Vodeći se latinskom izrekom „Verba volant, scripta manent“ (riječi lete, zapisano ostaje) ovo javljanje započet ću s jednim svojim starim člankom iz siječnja 2016. godine objavljenim po raznim portalima pod naslovom „Uskoro spomenik prvom poginulom Biograđaninu, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata“…, a završit ću nekako drugovačije. Ostanite budni do kraja.
Prisjetimo se, barem na tren, koliko je u stvari razdoblje obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata (1991.-1995.) od velikosrpske agresije bilo obilježeno ratnim stradanjima, žrtvama, patnjom i prolivenom krvlju za ostvarenje pravednog cilja – do uspostave slobodne, samostalne i suverene Republike Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, prva linija obrane Biograda bila je suočena s tehnički nadmoćnijom vojskom Srbije i Crne Gore tj. JNA s dijelom pobunjenih Srba u Hrvatskoj, s njihovim položajima u Kakmi, svega 4km nadomak širem gradskom području. Zbog svog položaja, Biograd je imao stratešku važnost u očuvanju cjelovite Hrvatske i oslobađanju južne Hrvatske.
Početkom rata, a naročito tijekom 1991. i 1992. godine, više od nevjerojatnih 5 000 projektila palo je na Biograd! Srpski izvori iz tog razdoblja govore o osvetničkim pohodima i bjesomučnom granatiranju Biograda, kada su namjerno uništavali civilne ciljeve u Biogradu i okolici. Mjesta udara raketnih i topničkih projektila bili su: gradska tržnica, dječji vrtić, škole, plaža Soline, gradska vijećnica, zavičajni muzej, plivački bazen, autobusni kolodvor, hoteli, ortopedska bolnica… Jezgra je Biograda tada bila na „dobrom“ putu da postane nova Hirošima uz brojne ljudske žrtve. Jedan od najtragičnijih događaja iz tog razdoblja bio je, kada su pomoću raketnog sustava Orkan s kasetnim punjenjem, tzv. zvončićima, koji su padali na plažu Soline 14. lipnja 1993. godine, u samo nekoliko trenutaka pokosili 5 mladih života.
Smrtno stradali su tada Lidija Vrankulj, Danijela Vidaković, Marijan Pulić, Jozo Tomić i Karlo Paić, a sedmero ih je bilo teško ranjeno. Nakon višegodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, realnog straha od neprijateljskih napada na izloženi Biograd, više godina života u progonstvu, brojnih neuspješnih pregovora i mirovnih inicijativa s agresorom, u kolovozu 1995. godine vojno -redarstvenom akcijom hrvatskih snaga pod nazivom „Oluja“ u trajanju od svega tri dana oslobođeno je čitavo ovo područje. Tek nakon toga je Biograd u miru i prosperitetu ponovno mogao zauzeti zasluženo mjesto jednog od vodećih mediteranskih turističkih destinacija. Tradicionalna turistička manifestacija pod nazivom „Biogradska noć“, koja se održava svake godine 4. kolovoza, posvećena je upravo ovoj veličanstvenoj pobjedi.
Mnoge su obitelji dotad zavijene u crno. Mnoga djeca su ostala i kasnije odrastala bez oca. Mnogi nisu čak ni stigli zasnovati obitelj i imati djecu, poginuli su. San o hrvatskoj državi njihove obitelji platile su onim najvrjednijim što su imale – životima svoje djece. Na biogradskom području poginulo je na desetke hrvatskih branitelja i civila. Znamo li danas tko su oni, tko su svi ti ljudi koji su platili svojim životima za ovo što mi danas imamo? Nažalost teško! Bez podsjetnika teško! A spomenik s uklesanim imenima naših najzaslužnijih sugrađana imao bi svrhu da nikada ne zaboravimo njihova imena. Kao zalog za budućnost i trajni mir, svi se zajedno moramo boriti protiv zaborava i odavati počast našim herojima kojih više nema, da se ovakve tragedije i izgubljeni životi više nikada ne ponove i da se naglasi kako njihova žrtva nije bila uzaludna.
U siječnju 2014. godine gradski vijećnik Grada Biograda na Moru Ivan Sambunjak (HDSSD) je na sjednici Gradskog vijeća postavio pitanje gradonačelniku Ivanu Knezu (HDZ) i vladajućima o postavljanju spomenika s imenima Biograđana, poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, a glasilo je ovako:
„Prije 3 ili 4 godine Vas je brat od poginulog branitelja Berislava Ivaniševića pitao je li moguće da se napravi spomenik poginulim Biograjcima u Domovinskom ratu. Vi ste mu odgovorili da treba građevinska dozvola i do dana današnjeg njegova želja nije uslišena, niti se radilo išta na tom planu. Mi smo počeli prikupljati potpise, ali nakon te naše inicijative Vi ste gospodinu Ivaniševiću rekli da to sada nije potrebno i obećali mu da će se taj problem riješiti. Zanima me kada se može očekivati postavljanje spomen ploče i je li potrebno nastaviti s inicijativom prikupljanja potpisa?“
Na postavljeno pitanje Sambunjaka odgovorio je dogradonačelnik Marijan Stopfer (HDZ) riječima:
„Gospodin Ivanišević je poslao službeni upit, a mi ćemo se založiti da to bude riješeno. Ne mogu Vam reći rok zbog procedure.“
I tako je ta inicijativa ostala visjeti u zraku sve do dana današnjeg. Ideja o postavljanju spomen obilježja s imenima poginulih Biograđana, hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, stara je već godinama, ali je još uvijek samo to, tek ideja. Stoga se sad već nestrpljivo i s pravom pitamo: zaslužuju li građani Biograda spomenik s imenima heroja, zaslužnih Biograđana, poginulih hrvatskih branitelja, kao dostojanstveno sjećanje na sve njih, koji su žrtvovali svoje živote za naš trajni mir?
Kako sam i sama pobornik ove inicijative, kao i mnogi drugi građani ovoga grada, nedavno sam o tome poslala upit na adresu našeg aktualnog gradonačelnika i uskoro dobila zanimljiv odgovor bez potpisa, koji ovdje prenosim u cijelosti:
Poštovana,
Istočno od zgrade Gradskog poglavarstva nalazi se spomenik kao zahvala poginulim braniteljima Domovinskog rata. Djelo je to akademskog kipara Fra Joakima Gregova pod nazivom „Mati čuvarica vjere i nacije“. Na istoj strani nalazi se i spomen ploča koja je djelo gospodina Katuše, a na kojoj je plan grada s obilježenim oštećenjima i ruševinama nastalim tijekom Domoviskog rata, napravljena u spomen 20 godišnjice stradanja i opstojnosti Hrvatskog naroda grada Biograda. Isto tako, u izradi je projektna dokumentacija za Luku Brkljaču, prvopoginulog iz Biograda, a čiji spomenik će biti sa zapadne strane zgrade Poglavarstva. Srdačan Vam pozdrav!
Kako se ovdje, u priloženom odgovoru bez potpisa, ne spominje bilo kakva mogućnost ili naznaka da će obećanje gospodinu Ivaniševiću u dogledno vrijeme biti izvršeno, znači li to da je gradska vlast iznevjerila obećanje obitelj poginulog hrvatskog branitelja, procijenite sami. Smatram kako je (za početak) ipak pohvalno ukoliko stvarno planiraju podići spomenik Luki Brkljači, pripadniku 1. Gardijske brigade, legendarnih Tigrova. Luka Brkljača je bio prvi Biograđanin koji je u rujnu 1991. godine dao svoj život za Hrvatsku, državu koju je toliko volio i sanjao kao slobodnu i samostalnu. Žrtva poginulih heroja Biograda zaslužuje više od ovog što imamo danas, jer danas mlađi naraštaji ne znaju tko su oni. Njihova imena nemaju gdje pročitati. O Biogradu u Domovinskom ratu mladi nemaju previše dostupnih informacija. U rijetkim knjigama ili na na internetu novije povijesti Biograda jednostavno nema ili je premalo zastupljena.
„Treba ustrajati i inzistirati na spomeniku gdje će biti navedena sva imena hrvatskih branitelja, ali i civila, upravo onako kako je to navedeno i na onome partizanskom spomeniku u centralnom parku Biograda. Nije mali broj poginulih tijekom Domovinskog rata na biogradskom području, pa i u samom Biogradu. Doista je za pozdraviti inicijativu da se podigne spomenik prvom poginulom hrvatskom branitelju Luki Brkljači, kojega sam i osobno poznavao, a usudim se reći i njegovu ljubav prema gradu i Domovini. Neupitno je o tome uopće raspravljati. Međutim, mišljenja sam da ne treba nikoga posebno izdvajati, nego upravo sve riješiti ovakvim potezom tj. postavljanjem spomenika svim poginulim braniteljima i civilima. Nitko ne brani da se uz ime pok. Luke Brkljače doda kako je on bio prvi poginuli branitelj iz Biograda. Mislim da je ovo idealno rješenje i nitko ne bi imao zamjerke na to.“, izjavio je, vezano uz ovu problematiku građanin i hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata, koji je zasad želio ostati anoniman.
Tu završava moj stari članak.
Sad započinje najnoviji članak (u kojem se spominje i moja malenkost) od 30. kolovoza 2018. godine. Objavljen je na portalu Zadarskog lista pod naslovom „BIOGRADSKA GRADSKA VLAST POSTAVLJA PODSJETNIK NA CIJENU SLOBODU – Na spomeničkom kompleksu bit će popis biogradskih žrtava u Domovinskom ratu“.
Zasad je postavljena statua hrvatskog bojovnika u prirodnoj veličini. Do otkrivanja spomenika za heroje Domovinskog rata i slobodne Hrvatske te poginule civile iz Biograda na Moru treba postaviti još pripadajuće dijelove spomeničkog kompleksa koji će simbolizirati ljudsku žrtvu, ponos i domoljublje, kao i ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja i civila, kazao je gradonačelnik Ivan Knez – piše u Zadarskom listu, te se nastavlja.
Gradska vlast u Biogradu na Moru na zelenoj površine sa zapadne strane Gradske uprave podiže spomenik poginulim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu iz ovog kraljevskog grada u srcu Dalmacije.
– Zasad je postavljena statua hrvatskog bojovnika u prirodnoj veličini. Do otkrivanja spomenika za heroje Domovinskog rata i slobodne Hrvatske te poginule civile iz Biograda na Moru treba postaviti još pripadajuće dijelove spomeničkog kompleksa koji će simbolizirati ljudsku žrtvu, ponos i domoljublje, kao i ploče s imenima poginulih hrvatskih branitelja i civila, kazao je gradonačelnik Ivan Knez.
Prije 13 godina s jugoistočne strane kod Gradske uprave podignut je spomenik u čast poginulim hrvatskim vitezovima, junacima Domovinskog rata. Autor je akademski kipar fra Jakov Jaki Gregov, vojni kapelan 134. brigade HV Biograd.
– Odlučili smo se za izgradnju spomenika sa zapadne strane Gradske uprave kako bi na spomeničkom kompleksu bio popis žrtava u Domovinskom ratu iz Biograda, hrvatskih branitelja i civila. Njihove duše bdiju nad hrvatskom slobodom, ističe Knez.
Iako su prošle 23 godine od Domovinskog rata još su svježa sjećanja o ratnim strahotama, pogibeljima hrvatskih vitezova i nevinih civila.
– Tijekom Domovinskog rata na biogradskom području je poginulo na desetke civila i hrvatskih branitelja. Toliko je krvi proliveno, a nitko odgovoran, nitko procesuiran, podsjeća Knez, izrazivši pritom dužno poštovanje i pijetet za civilne žrtve Domovinskog rata, čiji članovi obitelji još uvijek čekaju na procesuiranje zločina počinjenih u ratu.
Prošlo je više od 27 godina od početka srpsko-četničke agresije na Republiku Hrvatsku, a točnog, službenog i konačnog popisa poginulih i nestalih tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata još uvijek nema. Nema ga u ministarstvu, velikom broju općina, gradova i županija, nažalost, ni u Biogradu na Moru još nije javno objavljen.
– Zajedno s Ministarstvom branitelja, Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom, ratnim postrojbama, udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, braniteljima, građanima i Crkvom utvrđujemo točan popis poginulih branitelja i civila iz Biograda na Moru, rekao je Knez.
Naime, izrada popisa poginulih u Domovinskom ratu zahtjevan je, mukotrpan i odgovoran posao. U zajedničkom istraživanju Gordane Goge Šarić, biogradske blogerice, i naslovljenog novinara Zadarskog lista provedenog početkom protekle godine došlo se do neslužbenog popisa poginulih hrvatskih branitelja, prvog uopće do sada, koji su bili s područja bivše Općine Biograd. Poginuli hrvatski vitezovi su iz Biograda na Moru, Pakoštana, Draga, Vrane, Vrgade, Sv. Petara, Turnja, Sv. Filipa i Jakova, Sikova, Raštana Donjih, Raštana Gornjih, Dobropoljane i Tkona.
Riječ je o ukupno 43 poginula hrvatska branitelja, najboljih hrvatskih sinova, od toga 18 iz Biograda na Moru: Siniša Brkljača, Luka Brkljača, Hrvoje Jeličić, Silvestar Trtica, Marinko Adžić-Kapitanović, Oliver Pešić, Eduardo Morožin, Darko Dubravica, Branimir Dujić, Berislav Ivanišević, Ivan Kazija, Mile Knez, Nikola Mikulić, Stipe Nekić, Milan Pandžić, Franjo Vlašić, Šime Zelantov, Milivoj Zrilić.
Izrada i objava neslužbenog popisa poginulih civila u Domovinskom ratu na području bivše Općine Biograd ili zasebno za Biograd na Moru u istraživanju Šarić-novinar Zadarskog lista, zbog nedovoljno utvrđenih okolnosti smrti jednog civila zasad nije provedena.
– Ovaj je spomenik dio hrvatske povjesnice, da nikad ne zaboravimo koliko je proliveno krvi za Republiku Hrvatsku, koliko vrijedi sloboda, koliko vrijedi mir, poručio je Knez.
Pritom ističe kako je u tijeku izrada projekta i ishođenje potrebne dokumentacije za izgradnju već najavljenog memorijalnog centra na tzv. Sedmoj četi iznad Jadranske magistrale
– Riječ je o projektu izgradnje memorijalnog centra, memorijalnih soba za poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve na području bivše Općine Biograd (Grad Biograd, općina Sv. Filip i Jakov, Pakoštane, Tkon i Pašman).
Memorijalni centar će se graditi na mjestu napuštene i derutne katnice bivše Elektre na ulazu u grad, uz zapadnu stranu ceste iz pravca Benkovca, na Kosi-Torovima.
– Memorijalni centar, odnosno memorijalne sobe bit će namijenjene za odavanje počasti i paljenje svijeća u čast poginulim braniteljima i civilima u obrambenom Domovinskom ratu. Nešto poput prostora unutar Kamenitih vrata na zagrebačkom Gornjem gradu, poručio je Knez dodavši kako je teren za izgradnju memorijalne sobe u vlasništvu Grada.
Poginuli
Poginuli branitelji bivše Općine Biograd izuzev Biograda na Moru: Dragan Maksan, Nedjeljko Maksan, Radoslav Maksan, Ante Maksan Brblje, Gorki Maksan Tić, Miro Kukin Bajokin, Ivica Marketin (Pakoštane), Miro Barešić (Drage), Marinko Šarić, Miroslav Vođera, Predrag Zurak, Ivica Rogić, Tomislav Kovačević, Zorko Zelić, Željko Prtajin (Vrana), Enio Banov (Vrgada), Erik Colić (Sv. Petar), Danijel Mandić (Turanj), Berislava Bera Barbarossa, Goran Batur, Željko Đinđić, Neven Baričić, Ante Prtenjača (Sv. Filip i Jakov), Ivica Erstić, Neven Mikulić, Nikica Mikulić (Sikovo), Zoran Galešić (Raštane Donje), Tihomir Mitrović, Nado Rogić (Raštane Gornje), Nikica Tomasov (Dobropoljana), Ivica Ugrinić (Tkon)…
Tako završava prilog u Zadarskom listu. Tu završava i ovo moje javljanje u kompletu, sve do sljedećih informacija…