Ekipa pod vodstvom Denisa Brzića – Udruga dragovoljaca MUP-a i ZNG-a ’90.-’91., uz predsjednika Tomislava Božića Ticu i Nikicu Mitrovića, te potporu Grada Biograda na Moru organizirala je snažan i dostojanstven Dan branitelja biogradsko-benkovačkog i stankovačkog kraja, koji je 18. listopada 2025. okupio suborce iz cijele županije.
„Napravili smo izvrstan posao”, istaknuo je Brzić, ponosan na kolonu dugačku nekoliko stotina metara koja je prohodala ulicama Biograda, noseći ratne zastave HV-a i MUP-a. Školska sportska dvorana Osnovne škole Biograd bila je puna – kao i srca svih prisutnih.
„Srce mi je od emocija bilo ogromno i ispunjeno vidjevši svoje suborce ushićene i radosne, u zajedništvu kao 1991. godine, rame uz rame s hrvatskom policijom.”
Prezentacija ratovnice izvedena je prvi put na inovativan način, kombinirajući sinopsis koji je Denis Brzić osobno čitao, video zapise, izlaganja povjesničara i važnih osoba iz Domovinskog rata. Među njima su bili povjesničar i voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, tada važni političari poput Drage Krpine i Petra Baričića, predsjednika tadašnje Skupštine općine Biograd, te ratni zapovjednici: Rodoljub Barić, zapovjednik 134. brigade, Darko Banić, zapovjednik 53. domobranske bojne, Radojko Baković, zapovjednik stankovačkog bataljuna, Milan Brkljača, zapovjednik 1. bojne 112. brigade, Josip Čerina, zapovjednik 134. domobranske pukovnije, Ivica Kapitanović Šulc, zapovjednik 1. bojne 134. domobranske pukovnije, Josip Šarlija, zapovjednik 2. pješačke bojne 134. domobranske pukovnije, Željko Ušljebrka, zapovjednik 3. pješačke bojne, Zoran Kurtov, zapovjednik Policijske ispostave Polača, Stipe Vukas, zapovjednik Policijske ispostave Stankovci, prvi zapovjednik stankovačkog bataljuna i Policijske postaje Biograd Žoni Maksan, zapovjednik bojne za specijalna djelovanja Matija Vlačić Ilirić, dozapovjednik 1. pješačke bojne 134. brigade od 1. veljače 1992. godine, te Radovan Majica. Ova nova i zanimljivija forma prezentacije duboko je oduševila suborce, unoseći svježinu i snažne emocije u njihovo zajedničko prisjećanje.
„Moje srce bilo je iznimno veliko… osjećao sam se kao ’91., kad smo mi dragovoljci stavili glavu na pladanj za Domovinu. Vrijedilo je. Cijena je bila ogromna – s velikim žrtvama – ali rat u embargu mogao je završiti puno gore. Zato iznimna zahvalnost poginulim suborcima, umrlima i ranjenima. A nama preostalim – samo želim zdravlja da prerano ne odemo.”
Zaključio je jednostavno, ali snažno:
„Dragi suborci, ovo je danas bilo – neprocjenjivo.”