U ovom prilogu objavit ćemo dvije ratne fotografije iz ratne 1993. godine, koje su dokumenti jednog prošlog vremena. Baldu, Baldasara Morožina i njegovog tada 12-godišnjeg sina Davora ispred Caffe bara „Mosquito“ snimio je škotski novinar Paul Anthony Harris (22. srpnja 1948. – 24. svibnja 2018.) koji je na biogradskom području boravio tijekom 1993. godine. Bilo je to samo 6 dana nakon što su 14. lipnja 1993. godine „zvončići“ iz Orkana ispaljenih od strane srpskog agresora s tada okupiranog dijela Republike Hrvatske, iz biogradskog zaleđa, oko 14 sati i 30 minuta na plaži usmrtili petero mladih i osmero ih ranilo. U vrijeme svjetske medijske blokade početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je jako važno da istina o ratu u Hrvatskoj izađe na vidjelo.
Paul Harris je svoju istinu iz ratnog Biograda na Moru u taj okrutni svijet pravodobno poslao vijest. Njegova reportaža o ratnim prilikama u gradu Biogradu na Moru i okolici objavljena je 20. lipnja 1993. godine u „Scotland on Sunday“, škotskom tjedniku koji je u to vrijeme izlazio nedjeljom, i danas još uvijek izlazi. Pročitati je možete OVDJE.
Međutim, u reportaži nisu objavljene ove dvije fotografije, koje je novinar Harris poštom poslao obitelji Morožin skupa s kopijom članka, a što smo mi dobili od pok. Balde kojeg se s posebnim pijetetom i zahvalnošću sjećamo.
Osim što smo fotografije proslijedili u arhivu Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata, kamo zbog povijesnog značaja i pripadaju, podijelim ćemo ih i s vama.
Na prvoj fotografiji su Balde i njegov tada 12-godišnji sin Davor ispred Caffe bara „Mosquito“ zatrpanog zaštitnim vrećama pijeska zbog neprestanog granatiranja Biograda.
Na drugoj fotografiji, vidjet ćete je u dnu priloga, snimljen je tada 12-godišnji Davor ispred biogradske osnovne škole koja je te 1993. još uvijek nosila naziv “Marija Eškinja”. Prisjetimo se i tko je bila Marija Eškinja.
Marija Eškinja (Jankova) iz Biograda na Moru imala je svega 20-ak godina kad je poginula – 11. lipnja 1943. godine na Sutjesci, u jurišu na elitne njemačke postrojbe kod sela Rataj. Bila je referentica saniteta Druge dalmatinske brigade. Tim jurišom, u kojem je svojim osobnim angažmanom Marija Eškinja sudjelovala, otvoren je prolaz kroz obruč širine oko 2 km što je spasilo život ono malo Dalmatinaca koji su preživjeli Neretvu i Sutjesku. Ispred osnovnoškolske zgrade u Biogradu na Moru desetljećima ranije nalazila se bista s njenim likom, kraj koje su generacije svakodnevno prolazile, a danas bistu čuva Zavičajni muzej Biograd na Moru.
Prošlo je 50 godina od pogibije Marije Eškinje kada smo ponovno te 1993. godine doživjeli i trpjeli ratne nedaće i život u skloništima bez struje, bez vode i/ili na prvoj crti obrane, pod neprestanim vatrenim napadima dojučerašnjih susjeda, velikosrpskih agresora, dijela pobunjenih Srba u Hrvatskoj i vojske srpsko-crnogorske JNA.
U to vrijeme u Biogradu na Moru radi svakodnevnog granatiranja grada nije bilo nastave u školi (o školskim prilikama u ono vrijeme objavili smo OVDJE.
Fotografija koju je snimio Paul Harris puno govori o tim ratnim prilikama. Pokraj Davora na zidu je natpis: “NE ULAZI U ŠKOLU OBRUŠAVA SE ŽBUKA!!!” ispod kojeg je vjerojatno netko od šaljivih učenika nadodao “ŠKOLA JE GOVNO”.
