Na današnji dan, 18. listopada 1991. godine, osnovana je 134. brigada Hrvatske vojske. Prije tjedan dana okupili smo se u Benkovcu kako bismo obilježili 33. obljetnicu osnutka 134. brigade i 30. obljetnicu osnutka 134. domobranske pukovnije, u zahvalnost i sjećanje i na doprinos dragovoljačkih postrojbi, zatim 53., 54., i 55. domobranske bojne te drugih hrvatskih branitelja s biogradskog i benkovačkog područja koji su bili pripadnici gardijskih brigada i specijalne policije MUP-a.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na gradskim grobljima u Biogradu na Moru i u Benkovcu svim poginulim hrvatskim braniteljima 134.brigade i 134.domobranske s puno pijeteta odana je počast, a u crkvi Male Gospe u Benkovcu služena je sveta misa za sve poginule hrvatske branitelje koju je u nadahnutoj propovijedi služio don Anđelko Buljat. Svečana akademija održana je u Domu kulture u Benkovcu.
Ovu svečanu akademiju upriličili su nam organizatori: Koordinacija udruga proizišlih iz Domovinskog rata za područje Benkovca i ratnih zapovjednika brigadira Rodoljuba Barića i pukovnika Josipa Čerine uz pokroviteljstvo Grada Benkovca. U kulturno zabavnom programu nastupili su Klapa Asseria i muška pjevačka skupina KUD-a Branimir iz Benkovca. Nakon svečane Akademije organizatori su organizirali svečani domjenak u aukcijskoj dvorani na sajmištu u Benkovačkom selu. Svečani program vodio je novinar Radio Benkovca Mihovil Mijo Brkić. Za kraj svečanosti stavljena je premijera dokumentarnog filma „Sto Trideset Četvrta“ redatelja Jakova Đinđića.
Iskrena želja organizatora je da se obilježavanjem ove obljetnice nastoji sačuvati trajna uspomena na poginule i nestale hrvatske branitelje biogradskog i benkovačkog područja. Jer mi se uvijek sjećamo naših poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za našu domovinu, koji su nam izvor snage i jakosti. S druge strane, zahvalni smo i hrvatskim braniteljima koji su preživjeli rat i njihovim obiteljima na žrtvi i doprinosu u Domovinskom ratu.
Ovom prigodom u benkovačkoj oazi kulture podsjetili smo se kakvo je stanje bilo na biogradsko-stankovačkoj bojišnici, inače zaboravljenoj bojišnici kada se govori o obilježavanju važnih obljetnica Domovinskog rata, ali smo tu kako bi se čula istina. Dan branitelja biogradsko-benkovačkog kraja je realnost i potreba kako bi to ujedno bilo okupljanje hrvatskih branitelja i njihovih obitelji, da se nikada ne zaboravi.
Može se reći, kako je rat na benkovačkom području počeo u ljeto 1990. godine nakon Balvan revolucije i potrebom za osnivanjem seoskih straža i dragovoljačkih postrojbi, međutim ratno stanje u pravom smislu te riječi počinje od srpnja 1991. godine napadom srpskih snaga na Lišane Ostrovičke, kada se osniva benkovačka bojna i nastavno benkovačko-stankovačka bojna od dragovoljaca, paralelno se osnovala 1. pješačka bojna 112. brigade u Biogradu.
Gotovo svaki dan se bilježe poginuli i ranjeni među hrvatskim braniteljima i civilima. Uspostavljena je crta bojišnice prema srpskim snagama kako bi se imala stabilna obrana naselja Gornje Raštane – Tinj – Vrana – Radašinovci – Pristeg – Budak – Stankovci – Bila Vlaka.
Osniva se 18. listopada 1991. godine 134. brigada koja je dobila zadaću uspostave aktivne obrane na crti od Raštana Gornjih do Bile Vlake, po dubini otok Pašman, uz srce junačko i veliki moral obranjeni su svi položaji, uz velike gubitke u ljudstvu.
Međunarodno priznanje 15. siječnja 1992. godine i najava dolaska UN-a donosi tračak nade za primirje, pa se ustrojavaju 53. domobranska bojna Biograd i 55. domobranska bojna Benkovac, a 134. brigada dijelom snaga sudjeluje u obrani dubrovačkog primorja. Početkom operacije Maslenica aktivirala se biogradsko-stankovačka bojišnica.
Stanje je bilo pakleno o čemu svjedoči položaj Debeljak ponad sela Vrana na kojem je poginulo 11 hrvatskih branitelja, a srpske snage su tek na jedan dan uspjele zauzeti taj položaj. Uz junačko srce i hrabrost hrvatskih branitelja provodila se aktivna obrana, žrtve u ljudstvu su bile velike, svi vojno sposobni su bili u odori hrvatskog vojnika.
Posebno je bilo teško u selima Tinj i Pristeg jer su se tada nalazili u zoni razdvajanja snaga i na puškomet od srpskih snaga. Radi učinkovitijeg vođenja i zapovijedanja 1993./1994. djelovalo je Zapovjedništvo IV. borbenog sektora Biograd kao privremeno operativno zapovjedništvo. Složena situacija na biogradsko-stankovačkoj bojišnici 1993. godine zahtijevala je angažiranje dodatnih snaga pa se na stankovačko područje u lipnju upućuje dio 7. gardijske brigade, a nakon nje krajem listopada dolazi 112. brigada i ostaje na stankovačkoj bojišnici do kraja travnja 1994. godine.
Potpisivanjem Zagrebačkog sporazuma krajem ožujka 1994. godine uspostavljen je kakav takav mir što je omogućilo Hrvatskoj vojsci preustroj i jačanje manevarskih sposobnosti operativnih postrojbi. Osnivanju 134. domobranske pukovnije pristupilo se 18. kolovoza 1994. godine , a u njen sastav ušli su pripadnici 53., 54. i 55. domobranske bojne.
Prioritetno se pristupilo intenzivnoj obuci, bojnim gađanjima i jačanju manevarskih sposobnosti (zamjena zona odgovornosti pješačkih bojni i interna rotacija na položajima).
Operaciju Oluja 134. domobranska pukovnija je dočekala spremna te je u skladu s prethodno utvrđenim planom izvršila borbenu zadaću. Posebno je za istaknuti oslobađanje brda Gradina ponad sela Vukšić u kasnim večernjim satima 4. kolovoza i dobivanje dragocjenih obavještajnih podataka koji su bili važni za ulazak u grad Benkovac, što se dogodilo sutradan 5. kolovoza oko 16 sati i to bez gubitaka.
Nakon toga je uslijedilo oslobađanje Bukovice uz sudjelovanje drugih postrojbi Hrvatske vojske. Pripadnici 134. domobranske pukovnije nastavljaju ratni put preuzimanjem crte bojišnice ponad Srba prema Martin Brodu te aktivno sudjeluju u operaciji Maestral i Južni potez. U novonastaloj situaciji, izvršavaju uspostavljanje obrambene crtu na planini Klekovača te se smjenjuju na položajima u ciklusima po 15 dana sa 142. domobranskom pukovnijom do 4. prosinca 1995. godine. U to vrijeme 134. domobranska pukovnija je imala primjerene manevarske sposobnosti i logističke uvjete u Biogradu.
Uvijek zadržavamo pravo na sjećanje. Sjećanje na nikad prežaljenu braću, kolege, suborce, plemenite ljude i hrabre ratnike, poginule i nestale.
Prema prikupljenim podacima, na biogradsko-stankovačkoj bojišnici poginuo je 91 hrvatski branitelj, a njih više od dvjesto je ranjeno.
Kada se pogleda statistički podatak poginulih po postrojbama to izgleda ovako: 1 pripadnik Specijalne jedinice policije Poskoci, 4 pripadnika borbene skupine Mire Barešića, 30 pripadnika 134. brigade, 24 pripadnika 53. domobranske bojne Biograd, 8 pripadnika 55. domobranske bojne Benkovac i 7 pripadnika 134. domobranske pukovnije, te gubici u ljudstvu iz postrojbi koje su bile na ispomoći: 8 pripadnika 112. brigade, 5 pripadnika Specijalne postrojbe ˝Matija Vlačić˝, 2 pripadnika 72. bojne vojne policije, 1 pripadnik Mješovitog odreda mornaričkog pješaštva Ugljan, 1 pripadnik Izvidničke satnije Zbornog područja Split, 2 nestala pripadnika 7. gardijske brigade.
Iako godine, pa i desetljeća, prolaze, sjećanja ipak ne blijede. U tišini vječnog mira neka ih prate naše misli i molitve. Od svih nas, i za sva vremena, da ih se nikada ne zaboravi i velika im hvala i vječna slava.
Svim nazočnim hrvatskim braniteljima u multifunkcionalnoj dvorani benkovačkog Doma kulture obratili su se ratni zapovjednici: brigadir Rodoljub Barić, pukovnici Josip Čerina i Darko Banić, gradonačelnik Grada Benkovca Tomislav Bulić, državni tajnik ministarstva hrvatskih branitelja Darko Nekić i župan Zadarske županije Božidar Longin. Sve govore objavili smo na našoj Facebook stranici i YouTube kanalu, gdje ih možete poslušati, a ovom prigodom posebno bismo izdvojili govor ratnog zapovjednika 134. domobranske pukovnije, pukovnika Josipa Čerine. Nije dugačak, dosadan, a na kraju daje konkretan i lako izvediv prijedlog, pa bismo time i završili članak:
„Poštovane dame i gospodo, dragi svi,
srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem se na dolasku.
O ratnom putu 134. domobranske pukovnije nemam potrebu nešto dodati jer je voditelj Mijo Brkić rekao što treba, a više možete pročitati u zbornicima radova BBK u DR-u.
S ponosom mogu reći kako su domicilne postrojbe branile i obranile najplići dio bojišnice u Republici Hrvatskoj, prostor od Raštana Gornjih do Bile Vlake, širine 40 kilometara i dubine 5-8 kilometara, oko 250 četvornih kilometara prostora, naselja biogradskog i stankovačkog kraja i Jadransku magistralu.
Branitelji biogradsko-benkovačkog, njih preko pet tisuća koji su bili pripadnici ratnih postrojbi u najvećem broju su bili dragovoljci, polovica su bili prognanici s benkovačkog područja, koji su svakodnevno sanjali skori povratak kući i s položaja gledali kako im pale i ruše kuće, a druga polovica su bili mještani naselja uz bojišnicu i iz obalnih naselja, s otoka Pašmana i grada Zadra, koji su branili svoje obitelji i kućni prag. Vladalo je veliko zajedništvo, ništa nije bilo teško, ljubav prema obitelji i domovini osjećala se na svakom koraku. Budite ponosni, jako ponosni na svoj osobni doprinos u Domovinskom ratu.
Pozivam lokalnu zajednicu na uspostavu trajne kulture sjećanja i zahvalnosti na doprinos hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu te predlažem trajno obilježavanje dana hrvatskih branitelja biogradsko-benkovačkog kraja, primjerice prve subote u listopadu, osloncem na koordinaciju udruga proizišlih iz Domovinskog rata za područje Biograda i Benkovca.“