Sjećate li se kad smo pisali o prvom organiziranom odgoju i obrazovanju djece predškolske dobi u Biogradu na Moru? Bilo je to u osvit Drugog svjetskog rata kada su zaposlenim roditeljima u zabavištu sestara Dragocjene krvi pomoć u odgoju i obrazovanju pružale časne sestre. Prve zaposlenice prvog dječjeg vrtića ili zabavišta, kako su ga u ono vrijeme nazivali, su sestre: a. Anuncijata Bolek (predstojnica), s. Sofija Lauermann (učiteljica zabavišta), s. Aurea Markunović (zadužena za glazbu) i s. Kleofa Dobrić (zadužena za kuhinju).
„U Biogradu n/m ima dosta gradske djece, čiji bi roditelji veselo dočekali otvaranje skloništa, a još radije bi to ovdje vidjeli i od veće bi koristi bilo za težačku djecu, čiji roditelji, zaposleni preko dana u poljskim radovima ostavljaju svoju djecu slaboj pasci odnosno ulici. Naročito bi ovakvo sklonište bilo potrebito za Biograd n/m koji je proglašen za turističko mjesto pa bi dobar uzgoj mladih a preko njih na starije doprinijelo razvoju turizma, jer se je u više mahova osjetila manjkavost odgoja djece po mjestu.“ – pisalo je između ostalog u zamolbi. Cijelu pročitajte OVDJE.
Kad su časne sestre prihvatile ponudu općinskih vlasti u Biogradu na Moru i najzad su 25. kolovoza 1938. godine došle u grad kako bi na poluotoku, u nekadašnjoj Vrgadinskoj ulici, na današnjem Narodnom trgu (po nekima i Trgu Brce) otvorile zabavište koje je s radom započelo 1. rujna iste godine. Kao zadnja godina djelovanja časnih sestara u Biogradu na Moru navodi se 1942. godina. Već sljedeće godine, u jeku ratnih zbivanja, one su sasvim napustile Biograd. U popisu časnih sestara po zajednicama navodi se kako su posljednje u Biogradu na Moru bile sestre: s. Narcisa Nekić (kućna pomoćnica), s. Agata Planinc, s. Adamka Brajdić i s. Julija Rezo. Zajednica sestara u Biogradu na Moru zatvorena je 22. rujna 1943. godine. Po završetku Drugog svjetskog rata komunističke vlasti nisu im dozvolile da nastave sa svojim djelatnostima u odgoju i obrazovanju.
U Biograd je u međuvremenu stigla tada 38-godišnja Barica Labaš. Izvori kažu da je u naš grad doselila 1941. godine i odmah nastavila tamo gdje su njezine prethodnice stale. Kao odgajateljica nastavila je rad s djecom u istoj zgradi u nekadašnjoj Vrgadinskoj ulici, a na današnjem Narodnom trgu (po nekima i Trgu Brce). Mnogi autori upravo Baricu Labaš doživljavaju kao prvu odgajateljicu u Biogradu na Moru, no činjenice govore suprotno i mi ćemo ih ovom prigodom demantirati. U prvom biogradskom dječjem vrtiću ili prema originalnom nazivu – zabavištu sestara Dragocjene krvi u Biogradu na Moru, sačuvan je jedan pravilnik (vjerojatno su slične pravilnike imala i ostala zabavišta u to vrijeme) odobren od Ministarstva prosvjete, a koji je bio izrađen na osnovu Općeg pravilnika o osnivanju ustanova, koji je u to vrijeme bio na snazi. Kako su radile prema ondašnjim pravilnicima i zakonima, prethodno spomenute časne sestre zapravo su i službeno bile prve odgajateljice u Biogradu na Moru. Šinjorina Barica, kako su je u Biogradu zvali, nastavila je njihovim utabanim stazama, čak i u istoj zgradi, rad s najmlađim naraštajima Biograda. Na vjetrometini ratnih zbivanja u Biogradu se zatekla jer joj je ovdje kao medicinska sestra radila njena rođena sestra.
Barica Labaš rođena je u Selcima na otoku Braču 1903. godine, otac joj se zvao Frane, majka Perica (ili Petrica). I ona sama nekada je bila časna sestra i kao takva prošla je glazbenu izobrazbu i izobrazbu za učiteljicu i s takvim kompetencijama mogla je podučavati gotovo sve instrumente, osim puhačkih. Osim što je radila u dječjem zabavištu, kako se u ono vrijeme nazivao dječji vrtić, u školi je u sklopu glazbenog odgoja podučavala mlade glazbi te pripremala školske i svjetovne priredbe.Tamburaški orkestar, harmonikaški klub, kulturno-umjetničko društvo samo su dio svih njenih aktivnosti koje je u Biogradu obnovila i vodila. O tome danas svjedoče brojne fotografije koje se dio zbirki Zavičajnog muzeja Biograd na Moru. Kako je bila previše angažirana na više strana, u zabavištu je šinjorini Barici, pomagala Slavica Drašković. Slavicu Drašković je u nedostatku odgajatelja, šinjorina Barica priučila znanjima i vještinama potrebnim za rad s djecom predškolske dobi, te je uputila u Zagreb gdje je naknadno završila i Školu za odgajateljice.
„Svoje srce puno ljubavi i dobrote velikodušno je poklanjala, kako djeci, tako i svim građanima.“, piše Marica Tolić, odgajateljica u mirovini, u svojoj spomen knjizi „66 godina rada dječjeg vrtića Biograd“. U nastavku je otkrila kako su po uzoru na šinjorinu Baricu, budući da su svojedobno bile u zabavištu gdje je radila, ona i Nila Belamarić kasnije postale odgajateljice.
Zabavište u Vrgadinskoj ulici zatvorilo je zbog neadekvatnih uvjeta svoja vrata 1966. godine.
Prema Odluci o nazivima ulica i trgova u Biogradu na Moru Gradskog vijeća Grada Biograda na Moru iz 2010. godine, po Barici Labaš naziva se jedna ulica i to ona od Ulice Mihe Pracata južno, u predjelu Vruljine i Bošane.
