U vremenima starojugoslavenskoga režima, koji je povremeno bio i nesmiljena diktatura, te neposredno prije razbuktavanja ratnih zbivanja i u Dalmaciji, nogometni klub “Primorac” nije prestao postojati. Klubu su se prethodno, u većoj ili u manjoj mjeri priključivali i pripadnici građanskoga sloja, te neki intelektualci jer je Biograd bio kotarsko sjedište, a u njemu je svojedobno podignuta i Banovinska bolnica. Dublja i šira znanstvena istraživanja toga intervala nedvojbeno bi u velikoj mjeri pridonijela rasvjetljavanju niza činjenica povezanih s “Primorcem”, njegovim vodstvom i igračima.
Ipak, u klupskoj je povijesti jedan događaj iz svibnja 1941. prilično značajan. U tom je mjesecu, naime, u Biogradu iz promidžbenih motiva – s aspekta talijanskoga fašističkoga režima – bila upriličena javna utakmica između Primorca i jedne nogometne družine iz Zadra. Utakmica se odigrala na Pazaru, a u to vrijeme nastala je i ova fotografija.
Branko Dominis bio je u postavi Primorca koja je nastupila u crvenim majicama „s grbom hrvatskoga grada Biograda“. Prije početka utakmice, pri uobičajenim pozdravima dviju momčadi prema publici, Talijani su pozdravili fašističkim pozdravom, dok je Primorac to energično odbio i pozdravio uobičajenim „Zdravo, zdravo, zdravo!“. Jedan od crnokošuljaša uletio je na teren te uperenom strojnicom u igrače pokušao ih je natjerati da promijene pozdrav u onaj fašistički. Ive Zorica (gore prvi slijeva, stoji) prišao mu je i fizički mu se suprotstavio opalivši mu šamar, zatim je započela tučnjava između igrača i karabinjera. Međutim, ta utakmica se ipak odigrala pred cijevima strojnica. Na kraju utakmice ovi hrabri momci su iz dišpeta još jednom pozdravili publiku s tri „zdravo“.
Ovaj događaj zbio se na samom početku Drugog svjetskog rata kada, nakon kapitulacije stare države, još uvijek nije se znalo tko pije a tko plaća i nigdje nije bio organiziran otpor prema okupaciji i prema fašizmu, pa možemo mirne duše reći kako je korijen otpora fašizmu na ovim prostorima nastao upravo u Biogradu.
„Stalno smo uoči rata bili pod prismotrom žandara i ondašnjih okupacijskih vlasti. Svi članovi Primorca i naše vodstvo otišli su u partizane (…), a naš naraštaj krasili su drugarstvo, patriotizam i sportski duh. Bilo je puno ljubavi među nama.“, uz ostalo je za Slobodnu Dalmaciju od 5. svibnja 1989. u već spomenutom tekstu izjavio Branko Dominis, tada 71-godišnjak, koji je svojedobno sudjelovao i u radu Gradske glazbe Biograd.
U toj utakmici, s koje je kao sjećanje ostala fotografija “Primorca”, prema tekstu u Slobodnoj Dalmaciji u postavi Primorca igrali su Ivan Ive Zorica, Rade Tomić, Branko Dominis, Rinko Silobrčić, Miro Jelenković, Ivo Silobrčić, Šime Šangulin, Duško Tomić, Petar Morović, Mile Čudina i Radoslav Jadrešin. Trener je bio Jovo Kos.
„Jedan pozitiv na papiru ove fotografije kao i još neke stare slike Biograda pa i knjige što su se nalazile i staroj školi pri njenom nedavnom renoviranju su odbačene na divlji deponij pokraj Baštijuna di ih je pronašao jedan naš sugrađanin prilikom sakupljanja sekundarnih sirovina… toliko o brizi nadležnih gradskih institucija za biogradsku tradiciju, kulturu ali i ekologiju.“, navodi još Šime Vulelija u Facebook grupi Biograd uz detalje vezane za ovu fotografiju.
Šime Vulelija navodi da je Ive Zorica kasnije postao svećenik, pa ćemo vođeni tim tragom u našim istraživanjima iskoristiti prigodu i napisati nekoliko rečenica o njemu i njegovom poslijeratnom progonu i utamničenju.
Ivan Ive Zorica, sin Ivana i Božice Lucin, rođen je u Biogradu 9. veljače 1919. godine. Za svećenika je zaređen 20. prosinca 1942. godine u rodnom Biogradu, pola godine nakon spomenute povijesne nogometne utakmice u kojoj je ustao protiv karabinjera i fašizma.
Da se protiv pomoćnika katoličkog župnika don Ivana Zorice iz Biograda koncem Drugog svjetskog rata vodio krivični postupak svjedoči o tome dokument s potpisom Budimira Lončara iz lipnja 1945. – u to vrijeme načelnika Okružnog odjeljenja OZN-e Zadar, koji od Narodnog suda zahtijeva da se don Ivana Zoricu najstrože kazni. Vidimo to u priloženom dokumentu.
(iz knjige „Okupacija duha: ideološka indoktrinacija u Zadru 1945.“ autora Zlatka Begonje – https://shop-hr.unizd.hr/detalji_proizvoda… )
Po završetku Drugog svjetskog rata godine 1945. uhićen je pod optužbom da je radio protiv države i da je ustaša i „što je pokušao podmititi organe Narodne vlasti i u svrhu podmićivanja obećavao mu 400.000 kuna i jedno odijelo“.
Okružni sud u Zadru presudom br. 20/45. od 3. rujna 1945. godine osudio ga je na jednu godinu lišenja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka građanskih prava. Utamničen je bio u Staroj Gradiški u periodu od 1945. – 1946. godine. Kasnije je bio župnikom u više župa: Polača, Tinj, Lukoran, Gorica-Raštane i Galovac, Brbinj i Savar, Sali i Pag.Godine 1963. imenovan je ravnateljem Sjemeništa u Zadru. Od 1964. do umirovljenja 1993. godine bio je župnik u Sukošanu. Bio je kanonik i prepozit Stolnoga kaptola sv. Stošije u Zadru. Preminuo je u Biogradu 25. travnja 2001. godine, pokopan je u obiteljskoj grobnici na Gradskom groblju u Biogradu.
Napomenimo još i to, da je igrač Primorca, kasnije svećenik don Ivan Ive Zorica u bliskim rodbinskim vezama s našim mlađim Ivanom (Ivom) Zoricom rođenom 13. rujna 1948. godine, koji je bio jedan od mnogih koji su veliki dio svoje mladosti, ali i potonjeg životnoga vremena, nesebično posvetili „Primorcu“. Ivan Ive Zorica mlađi, legenda HNK-a Primorca preminuo je u svojoj 75. godini života u petak, 23. prosinca 2022. godine. Počivali u miru Božjem.