Tridesetih godina prošlog stoljeća odlučio jedan čovjek gradu Biogradu podariti neizbrisiv pečat, kako za svoje vrijeme, tako i za budućnost, pa je sagradio prvi hotel „Iliriju“. Zvao se Karaganjan, Vagan Melik, a osim prvog hotela „Ilirija“, sagradio je i prvu biogradsku bolnicu, električnu centralu, antimalaričnu stanicu i po Biogradu još štošta.
Njegov hotel su srušili i na mjestu gdje je bio sagradili novi, neki kažu ni približno lijep kao što je bio njegov.
No svakako je najčešći motiv i starog i sadašnjeg Biograda na razglednicama upravo hotel „Ilirija“.
Neki izvori navode da je stari hotel “Ilirija” srušen 25. listopada 1968. godine. Neki izvori, kao godinu rušenja starog hotela Ilirija, navode 1969.-u. Skloniji smo ovom drugom podatku, jer smo nailazili na stare fotografije Biograda, gdje se vidi da hotel još uvijek postojano stoji.
Neki izvori navode da je taj nesretni dan rušenja bila srijeda, bez navođenja godine u kojoj je hotel srušen. S obzirom na sve to, neka nam u kolektivnoj memoriji ta nesretna godina bude 1969. kada smo se zauvijek oprostili od ove jedinstvene zgrade..
Bilo kako bilo, danas tj. 2023. godine, 89 godina poslije (prvi hotel „Ilirija“ sagrađen je 1934. godine) dugujemo zahvalnost onima koji su tridesetih godina prošlog stoljeća imali viziju i dovoljno smjelosti mijenjati sebe i stvari oko sebe shvativši da su nastale promjene vječne. I stoga njihov trag ostaje neizbrisiv, a oni sami zaslužuju i danas biti spomenuti.
Evo što je o rušenju starog hotela “Ilirija” ostalo zapisano u Narodnom listu (autor priloga A. Ivković) pod naslovom „Zabilježeno u Biogradu: Zbogom stara „Ilirijo“:
Srijeda, 25. listopada mnogi su Biograđani s uzbuđenjem dočekivali. Tog je dana bilo i suza. Njihov dugogodišnji ponos, koji im je otvorio prozor u turistički svijet, stari hotel „Ilirija“ tog je dana sravljen sa zemljom.
Poput svakog čovjeka i hoteli imaju svoju biografiju, a biografija „Ilirije“ je po mnogočemu izuzetna i u 35 godina života tog hotela vezani su važni događaji za Biograd, „Ilirija“ je bio jedan od najstarijih hotela na Jadranu namijenjen turističkom privređivanju i on je postao jezgra razvoja turističkog Biograda.
Stariji se Biograđani dobro sjećaju kako je izrastao taj hotel i kakva je svečanost priređena prilikom njegova otvaranja. „Iliriju“ je izgradio ruski emigrant građevinski poduzetnik Vagan Melik Karaganjan i to posve slučajno.
Taj Karaganjan je bio, pričaju u Biogradu, strašno poduzetan i izuzetno sposoban čovjek. U sebi je imao plave krvi ruske aristokracije, a ono Melik mu znači knez. Kažu da to nije izmislio, već je za to svoje kneštvo imao čiste dokumente.
No, Karaganjan se nije puno hvalio svojim aristokratskim porijeklom koliko svojom organizacionom sposobnošću. Još je tridesetih godina ovog stoljeća snivao čudne snove koji se tek u ovo naše vrijeme pomalo ostvaruju. Jadnik, pregazilo ga vrijeme.
I tako ondašnji Vagan Melik Karaganjan, knez i poduzetnik, sve u jednome, po prvi put došao u Biograd da izradi bolnicu. Njegovo građevinsko djelo Ortopedska bolnica još i danas stoji u Biogradu. Doputovao on vlakom u Šibenik i tamo prenoćio, da bi sutra ujutro u staroj „Evropi“ i ujutro na rivi izjavio kako je preporođen. U Šibeniku su ga izjeli komarci i vrućina, a u Biogradu je bila božanstvena klima.
U staroj „Evropi“ je došao na ideju da u Biogradu izgradi jedan hotel gdje će pomalo stizati turisti. Jadnik je u „Evropi“ došao na genijalnu ideju, a u tom istom hotelu mu je kasnije održano i suđenje.
Hotel „Ilirija“ je sagrađen u veoma kratkom roku. Gradnja je započela 1933. godine, a već je slijedeće godine upriličeno svečano otvorenje. Očevici kažu da je to bila gala-predstava.
„Svih se detalja dobro ne sjećam, ali dobro znam da je otvorenju prisustvovalo ugledno društvo.“, priča nam inž. Josip Jeličić koji je prisustvovao otvorenju. „Na svečanosti je pjevala Zinka Kunc, orkestar je bio iz Šibenika, a prisustvovali su i ugledni političari iz Beograda. Svečanost je, umalo bila pomućena jednom nepredviđenom pogreškom. Karaganjan je naprosto u žurbi zaboravio za svečani banket nabaviti viljuške. Sjećam se dobro da su viljuške nekako skupljene u Biogradu i proslava je prošla u redu.“
Svojim dolaskom u Biograd Karaganjan je napravio pravu malu revoluciju. U tome je imao pristalica, ali i protivnika. Još u ono vrijeme je izgradio elaborate za turističku izgradnju na otocima. Izgradio je električnu centralu u Biogradu a struju je prodavao čak Benkovcu! Mnogo je pridonio da se u Biogradu urede komunalije i drugi važni objekti.
Staroj „Iliriji“ su odbrojeni dani i nje više nema. Ostaje samo sjećanje na taj hotel i knjiga gostiju u kojoj stoji da je posljednji domaći gost bio Stevan Živković iz Zemuna, a od stranih Stefan i Barbara Stelzer iz Zapadne Njemačke.
Biograđani, a posebno oni stariji, bacaju tužne poglede na mjesto gdje je stajala stara „Ilirija“. Umjesto omiljene i poznate slike, koja je postala simbol Biograda, stravično strši gomila građevinskog materijala. Tu će niknuti nova „Ilirija“ od koje će započeti nova povijest Biograda.
Početkom 1957. godine, točnije 16. veljače 1957. godine, u ime osnivača Marko Lukačić, kao predsjednik Narodnog odbora općine Biograd na moru i Blaž Ćuk, kao prvi direktor “Ilirije”, između ostalih udarili su temelje tvrtke “Ilirija” u Biogradu na Moru. Od jednog hotela „Ilirija“, koji je postojao 1957. godine ali i ranije, izrasla su četiri nova: novoizgrađeni hotel „Ilirija“, hotel „Adriatic“, hotel „Kornati“ u Biogradu na Moru i hotel „Villa Donat“ u Svetom Filip i Jakovu.
Sredinom ’70-ih godina Ilirija je bila osnivač nautičkog turizma u Hrvatskoj, izgradivši u sklopu svojih hotela u centru Biograda na Moru nautičko hotelsku marinu sa 100-tinjak vezova i organizirala prvu i vlastitu čarter flotu od preko 40 plovila za potrebe nautičara.
Izvori: Narodni list, Zavičajni muzej Biograd na Moru