini života. Bio je policijski službenik Policijske postaje Biograd na Moru, djelatnik Policijske uprave zadarske i član Sindikata policije Hrvatske. No, iznad svega, bio je čovjek u punom smislu te riječi.
Brašo. Nadimak koji je bio sinonim za red, sigurnost i autoritet na području Biograda na Moru i okolice. Kada bi on bio u službi, promet je bio mirniji, ceste sigurnije, a ljudi – nekako mirniji. Imao je onu rijetku karizmu koja se ne može naučiti, niti odglumiti. Poštovanje je ulijevao bez podizanja glasa. Bio je principijelan, čestit i pravedan. Znao je biti strog, ali i oprostiti kada je zatrebalo.
Kao dragovoljac Domovinskog rata, još 1991. godine staje u obranu domovine kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Tijekom rata, ali i dugih godina nakon njega, izvršavao je sve zadaće u zaštiti Republike Hrvatske i njezina ustavno-pravnog poretka. Bio je među onima koji ne traže priznanja, ali ih zaslužuju. No ipak, tijekom dugogodišnje službe bio je višestruko nagrađivan za profesionalnost, hrabrost i predanost pozivu koji je živio, a ne samo obavljao.
Mnogi ga pamte i po posljednjem susretu. Dan prije nego što je otišao, bio je u svojim Banjevcima, na svečanosti otkrivanja spomenika hrvatskom branitelju Borislavu Bakoviću. Nitko nije mogao ni slutiti da će to biti posljednji stisak ruke, posljednji razgovor, posljednji osmijeh.
„Svaki policajac trebao bi raditi kao Brašo“, rekli su oni koji su s njim dijelili smjene. Jer u njegovoj je smjeni bilo manje divljanja po cestama, a samim time i manje tragedija. Bio je gotovo nezamjenjiv u situacijama koje su zahtijevale žurnost, prisebnost i odlučnost.
Danas, godinu dana kasnije, tuga nije nestala. Samo je tiša. Pretvorila se u sjećanje. U zahvalnost. U ponos što smo ga poznavali.
Obitelji, suborcima, kolegama i prijateljima ostavio je prazninu koju nitko ne može ispuniti. Ali ostavio je i trag, dubok i neizbrisiv. Trag čovjeka koji je živio pošteno, radio predano i volio svoj kraj i svoju domovinu.
Dragi Brašo, svijet je ostao bez tvoje prisutnosti, a nebo bogatije za jednu dobru dušu.
Počivao u miru Božjem.
