Staro biogradsko groblje nalazi se u središtu Biograda na Moru, danas okruženo zgradama, kućama i čempresima i gotovo skriveno od znatiželjnih pogleda, nekada je bilo izvan naselja. U vrijeme kada je ovo groblje nastalo, a bila je to godina 1829., ova je lokacija, naime, bila izvan naselja. Prebivalište živih i mrtvih u ono vrijeme bili su razdvojeni. Razlog ovome razdvajanju bila je odredba austrijske vlasti iz 1820. godine kojom je određeno da se mrtvi više ne smiju pokapati u naseljima u crkvama i oko njih, kao što je do tada bio običaj, a odredba je donesena zbog zdravstvenih razloga. Novi zakon odredio je da se mrtvi smiju pokapati u za to posebno namijenjenim prostorima i uz to su precizirana sva komunalna i sanitarna pitanja kojih su se imali pridržavati i sve religijske skupine. Do ove odredbe ugledniji su se seljaci ukapali u crkvi svete Stošije, ostali umrli izvan crkve. Osim crkve svete Stošije, poneki su se umrli ukapali u franjevačkom samostanu u Kraju na otoku Pašmanu.
Biograd na Moru, dakle, 1829. godine otvara svoje prvo groblje, koje danas nazivamo „staro groblje“. Do sredine 19. stoljeća sam grad Biograd broji oko 600 stanovnika, a na širem području grada, u cijeloj općini bilo je 792 obitelji, većinom katolika i manji broj stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti.
Prvi pokojnik koji je 21. lipnja 1829. godine ukopan na tada novootvorenom groblju bio je Šimun Mikulić, sin Mate iz Biograda, koji je preminuo u 80. godini života, o čemu nam danas svjedoči stara kamena ploča uzidana u sjeverozapadni ograđeni dio groblja i natpis „SIMENONE MICULIC(H), QN MATTEO N, ZARAVECCHI, TUMULATO PRIM(O), QUESTO NUOVO CIMETERIO, ETTA DI 80“.
Groblje je s vremenom postalo malo, pa je ubrzo po otvaranju uslijedilo prvo proširenje 1898., a potom i drugo proširenje 1902. godine. Groblje je Rješenjem Skupštine Općine Biograd 29. lipnja 1989. godine „stavljeno izvan uporabe“, dakle bilo je u uporabi 160 godina. Skupština Općine Biograd 29. lipnja 1989. godine „osniva novo groblje u Biogradu na Moru“ sjeverozapadno od Jadranske magistrale.
Danas „staro“ groblje u Biogradu na Moru egzistira u središtu grada i bez obzira na to što ondje više nema ukopa, ono je nastavilo svoju tihu egzistenciju u srcu Biograda, o čemu svjedoče svježe cvijeće i svijeće na grobovima davno minulih predaka. Na Dušni dan s početkom u 16 sati obavit će se ovdje i Služba za pokojne.
Vizualno je ovo groblje pravokutna površina ograđena zidom, podijeljena na dva zasebna dijela, s dvama zasebnim ulazima. Jedan dio groblja je veći, s više grobnih mjesta, dok je drugi dio manji, s tek nekoliko grobnica. Većinski dio stanovništva bio je katoličke vjeroispovijesti, dok je manji dio njih bio pravoslavne vjeroispovijesti. Podjela groblja na manji i veći dio zrcali ovu situaciju u društvenom tkivu nekadašnje biogradske općine. Veći dio groblja bio je namijenjen za ukop katolicima, a manji dio predviđen je za ukope pravoslavnim vjernicima. Pravoslavni dio groblja stavljen je u funkciju istovremeno kad i katolički dio groblja, 1829. godine.
Vizualno je katolički dio groblja podijeljen na dva dijela, zapadni dio i dio istočno od ulaza. Najstariji dio ovog groblja je onaj dio zapadno od ulaza sa skromnijim grobnim mjestima. Lijevo od ulaza dva su tipa grobnih mjesta: podne grobnice u zemlji i podne grobnice s nadgrobnom pločom. Većina grobnih mjesta ukrašena je nadgrobnim kamenim spomenikom ili križem. Nadgrobne ploče imaju ravan ili šiljati zaključak te sadržavaju informacije o pokojniku. Ponegdje sadržavaju i sliku pokojnika te reljefni ukras. Određeni dio zemljanih ukopa ima metalnu ogradu ili metalnu strukturu koja se nadvija nad ukopnim mjestom.
Dio istočno od ulaza pripada novijem dijelu groblja, o čemu nam svjedoče godine smrti pokojnika na nadgrobnim pločama. Većina grobova na ovom dijelu podni su grobovi s kamenim pločama postavljeni na baze u kojima se ukapaju pokojnici. Ukras većine grobnica čine nadgrobne ploče i križevi. Na novijem dijelu groblja češće se mogu uočiti reljefni i skulpturalni prikazi na nadgrobnim spomenicima. Ova bi se pojava mogla tumačiti povećanom sviješću građana za uresom svoga groba i željom da osiguraju sebi sjećanje u svijesti svoje zajednice.
Zanimljivo je napomenuti kako se poneki motivi poput motiva anđela s podignutom rukom, a koji se oslanja na profilirani križ i rozetom, ili motiva nadgrobne ploče s križem i reljefno izvedenim srcem s natpisom u donjem dijelu ploče, pojavljuju u nekoliko navrata u potpuno istom obliku. Ovo nam govori da su Biograđani u to vrijeme naručivali na istom mjestu svoje spomenike, bez pretjerane potrebe za naglašavanjem individualnosti naručitelja. Od podnih grobnica s novog dijela groblja najviše se ističu grobnice obitelji N. Pelicarića, obitelji Milana Strpića te grobnica obitelji Lukačića. Sve tri grobnice podnog su tipa, smještene uz rub groblja i zauzimaju veću površinu od prosječne grobnice. Zajednička im je i metalna ograda koja čini razdjelnu crtu grobnih mjesta i okolnog prostora.
Na ovom dijelu groblja ističu se svojom pojavom unutar grobljanske cjeline dvije grobne kapelice, a to su grobna kapela mauzolej obitelji Pelicarić i kapelica s inicijalima Ante Eškinje, koje su pokazatelj izvanprosječne imovinske moći svojih naručitelja. Ante Eškinja bio je veliki dobrotvor i humanitarac koji je zadužio Biograd i njegove građane, ostavivši dio svoga imanja biogradskoj općini za školovanje siromašnih đaka te ostavštinom jedne kuće na poluotoku Crkvi, gdje su časne sestre Družbe Klanjateljice Krvi Kristove Crkvi 1938. godine otvorile vrtić i privatnu gimnaziju.
Ovo mjesto kolektivne memorije i važnog segmenta lokalnog identiteta sa svim svojim tihim grobovima i vitkim čempresima, valja ga sačuvati i dodatno istraživati. Danas ima funkciju parkovne arhitekture, predstavlja izrazitu ambijentalnu vrijednost.
Izvor: Ninčević, Marina; Dujmović, Ela; Samardžić, Draženko. 2021. Staro groblje u Biogradu na Moru. Grad Biograd na Moru i Zavičajni muzej Biograd na Moru. Biograd na Moru
